Autohtona sorta bijelog vina kujundžuša hranila je cijelu Imotsku krajinu. Propadanjem vinarije Imota, uzgoj su preuzeli mali proizvođači, otvorili su Vinsku cestu, a to vino nalazi ljubitelje i daleko izvan granica, piše Deutsche Welle.
Ima raznih imena, no daleko je najpoznatija po imenu kujundžuša, možda po turcizmu za zlatara. Jer i jest zlatne boje, a njen svjež lagan i lepršav okus paše svakom nepcu, pogotovo u ljetnim mjesecima. "Cvit razgovora", manifestacija koja se već tradicionalno održava u kolovozu, okupila je na jednom mjestu imotske vinare, ali i raseljene Imoćane na čašicu razgovora.
Jedan od njih je 31-godišnji Milan Grabovac. On je ujedno i predsjednik Udruge vinara i vinogradara imotskog vinogorja „Cvit razgovora."
„Projekt vinskih putova započeli smo već 2003., no on je zaživio tek posljednjih nekoliko godina, od otvaranja tunela kroz Biokovo", ispričao je za Deutsche Welle.
U svojoj vinariji i nekoliko puta tjedno ugošćuje grupe turista s makarskog primorja, ali i cijele srednje Dalmacije. Vino prodaje i u Hrvatskoj diljem obale, ali i Europske unije. Ali svoju priliku on, kao i ostali vinari, najviše vide kroz kušaonice i prodaju vina na kućnom pragu.
Jokan u Stuttgartu
Slično se čuje i u obitelji Sušić iz Glavine donje. Za Alena Sušića ova godina je bila posebna. Na nekoliko sajmova njegovo vino „Jokan" dobilo je zlatnu medalju kao najbolje u regiji, a u proizvodnji sudjeluje cijela obitelj, supruga i petero djece.
„Najbolje se prodaje kujundžuša, ali mi je i najviše forsiramo kao autohtonu sortu. No ona je i najpitkija i paše uz sva jela", objašnjava Alen.
I Alen svoje vino plasira, osim u domovini, i u hrvatske restorane u Njemačkoj. Posebna vijest jest i da je jedna paleta otišla u Japan. "Poslali smo kujundžušu na probu, sad ćemo vidjeti kako će je Japanci zvati: Ku-jun-džu-ša“, šali se Alen kako je ime baš prigodno tržištu. No Alen je uspio i otići korak dalje pa je i u pregovorima s trgovačkim lancem Edeka. "Za sada smo uspjeli plasirati robu samo u tri dućana u okolici Stuttgarta. Količine su ograničene, a cijena prihvatljiva, što je pokazatelj da robu ne moramo davati u bescjenje", objašnjava Alen.
Mate Jerković
Kujundžuša je kao sorta bila godinama zapostavljana, sve dok pokojni otac Mate Jerkovića nije na Sabatini u Dubrovniku 2004. dobio zlatnu medalju, prvu ikada za kujundžušu. Tada počinje njen procvat.
Mate Jerković mladi je imotski vinar, a prije sedam godina vratio se u Imotski kako bi nastavio posao svojih roditelja. S mlađim bratom podigao je proizvodnju za 40 posto, a kujundžušu prodaje isključivo restoranima i barovima.
