U srpnju 2008. godine tadašnja premijerka Novog Zelanda Helen Clark i ministar vanjskih poslova Chris Carter bili su domaćini proslave 150. obljetnice dolaska Hrvata na Novi Zeland, kojoj je nazočilo 800 uzvanika.
Prvi doseljenici naseljavali su se na području pokrajine Far North, na sjevernom dijelu države. Iako je prema današnjem popisu stanovništva u Novom Zelandu oko 2550 stanovnika hrvatskog porijekla, u stvarnosti je broj mnogo veći.
Tako je prije stotinjak godina u Novi Zeland stigao Ivan (Jack) Sarich. Oženio se prelijepom Maorkom po imenu Te Kare Ariki Toia te su imali su 16-ero djece. Danas njihova obitelj broji 700 potomaka.
Andrija Kleskovich stigao je iz Mlina pokraj Dubrovnika 1880. godine, a 1892. stupio je u brak s maorskom princezom Erani. Njihovo 13-ero djece razgranalo se u brojne obitelji.
Život prvih Hrvata u Far Northu, koji su stizali uglavnom iz srednje Dalmacije, bio je težak.
Godine 2015. Kaye Dragicevich, povjesničarka iz Kaitaia, grada drugog po veličini u Far Northu, objavila je monografiju starih fotografija kopača smole pod nazivom „Gumtree Collection“. Na slikama je označila imenom i prezimenom 291 osobu. Većina je hrvatskog porijekla. Identifikacija je iziskivala veliki trud.
Kaye je Novozelanđanka udana za Paula koji je hrvatskog porijekla. Veći dio života živi na farmi. Prije 14 godina počela se baviti s bogatom povijesti doseljenja u Far North. Znatiželja je prerasla u strast. U svom malom uredu danas ima arhivu od 12 000 starih fotografija i velik broj vrijednih podataka. Objavila je nekoliko knjiga na tu temu.
Krajem kolovoza izlazi joj nova knjiga pod nazivom „Pioneer Dalmatian Settlers of the Far North“. Na 400 stranica objavit će 200 priča hrvatskih doseljenika koji su stigli u razdoblju od 1900. – 1950. godine, popraćenih s 900 obiteljskih fotografija. Zbirka je to dragocjenih priča dokumentiranih podacima iz I. i II. svjetskog rata, s raznih druženja i zabava, o poznatim i istaknutim osobama i sportašima i mapama polja na kojima se iskopavala kauri guma.
Rezultat je to četverogodišnjeg rada koji ne bi mogla obaviti bez pomoći Franka Vinaca, čiji otac je doselio iz Zaostroga 1912. godine.
"Žao mi je da to nismo napravili prije dvadesetak godina. Ovo je bio posljednji trenutak. Podatke smo sakupljali razgovarajući s potomcima obitelji. Neki su i umrli nekoliko tjedana nakon što smo zabilježili njihovu priču. Da ih nismo posjetili, s njima bi otišao dio nezabilježene povijesti", izjavio je Frank.
Kaye je svojom knjigom htjela opisati kako su mnogi naši iseljenici stigli u zemlju u kojoj su radili tijekom vrućih i prašnjavih ljeta te hladnih i vlažnih zima. Radili su od izlaska sunca do zalaska na iskopavanju kauri gume, a spavali u kolibama sagrađenima od drvenih okvira obloženih vrećama, a u boljem slučaju limenim pločama. Bili su to uvjeti koje su mogli podnijeti samo najhrabriji", rekla je.
Istraživanja su je dovela do zaključka kako je mnoge iz Dalmacije početkom prošlog stoljeća otjerala peronospora i prijetnja od regrutacije u austrijsku vojsku. Kad su stigli u Novi Zeland, radeći vrijedno i organizirano u skupinama, Hrvati su iskopavali mnogo više kauri gume od Britanaca, što je izazvalo veliku zavist i mnoge poteškoće.
Nove su nastala izbijanjem Prvog svjetskog rata jer su naši ljudi stizali u Novi Zeland kao podanici Austrije koja je u toj situaciji proglašena neprijateljskom zemljom. Unatoč svim nedaćama, nisu se predavali. Čim bi uštedjeli nešto novca, prvi su počeli kupovali do tada neobrađenu zemlju. Raskrčili su i obradili to tvrdo tlo.
I tada su primijenili neprocjenjivo blago, jedino koje su ponijeli od kuće: znanje i iskustvo rada na polju koje se generacijama prenosilo s koljena na koljeno. Uz to, pokazalo se da se radi o plodnom području.
"Sretna sam što je posao na mojoj knjizi priveden kraju. Iskreno sam zahvalna svom suradniku Franku Vinacu. Bio mi je od dragocjene pomoći. Hrvati su otišli iz teških uvjeta, a došli su ovdje, gdje su mnoge dočekali još gori. U uvodu sam htjela opisati tu kompliciranu povijest. Prvo sam napisala pet stranica teksta, ali sam ga ipak morala svesti na jednu i pol", kazala je.
"Daleki sjever Novog Zelanda bio je kolijevka Dalmatinaca koji su teškom radom napredovali do uglednih farmera, uspješnih vinara, voćara, ribara i poslovni ljudi. Njima posvećujem ovu knjigu", završava svoj uvod Kaye Dragicevich.
da otisli su iz teskih a dosli u jos teze uvjete..ali u tim teskim dobili su slobodu..odlucivanja..govora..rada i mnogo toga..sta im je ka ljudima nedostajalo ..ol nije isto i danas..judi odlaze..iz jednostavnih i opce poznatih vrijednosti covika pa ne cee valjda dilit zivit sa uhljebima..lopovima..kriminalcima..umjetnim intelektualcima..i drugim sljamom..naravno cast iznimkama..malo ih je.