– Hrvatska, a osobito Zagreb, puni su potencijala koji treba iskoristiti. Na proputovanju Europom to smo uočili i odlučili iskoristiti priliku.
Znam da je puno nezaposlenih ovdje i da je ekonomska situacija teška, ali mislim da se Hrvati trebaju ostaviti tema iz prošlosti i tražiti pozitivne stvari, a ne samo negativne – započinje priču ugostitelj Brian Senaratne, koji je u Zagreb stigao prije nepune tri godine iz daleke Šri Lanke.
Birokracija? Što je to?
S njim je došao i brat Clement te njegova žena Tamara, bivša miss Šri Lanke. U kolovozu 2015. zajedno su pokrenuli biznis i u tjedan dana poduzeli sve korake potrebne za otvaranje restorana Curry Bowl u Tkalčićevoj ulici.
– Svi nas uvijek pitaju kako se nosimo sa silnom birokracijom i papirologijom. Ja vam moram reći da ne znam o čemu govore, iz naše perspektive, državni aparat funkcionira savršeno. Od prvog trenutka svi su nam bili voljni pomoći, i prilikom dobivanja vize, zahtjeva za terasu... Jednostavno smo ih pitali što od papira trebamo donijeti, oni su rekli što i mi smo to riješili – pomalo začuđeno govori Brian, koji je 13 godina radio kao regionalni šef prodaje i marketinga u Microsoftu. On i brat svojedobno su proglašeni menadžerima godine u rodnoj zemlji, ali tom se poslu više nisu veselili pa su odlučili pronaći novi koji će ih ispunjavati.
Nisu se susreli s rasizmom
Osim restorana na Tkalčićevoj ulici u Zagrebu, njihova južnoazijska kuhinja može se isprobati i u restoranu na Obonjanu, a nedavno su u Zagrebu otvorili i hostel.
– Mi smo dokaz da se ovdje može uspjeti, i to bez korupcije. Krenuli smo doslovno od nule. Nismo mi nikakvi posebni ljudi, nismo djeca političara, niti smo ovdje došli s vrećom novca. I dalje radimo po cijele dane jer mislimo da je to recept za uspjeh. To i činjenica da moraš voljeti posao koji radiš – kaže Clement Senaratne, koji s bratom zapošljava 18 ljudi, većinom Hrvata. To što ne skidaju osmijeh s lica možda se može pripisati činjenici da nemaju doticaja ni s hrvatskom politikom.
– Tek učimo jezik i ne pratimo politiku previše u medijima – priznaju Brian i Clement. Smatraju da je nerealno što se lokalno stanovništvo uvijek uspoređuje s Njemačkom, koja je jedna od najjačih europskih ekonomija.
– Trava je uvijek zelenija u susjednom dvorištu. Naravno da nije sve savršeno, ali nije ni loše. Ljudi se stalno žale na fontane, umjesto da vide lijepe stvari. Hej, pa imali ste najljepši Advent u Europi! – kažu ugostitelji. Iako im mane ne padaju na pamet, najviše su problema imali s pronalaskom zaposlenika. Osim rastućeg biznisa, Zagreb ih oduševljava svojim izgledom, a ljudi ljubaznošću.
– Ljudi, pogotovo djevojke, jako su sređeni i lijepo odjeveni. Svi su dragi i druželjubivi, govore engleski, a grad je izrazito čist. Za razliku od nekih drugih gradova u Europi, ovdje se ni jednom nismo susreli s rasizmom. Za razliku od Šri Lanke, ovdje mogu noću hodati ulicom bez straha. Zato je za mene ovo pravi raj – ističe Tamara Senaratne.
Ma nisu Europljani rasisti, vazno da su ljudi dobri i pristojni, ostalo nikoga ne zanima. Samo ovi Arapi sto su sada navalili su antipaticni narodu zato sto oni odmah dizu dzamije po tudjim zemljama, nece da se integriraju u drustvo i zemlju koja ih ugostuje, nego traze sve napose i prave mini drzave u drzavi narodu. Jasno da takve nitko ne voli. Jose se tucu i cuda izvode. Ovi ljudi se vidi su pristojni i radisni i da se bave svojim poslom, i jos su zaposlili ljude.