Naslovnica Priče

Prisutnost časnih sestara bio je veliki dar za doseljenike

Sestre su bile smještene u župi Clifton Hill, te ovdje uz velikodušnu pomoć ljudi i vlč. Josipa Kasića započele svoj rad među našim iseljenicima u Melbourneu
03. svibnja 2019. u 20:09 0 komentara 134 prikaza
Foto: Ruka Gospodnja bijaše nad njima

Ideja o dolasku hrvatskih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Australiju potječe od hrvatskog dušobrižnika u Essenu u Njemačkoj vlč. Franje Lodete (1913. – 1980.). On je u suradnji s upravom sestara u Rimu i Zagrebu, te u dogovoru s vlč. Josipom Kasićem počeo raditi na njihovu dolasku u Melbourne.

Hrvati u Melbourneu Došli su iz nevolje velike, s golim životom s nešto ruha na sebi i kruha u sebi

Generalna uprava u Rimu, zajedno s hrvatskom provincijskom upravom u Zagrebu, donijela je odluku da sestre otvore polje rada i na ovom dalekom kontinentu, tako da su se prve sestre "na poziv vlč. Josipa Kasića, a u tom pozivu je bila izražena i želja mnogih hrvatskih iseljenika" 11. prosinca 1963. zaputile iz Beča "QANTAS-ovim zrakoplovom" te su 13. prosinca stigle u Sydney.

"Bile su to: sestra Klara Jakovljević, sestra Irma Büllesbach, sestra Judita Baljkas i sestra Josipa Santro. U Sydneyu ih je dočekao o. Rok Rimac. On ih je odveo u Franjevački samostan na Waverleyu gdje je s njima slavio za njih prvu svetu misu na australskom tlu. Nakon toga posjetili su mons. Crennana koji se već tada u ime Katoličke Crkve u Australiji brinuo za doseljenike. Nakon toga obilazili su grad, posjetili Hrvatski katolički centar Woolahri te prenoćili kod australskih časnih sestara. Sutradan, 14. prosinca 1963., pošle su sestre zrakoplovom kompanije TAA u Melbourne. Tamo ih je dočekao vlč. Josip Kasić s nadbiskupijskim svećenikom rev. Rafterom, koji se tada u ime Nadbiskupije brinuo za useljenike. Na tom dočeku bilo je prisutno i mnogo naroda, a neki od njih su bili u narodnim nošnjama. Prvi dar koji su sestre primile od toga iseljenog hrvatskog puka bili su buketi cvijeća, znak pažnje i ljubavi".

Sestre su bile smještene u župi Clifton Hill, te ovdje uz velikodušnu pomoć ljudi i vlč. Josipa Kasića započele svoj rad među našim iseljenicima u Melbourneu. Njihova su prva briga bile potrebe obitelji čiji su roditelji bili u radnom odnosu te nisu imali komu povjeriti svoju djecu, tako da su 10. veljače 1964. započele s radom u dječjem vrtiću, koji je bio smješten u preuređenu skladištu bivšeg metodističkog centra. One su preuzele brigu i oko vjerske pouke, crkvenoga pjevanja, poučavanja djece hrvatskom jeziku, te obilaženjem bolesnika i osamljenih.

Skromne redovnice Vjerski život australskih Hrvata šezdesetih godina

Život sestara na novoj postaji

O materijalnom uzdržavanju sestara u Clifton Hillu govori jedan protokol sjednice Crkvenoga odbora, gdje se razgovaralo o načinu financiranja i uzdržavanja hrvatskih sestara koje će raditi u ovom Centru. Na toj je sjednici vlč. Kasić iznio pred članove Odbora sljedeće: "Na sjednici prošle godine, upravo dva tjedna pred njihov dolazak, obavijestio sam Vas pod kojim sam uvjetima tražio sestre i koliko sam im obećao plaćati mjesečno za četiri časne sestre. Ugovor je bio mjesečno 100 £ za četiri sestre. Teško mi je bilo u početku isplaćivati, pa zahvaljujući bistrini Majke glavarice, koja je vidjela sve moje probleme s materijalne strane i glavobolje te stalnu izgradnju, na moju molbu Glavnoj Majci glavarici u Rimu, suma je snižena na polovicu. Teško je i to moći, jer sam plaćao iz svog vlastitog džepa, pa sam nastojao što prije osamostaliti časne sestre, da se same uzdržavaju i plaćaju u Rim za sebe. To sam uredio s Majkom glavaricom Klarom, te je sada stvar u redu. Prvih mjeseci plaćao sam za njih mlijeko, struju, plin i sve moguće izdatke, ali kako smo otvorili kindergarten, one imaju priličan dohodak, naime da mogu te svoje kućne i prehrambene troškove podmirivati i otplaćivati u Rim svaki mjesec po 50 £. Ugovorio sam, ukoliko budu u nestašici novca, onda sam ja, koji ću krpati i financirati, no hvala Bogu do sada ide sve nekako, a i od svijeta dobiju novčanih pomoći. Ukratko, moći ćemo plivati, bez da budu teret meni i Crkvi, a ubuduće će biti još bolje, pogotovo, kada bude izgrađen novi kindergarten".

Hrvati u Australiji Kako je Hrvatski katolički centar na Clifton Hillu postao hrvatsko veleposlanstvo

Nakon dvije godine povećava se zajednica sestara u Clifton Hillu, jer 4. prosinca 1966. dolaze još četiri sestre u Clifton Hill. Bile su to s. Cecilija Glibo, s. Marija Ćosić, s. Emanuela Tutić i s. Jelisava Tomić. Ove sestre će ostati ovdje dok im se ne osposobi novo mjesto djelovanja u Sydneyu. Djelovanje im nije bilo ograničeno samo na jedno mjesto. Sestre su radile i tražile povoljne uvjete apostolata, napuštale jedne, a otvarale druge kuće, proširivale ili sužavale područje rada.

U Melbourneu su 20. kolovoza 1968. kupile kuću "Divine Providence Convent" u dijelu grada North Fitzroy, te ovdje otvorile vrtić. Tu dolaze i prve kandidatice Anica Radačić i Ružica Kuzmić, a u isto se vrijeme spremala i treća skupina sestara za dolazak u Australiju u ovu kuću u North Fitzroyu u Park Streetu, koje su stigle u rujnu 1969. Bile su to s. Anđelita Šokčević i kandidatica Ana Malek. Kasnije im se pridružila još jedna kandidatica Slavica Turčić. Te su godine sestre dobile dozvolu da mogu ovdje otvoriti i prvi novicijat, pa su već 1971. prve sestre položile i svoje prve zavjete. Bile su to s. Tereza Kuzmić i s. Leopolda Malek, dok se Anica Radačić kasnije pridružila sestrama Majke Terezije. Sestre su se uključile u rad i život župe, pohađaju katehetske tečajeve, poučavaju vjeronauk u školama, održavaju sate sviranja, rade u vrtiću i vode crkveni zbor.

Odlazak sestara iz Clifton Hilla

Krajem 1970. sestre odlaze iz Clifton Hilla, a razlozi su vjerojatno za njih nepovoljni uvjeti rada zbog čega je dolazilo do nesporazuma između sestara i hrvatskog dušobrižnika. Odlaze u svoju kuću u Melbourne, a 1971. neke od njih preuzimaju vođenje kućanstva u Biskupiji u Canberri. Godine 1973. u Melbourne su stigle još tri sestre iz Zagreba: s. Loreta Dodig, s. Mihelina Antunović i s. Julija Galir. Te su godine sestre kupile kuću na Cooku, koji je Teritorij glavnoga grada, pa je 5. kolovoza te godine počela u Canberri djelovati još jedna zajednica. Na Cooku su sestre otvorile dječji vrtić i obavljale druge poslove i dužnosti među hrvatskim iseljenicima.

U prosincu 1973. sestre su prihvatile župni apostolat u Adelaideu na poziv hrvatskog dušobrižnika vlč. Nikice Duševića i mjesnog nadbiskupa Jamesa Gleesona, te su tu započele pastoralno i socijalno djelovanje među hrvatskim iseljenicima u Južnoj Australiji, te počinju raditi i u australskoj školi.

Hrvati u Australiji Crkva sv. Nikole Tavelića na Clifton Hillu: 'Toranj je krasi, a takav danas ne bi podigli milijuni dolara'

Sestre 1977. godine napuštaju Melbourne, prodavši kuću u North Fitzroyu, i kupuju kuću u Sydneyu (Liverpool). Odatle su se preselile u St. Johns Park, gdje i sada djeluju. Prisutnost časnih sestara na ovom kontinentu bio je veliki dar za doseljenike, jer su preko njih osjećali toplinu daleke domovine. U njihovu radu u Hrvatskom katoličkom centru u Clifton Hillu došlo je do promjene, ali kako u arhivskoj građi nisam našao pravog razloga njihova odlaska sa svoje prve postaje u Australiji, navodim ono što su vjerojatno same sestre zapisale: "Slično kao i u životu i radu obitelji, tako i u Crkvi dolazi do promjena, selidbe za novim područjima rada, uzimanja rizika, traženju novih uvjeta života, rada i postojanja. 1971. sestre po odredbi crkvenog vodstva odlaze u Canberru, a 1973. u Adelaideu. Po ovom znakovitom koraku sestara duhovnost Krvi Kristove rasprostranjuje se i šire zahvaća Australiju".

 

"Ruka Gospodnja bijaše nad njima" o 50 godina pastoralne skrbi među Hrvatima Melbournea, 2014.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.