Zvonimir Mitar, kao dugogodišnji glavni urednik hrvatskoga portala croatia.ch, vjerno je pratio aktivnosti i događaje vezane uz Hrvate u Švicarskoj. 

Rođen je 1941. godine u Osijeku, gdje je završio Tehničku školu. Poslije mature, iz Osijeka je otišao na studij elektrotehnike u Zagreb. 

Radio je u Institutu Ruđera Boškovića i u Končaru, a usput je povremeno pisao humoristične priloge za Studentski list, Radio Zagreb i Končarevac.

Godine 2001. osnovan je hrvatski portal croatia.ch, a ubrzo je Mitar postao glavni urednik. Obavljao je tu funkciju do travnja 2016. godine. 

Za djelovanje u Hrvatskome humanitarnom forumu Švicarske primio je mnogobrojne nagrade.

Kako je zapravo sve počelo? Odakle ideja za pokretanjem takvoga portala?

Ideja za pokretanje portala postojala je još od 1996., a nakon što je 28. travnja 2000. u Badenu formirana radna skupina Hrvata Švicarske za kreiranje švicarskog svehrvatskog portala, na Osnivačkoj skupštini 11. lipnja 2001. utemeljen je Hrvatski internetski portal www.croatia.ch kao udruga u smislu švicarskoga građanskog zakonika. U radnu skupinu izabrano je 13 članova na čelu sa Zvonkom Ljutićem, pokretačem i koordinatorom portala odgovornim za izvedbu platforme koja je i ostvarena na serveru njegove tvrtke NTH Group. Godinu poslije, na osnivačkoj skupštini izabran je Upravni odbor od pet članova: predsjednik Zvonko Ljutić, dopredsjednica Dragica Rajčić, tajnik Tihomir Nuić, blagajnik Radovan Smokvina i članica Blagica Alilović. Kad se Blagica Alilović zbog prezauzetosti zahvalila na dužnosti, novi član Upravnog odbora postao je Miro Grabovac. Poslije je za blagajnika izabran Željko Tutić. Dogovoreno je 16 tema, odnosno rubrika koje će portal obuhvaćati i izabrani su odgovorni urednici za svaku od tih 16 rubrika. Na portalu sam počeo raditi kao urednik humanitarne stranice, a s vremenom sam počeo koordinirati i kreirati priloge drugih rubrika. Nakon određenog vremena ostao sam jedini urednik portala, ali s mnogo suradnika i dopisnika koji su mi slali ili gotove priloge ili tekstove i fotografije od kojih sam sastavljao zanimljive priloge.

Portal je proglašen najpopularnijim hrvatskim portalom izvan domovine. Je li bilo još priznanja i kako na to gledate?

Portal je glasovima čitatelja inozemnog izdanja Slobodne Dalmacije proglašen najpopularnijim hrvatskim portalom izvan Hrvatske i portalom godine 2010., a godinama su stizale pohvale s mnogih strana. Najviše je pohvala stiglo kad sam najavio da se kao dugogodišnji urednik 30. travnja 2016. povlačim s portala u, nadam se, zasluženu "mirovinu". Naravno da na sve pohvale gledam sa simpatijama, što je prirodno svakoj osobi, pa ni ja nisam iznimka.

Koji je recept vašega tako uspješnog vođenja portala?

Uvijek sam nastojao objavljivati pozitivne priloge koji će čitateljima podići raspoloženje i prirediti im veselje, izbjegavajući striktno politiku i različita politička i druga razilaženja u Hrvatskoj i u hrvatskom izvandomovinstvu. 

Nakon što ste odlučili povući se s mjesta glavnoga urednika, možete li reći što će vam najviše nedostajati?

Znate li što ovisnicima o nekoj drogi najviše nedostaje? Ono čega su se zbog određenih razloga morali odreći, a ja sam očito bio "ovisnik" o drogi zvanoj portal, no morao sam se odreći daljnjeg vođenja portala zbog obiteljskih razloga.

Predsjednik ste Hrvatskoga humanitarnog foruma Švicarske koji je osnovan prije 25 godina. Kako Forum djeluje i koje su njegove značajke?

Nakon što sam uime Hrvatskoga humanitarnog foruma Švicarske u Hrvatsku i manjim dijelom u BiH do 2002. godine otpremio 333 transporta, najviše golemih šlepera s humanitarnom pomoći, na zamolbu iz Hercegovine otpremio sam 2006. godine još dva transporta s više od 60 kompletno opremljenih električnih bolničkih kreveta za bolnicu u Mostaru i na kraju, 2008. godine, posljednji 336. transport HHF-a. Jedan od daljnjih važnih projekata jesu HHF-ova kumstva djeci i obiteljima osiromašenima ratom i posljedicama rata, kojih je u početku bilo više od sto. Tijekom godina neka su prestajala, tako da ih je do danas ostalo oko 40.

Otpremili ste i radnu sobu hrvatsko-švicarskoga nobelovca prof. Vladimira Preloga u Zagreb Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Kako je do toga došlo?

Nakon smrti prof. Preloga, njegova supruga Kamila Prelog, s kojom je prof. dr. Nikola Ivan Jović održavao stalni kontakt, obećala je radnu sobu darovati Hrvatskoj. Nakon smrti gospođe Prelog, u prisutnosti Prelogova sina dr. Jana Preloga i dr. Jovića, pokazano mi je što u njihovu stanu pripada profesorovoj radnoj sobi, a to sam dan kasnije otpremio u Zagreb.

Donedavno ste bili aktivni u Hrvatskome kulturnom klubu Švicarske (HKK). Koja je bila vaša uloga?

Organizirao sam koncerte klasične glazbe hrvatskih glazbenih umjetnika, kazališne predstave hrvatskih amaterskih kazališta, adventske večeri, suorganizirao komemoracije preminulim značajnim Hrvatima, predavanja i izlete te člancima i fotografijama surađivao u časopisu Hrvatskoga kulturnog kluba Švicarske Libra.

13

Povratak u Slavoniju iz koje se sve više odlazi

Dobar primjer iseljeništva. Novac zarađen u Švicarskoj uložila u Hrvatsku

Luka Manola

Hrvat o studiju u Švicarskoj: Dolazak na nastavu nije obvezan, no posjećenost je 80 posto

Kakav je danas status Hrvata u Švicarskoj?

Mislim da je u odnosu na mnoge u Švicarsku doseljene narodne grupe, posebno one iz južne i jugoistočne Europe, status Hrvata u Švicarskoj na vrlo visokoj razini jer je riječ uglavnom o dobro obrazovanim, pa i visoko obrazovanim ljudima, cijenjenim stručnjacima na mnogim područjima.

Što trenutačno radite?

Trenutačno, zapravo već mjesecima, sređujem arhiv Hrvatskoga humanitarnog foruma Švicarske koji ću otpremiti u Hrvatsku, u Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata, a privatno mi veliko zadovoljstvo i sreću čini povremeno čuvanje jednogodišnjega unučića.

Naida Šehović

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”