Sanski Most posljednjih se godina uglavnom veže uz negativne statistike odlaska stanovništva. Konkretni pokazatelji ne postoje, ali predstavljaju zabrinjavajuću činjenicu s kojom se još nitko nije ozbiljno pozabavio. Sve je uglavnom na individualnoj odluci, ostati ili otići.
Pet tisuća sadnica
U ovome gradu našli smo primjere onih koji ostaju po vlastitu izboru, gradeći sebi jedan uspješan život bez obzira na okolnosti. S dolaskom proljeća krenula je i sezona uređenja gradskih središta. Sanski Most, koji su njegovi građani s ponosom zvali "gradom cvijeća", opravdava taj epitet, jer je samo u užemu središtu grada posljednjih dana posađeno 5000 sadnica cvijeća. Ovo, kao i održavanje travnatih površina, briga o stablima posljednjih deset godina posao je kojim se bavi tvrtka Damira Bašića.
Ovaj Banjolučanin sa sanskom adresom posljednje je desetljeće posvetio cvijeću.
"Planiramo proširiti djelatnost, povećati broj plastenika, zaposliti veći broj radnika kako bismo svojim sugrađanima omogućili nova radna mjesta. Bio sam dvije godine odsutan, a onda se vratio i krenuo iznova i, hvala Bogu, evo, radim", kaže Damir koji je nekoliko godina proveo u Americi.
Posla tamo nije nedostajalo, ali to jednostavno nije bio život koji je želio.
"Nije to naš mentalitet života i nije to naš narod. Ondje je sve isprogramirano. Mi nismo naviknuli na to. Jednostavno, inozemstvo mi nije odgovaralo. Tamo jedan radni dan počinje ujutro, ustaješ već u pet sati i radiš cijeli dan. Cijeli dan si u radnom odijelu. Dođeš kući, presvučeš se i ideš na drugi posao. Dođeš navečer, prespavaš i tako iz dana u dan. Slobodna vam je nedjelja, ako i tada nešto ne radite", otkriva naš sugovornik, dodavši kako je s cijelom obitelji u Sanskom Mostu iz kojeg, kaže, nema u planu ići izvan granica BiH.
Čekaju vizu
"Savjetovao bih svakome tko živi u Sanskome Mostu da se malo potrudi oko poljoprivrede i samouslužnih djelatnosti. Može se živjeti od ovoga. Tko god nešto pokuša, najviše treba truda i upornosti i može se", ističe Damir.
Slično razmišlja i Hamo Biščević koji posljednjih godina uzgaja aroniju na plantaži od tri duluma, od koje proizvodi hladno cijeđene sokove. Dopuna je to kućnom proračunu ove radišne obitelji.
"Kod nas, nažalost, u Sanskome Mostu s kim god staneš, priča o odlasku. Ili čeka vizu, ili traži vizu, ili je našao tvrtku. Uglavnom, svi žele van. Zašto, ne znam, ali moja nevjesta i ja ostat ćemo ovdje. Ja imam svoj posao, a i supruga nešto radi i uglavnom plantaža nam popuni proračun. Zadovoljni smo", zaključuje Hamo, vlasnik plantaže aronije. Od prve berbe koja je krenula prije tri godine, Biščevići u sezoni proizvedu oko 700 litara soka koji, zahvaljujući sanskoj dijaspori, odlazi i u brojne europske zemlje.
