Kada je ustrojen Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i koji su mu ciljevi?
Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske je središnje tijelo državne uprave nadležno za područje odnosa između Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske, osnovano 3. svibnja 2012. temeljem Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske usvojenog potkraj 2011. godine. Time su stvorene temeljne pravne i institucionalne pretpostavke za izgradnju sustavne i učinkovite suradnje s pripadnicima hrvatskog naroda koji žive izvan granica Republike Hrvatske: Hrvatima koji su konstitutivni i jednakopravni narod u Bosni i Hercegovini, hrvatskom nacionalnom manjinom u 12 europskih država te hrvatskim iseljeništvom.
Skrb za Hrvate izvan Republike Hrvatske sastavni je dio unutarnje i vanjske politike Republike Hrvatske. Strateški cilj Republike Hrvatske je očuvanje, jačanje i razvoj hrvatskog zajedništva te gospodarski i opći napredak, kako Hrvata u domovini, tako i Hrvata koji žive u drugim državama. Zato se osobito radi na zaštiti prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske i jačanju hrvatskih zajednica, uvažavajući pri tome sve njihove posebnosti i različite potrebe.
Središnji državni ured je moderan, proaktivan i inovativan Ured čiji su ciljevi i misija - zaštita prava i interesa Hrvata izvan Republike Hrvatske te očuvanje i razvoj njihovog identiteta, uspostavljanje i promicanje veza s Hrvatima izvan Republike Hrvatske kroz suradnju s hrvatskim zajednicama diljem svijeta te stvaranje uvjeta koji će potaknuti hrvatsko iseljeništvo i njihove potomke, posebno mlade generacije, na uključivanje u gospodarski i društveni život Republike Hrvatske.
Nedavno je usvojen novi Zakon o hrvatskom državljanstvu. Koje su pogodnosti za Hrvatsku i Hrvate iz dijaspore?
Nedavno usvojene Izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućit će svim našim iseljenicima, ponajprije njihovim potomcima, da brzo dođu do prve pravne i temeljne veze s domovinom iz koje proizlaze sve ostale mogućnosti poput prava glasovanja, prava obrazovanja, gospodarske i poduzetničke mogućnosti.
Iskoraci iz izmijenjenog i dopunjenog Zakona su brojni i veliki i trebaju rezultirati jednostavnijim i bržim rješavanjem postupaka stjecanja hrvatskog državljanstva Hrvatima izvan RH:
1) osobama rođenim u inozemstvu, a čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja imao hrvatsko državljanstvo povećava se dobna granica za prijavu u evidenciju hrvatskih državljana na navršenu 21. godine života, a do sada je to bilo 18 godina
2) ukinuto je generacijsko ograničenje i potreba poznavanja jezika za potomke iseljenika i njihove supružnike, uz jasnije preciziranje pojma iseljenika
3) maloljetnoj djeci rođenoj u inozemstvu omogućava se stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ako je jedan od roditelja stekao hrvatsko državljanstvo nakon djetetova rođenja kao iseljenik, potomak iseljenika ili kao pripadnik hrvatskog naroda
4) pojednostavljuje se izvođenja dokaza za pripadnike hrvatskog naroda koji ne raspolažu osobnim dokazima o pripadnosti hrvatskom narodu, ako je za njihove roditelje nedvojbeno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu
Hrvatska je u zadnjem desetljeću učinila značajne iskorake, postali smo država članica Europske unije, Sjevernoatlantskog saveza, izvjestan je ulazak u Schengenski prostor, naše državljanstvo je samim time postalo izuzetno cijenjeno, a dosadašnji Zakon i način stjecanja Hrvatima izvan Hrvatske je uzrokovao mnoga nezadovoljstva koje je ova Vlada odlučila riješiti. Sa zadovoljstvom mogu reći da smo uspjeli. Taj uspjeh je putokaz za daljnje jačanje položaja Hrvata koji ne žive u Hrvatskoj i jačanje naše suradnje, učvršćivanje naših veza i vjerujemo da je to temelj za nove mjere i aktivnosti usmjerene na nedjeljivost hrvatskog naroda, ma gdje on živio.
Kakav je odnos između Ureda i hrvatske zajednice Južne Amerike?
Odnos između Ureda i hrvatske zajednice Južne Amerike ocjenjujemo jako dobrim. Zajednica u Južnoj Americi vrlo je dobro organizirana i, iako je sjajno integrirana u državama u kojima živi, s velikom ljubavlju i pažnjom njeguje svoj hrvatski identitet, veliku vrijednost daje hrvatskim korijenima te ulaže puno vremena kako bi se hrvatsko zajedništvo produbljivalo i jačalo, a hrvatski identitet prenosio na mlađe generacije. Veliki broj polaznika Croaticuma nam dolazi upravo iz Južne Amerike – Ured im je uvijek otvoren, a susreti s njima su prijateljski, čak obiteljski. To sve ne bi bilo moguće da ih roditelji nisu tako odgajali i usadili tu ljubav koja ih je dovela u Hrvatsku, taj snažan osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu, niti bi to bilo moguće da hrvatske župe, škole i udruge u Južnoj Americi nisu toliko predane u svom radu na čuvanju veza u zajednici, čuvanju hrvatske kulture, ali i u izgradnji suradnje između hrvatske države i hrvatskog iseljeništva. Iako je suradnja države i dijaspore utemeljena na zajedničkim ciljevima, mi nismo samo strateški partneri. Mi dijelimo isto nasljeđe, istu kulturu, isti jezik, iste korijene. Tu se administrativna crta koja odlikuje rad svih državnih tijela preobražava u familijaran odnos. I to je naročito izraženo kod hrvatske zajednice u Južnoj Americi.
Koja su Vaša očekivanja od Petog susreta hrvatske dijaspore Južne Amerike koji će se održati u Buenos Airesu?
Moram priznati da imam velika očekivanja, što je i razumljivo s obzirom na sudionike. S jedne strane iz Hrvatske stižu predstavnici gotovo svih državnih institucija koji se u svom djelokrugu bave, između ostalog, jačanjem odnosa s hrvatskim iseljeništvom, s druge strane predstavnici većine hrvatskih udruga u Južnoj Americi će sudjelovati na Kongresu. Uz sva dostignuća moderne tehnologije, ipak je susret „oči u oči“ nezamjenjiv. Prilika je to za iskren razgovor, za otvorenu komunikaciju i zajednički rad na stvaranju novih vrijednosti kojima ćemo učvrstiti globalno hrvatsko zajedništvo.
