Naslovnica Priče

Književna djela kao otpor asimilaciji

Ovaj molitvenik postao je nezamjenjiva lektira ljudima našeg jezika, o čemu svjedoče i pokazatelji koji kažu da je "Hiža Zlata" u sljedećih stotinu godina izdana u više od 20 izdanja i tako zadugo bila najčitanija hrvatska knjiga
10. listopada 2018. u 09:58 0 komentara 30 prikaza
Foto: Matica

Tragovi pismenosti među zapadnougarskim (gradišćanskim) i susjednim Hrvatima na našem jeziku spominju se već u 17. stoljeću. Bila su to djela nabožno-moralnog sadržaja, dijelom donesena iz stare domovine, a dijelom nastala u novom zavičaju i tiskana u Beču te Bratislavi. Nijedno od njih, nažalost, nije sačuvano. U idućem stoljeću nekoliko će pisaca ponuditi hrvatskom čitateljstvu obilje pisane riječi u više molitvenika koji će kolati po našim selima toga prostora i tako, uz religiozno obrazovanje, pridonositi čuvanju hrvatske riječi. 

Koncert zbora Pax et bonum Gradišćansko društvo Hrvat S.A.M. svečano proslavilo utemeljenje

Najznamenitiji među spisateljima te u osnovi barokne književnosti jest Lovre Bogović, rođen 30. srpnja 1719. u Velikom Borištofu (Grosswarasdorf), selu koje je po Miloradiću "prvo med Hrvati". Kao pripadnik franjevačkog reda bio je propovjednik i voditelj laičkih bratovština u Željeznom (Eisenstadt) i Novom Gradu (Güssing). Umro je 12. siječnja 1789. u Szentgotthardu (Mađarska).

Neobičnu spisateljsku popularnost među svojim sunarodnjacima Bogović je stekao molitvenikom "Hiža Zlata", prvi put izdanim u Šopronu 1755. U drugom podnaslovu čitamo da autor svoje djelo izdaje "... za obatrenje – pobožnoga horvatckoga naroda...", a da ono uz "... molitve, oficije, bratinstvo, blagoslove, križni put..." sadrži "... i ugodne jačke". 

Zrinka Kinda Beč Zrinka Kinda o ženama u gradišćanskohrvatskoj književnosti

Da je Bogovićev cilj vjerska pouka njegovih sunarodnjaka, svima je jasno, no da je to štivo, u uvjetima otrgnutosti od matičnog naroda i okruženosti njemačkim i mađarskim življem, snažilo narodni organizam i osposobljavalo ga za djelotvoran otpor asimilaciji, novo je i dodatno poslanje ovog Bogovićeva djela. 

Ovaj molitvenik postao je nezamjenjiva lektira ljudima našeg jezika, o čemu svjedoče i pokazatelji koji kažu da je "Hiža Zlata" u sljedećih stotinu godina izdana u više od 20 izdanja i tako zadugo bila najčitanija hrvatska knjiga. 

Uz nenadmašenu "Hižu Zlatu" Bogović je 1753. izdao s Bogomirom Palkovićem (1714. – 1778.) i molitvenik "Duhovni Vertljac", a koji je već ranije (1746.) dao tiskati Jeremija Šoštarić (1714. – 1790.). S ovim Potonjim Lovre Bogović bio je 1757. izdavač treće molitvene knjige s naslovom "Marijansko Cveće". I ove dvije publikacije tiskane su u Šopronu. Učinak spisateljskog trolista Bogović – Palković – Šoštarić označuje "... vrhunac samostalne starije gradišćansko-hrvatske književnosti". (Nikola Benčić)

Imerzija Gradišćanskim školama nedostaje hrvatskih učitelja

Od gradišćanskog Starog Grada na jugu pa do slovačkih Malih Karpata na sjeveru, od mađarskog Győra na istoku pa preko donjoaustrijskog Marchfelda do Mikulova u Moravskoj na sjeverozapadu – na tom, dakle, širokom prostoru u gotovo 200 hrvatskih sela nahodila se u svoje dugo vrijeme Bogovićeva "Hiža Zlata", nudeći hrvatskom čitateljstvu kao prvo, a često i jedino naše štivo, pisanu materinsku riječ. Prihvaćanje te lektire, što će reći njeno čitanje, rezultiralo je učinkom čiji se domašaj može samo slutiti. U tome i jest veličina Lovre Bogovića " ...koji si je... zaslužio kod nas Hrvatov neumoreće ime..." (Martin Meršić ml.)

 

Stjepan Krpan, 1979.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.