Čitate 22. dan putopisa po Sjedinjenim Američkim Državama iz 2000. godine. Franjevci Jozo Grbeš i Robert Jolić ovaj put došli su u Kansas City, bogatu poljoprivrednu državu...
Subota, 22. srpnja 2000.
Nakon noćenja u južnom dijelu Kansas Cityja, ujutro polazimo 50-ak milja na zapad (autocestom br. 70) u Topeku (120 tisuća stanovnika), glavni grad države Kansas. Gradić na rijeci Kansas u subotnje prijepodne još spava. Sve je mrtvo. Doduše, u Topeku i ne idemo zbog samog grada, nego vidjeti barem mali dio države Kansas.
Kansas ima oko 2,6 milijuna žitelja (32.) te površinu od 131 tisuću četvornih kilometara (13.). Bogata je kao i države oko nje: poljoprivreda i stočarstvo.
Prolazimo područjem pašnjaka i šuma. Nadimak države je Sunflower State (Suncokret). I sve oznake u gradovima i na putevima su u znaku suncokreta. Najveći grad u državi je Wichita (305 tisuća stanovnika). Iz usnule Topeke vraćamo se u Kansas City koji sada po danu ne izgleda ni približno tako lijepo kao pri sinoćnjoj rasvjeti. U mjestu je još sve mrtvo. Opet smo, dakle, u državi Missouri.
Prvi bijelci koji su ostavili zapis o Missouriju 1673. godine bili su Francuzi vlč. Jacques Marquette i Louis Jolliet. Istraživač La Salle proglasio je ovo područje francuskim posjedom 1682. Oko 1750. Francuzi su ovdje osnovali prvu stalnu koloniju, Ste. Genevieve. Godine 1762. područje zvano Louisiana (koje je uključivalo i današnji Missouri) predali su Španjolcima, ali su ga opet preuzeli 1800.
Predsjednik SAD-a (koji je tada imao samo 13 država na Atlantiku) Thomas Jefferson kupio je 1803. godine od Napoleona za 11 milijuna dolara cijelo to područje (površine 831 tisuće četvornih milja, dvaput veće od svih 13 država).
Nakon toga, spomenuti predsjednik godinu dana poslije poslao je ekspediciju na čelu s časnicima Lewisom i Clarkom da istraže to područje i pronađu mogući riječni put do Tihog oceana. Njihovo istraživanje zapravo je otvorilo vrata Zapada bijelcima koji će doći iza njih. Tisuće i tisuće kolonista pošlo je u neizvjesnost, zauzimajući (indijansku, dakle tuđu) zemlju. Započeli su je naseljavati i obrađivati. Američka vojska osnivala je utvrde (fort) na važnim točkama i štitila doseljenike i putnike.
Missouri je 1821. godine postao 24. američka država. Kroz nekoliko sljedećih desetljeća bila je to polazna točka za koloniste pri osvajanju Zapada koji je tada bio još uvelike divlji.
Još je nešto vrlo važno: iz grada St. Josepha također su desetljećima na Zapad polazili hrabri konjanici koji su raznosili poštu po toj divljini, članovi družine Pony Express. Odavde su na Zapad polazili i banditi, a jedan od najpoznatijih bio je svakako Jesse James, rođen 1847. u Missouriju. Neke od najpoznatijih bitki tijekom američkoga Građanskog rata 1860-ih godina vodile su se na ovom prostoru: kod Springfielda, Lexingtona, Westporta...
Život na rijeci Mississippi iz sredine 19. stoljeća sjajno je opisao Mark Twain u svojim romanima Pustolovine Toma Sawyera i Pustolovine Huckleberry Finna.
Najpoznatiji čovjek rodom iz Missourija bio je Harry Truman koji je 1945. godine postao 33. američki predsjednik, kod nas poznat po tzv. Trumanovim jajima (humanitarnoj pomoći koju je SAD slao europskim državama po završetku Drugog svjetskog rata).
Popodne ulazimo u St. Louis. Grad se razvio na spoju dviju najvećih američkih rijeka: Mississippija i Missourija. Missouri se ulijeva u Mississippi sjeverno od grada, a St. Louis razvio se točno u onoj "potkovici" koju svojim tokovima tvore te dvije rijeke.
Grad su 1764. utemeljili francuski traperi (lovci na krzna) i kroz sljedećih stotinjak godina služio je kao ispostava "civilizacije" na granici s Divljim zapadom. Danas je najpoznatiji po najvišem spomeniku u Americi, 630 stopa visokom Ulaznom luku (Gateway Arch), podignutom uza samu rijeku Mississippi. Luk je dovršen 1965. godine, kao dio spomenika američke ekspanzije na Zapad (Jefferson National Expansion Memorial). Spomenik simbolizira američko širenje na Zapad između 1803. i 1890. godine, kojemu je upravo St. Louis bio ishodišna točka. Penjemo se malim "tramvajem" na vrh luka – 192 metra.
Odozgo se kroz prozorčiće vidi lijepo osvijetljeni grad s jedne strane i Mississippi s druge. U podnožju luka, ispod zemlje, smješten je vrlo zanimljiv muzej, izuzetno dobro napravljen, na istu temu: istraživači Zapada, način putovanja u stara vremena, stare fotografije s Mississippija, američki predsjednici, indijanske poglavice...
Gledamo film o Marku Twainu. Općenito gledajući, američki muzeji pravo su nadahnuće. I mi bismo mogli tako graditi svoje zavičajne muzeje. Osim toga, zadivljuje mnoštvo kvalitetnih knjiga o njihovoj povijesti s različitim temama...
Odlučujem se za knjigu o najpoznatijim bitkama između Indijanaca i bijelih doseljenika. A kako mi malo literature imamo o svojoj povijesti, koja je kudikamo bogatija i duža od američke! Noćimo u sjevernom dijelu St. Louisa.
