Nogomet, najpopularniji sport ne samo među Hrvatima nego i u svijetu, na neki način postao je barometar društvene vitalnosti Hrvata u iseljeništvu, što primjer Nogometnog kluba Croatia – St. Thomas – London najbolje potvrđuje.
Naime, u trenutku osnivanja kluba 1961. godine, hrvatska zajednica u Londonu brojila je samo tridesetak obitelji. I tada je dvadeset obitelji osnovalo Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Zagreb, u sklopu kojega i nogometnu sekciju Croatia. Nakon nekoliko godina nogometna sekcija se izdvaja i djeluje samostalno pod imenom Hrvatski nacionalni sportski klub Croatia.
Organiziranju Hrvatskog nogometnog saveza za SAD i Kanadu prethodio je turnir hrvatskih klubova južnog Ontarija 1963., na koji je kao počasni gost bio pozvan predsjednik Hrvatske katoličke zajednice Josip Šaban. Naime, već 1964. održao se turnir hrvatskih klubova u Clevelandu, na kojemu je sudjelovala i londonska Croatia, i tada je službeno utemeljen Hrvatski nogometni savez za SAD i Kanadu.
Savez je pod pokroviteljstvom Hrvatske katoličke zajednice svake godine u vrijeme američkoga praznika "Radnički dan" organizirao turnire na kojima su sudjelovali hrvatski klubovi sa sjevernoameričkog kontinenta.
Činjenica da je klub zbog malobrojnosti hrvatske zajednice teško uspijevao sastaviti momčad, nije spriječila Croatiju da odmah nakon osnivanja ostvari zavidne sportske uspjehe. U sezoni 1965. Croatia London osvojila je prvo mjesto u drugoj ligi i pobijedila na Sinožić-kupu.
Već 1969. klub je osvojio Kup nacija i prvo mjesto na tradicionalnom turniru hrvatskih klubova koji je održan u Hamiltonu. Među najvećim je sportskim uspjesima Croatije ulazak u Prvu ligu grada Londona 1971., u kojoj je igrala sve do 1985. kada je osvojila prvo mjesto.
Osvajanjem titule prvaka u londonskoj gradskoj prvoj ligi Croatia je stekla pravo igranja u Premier ligi, u kojoj su nastupali klubovi brojnijih i materijalno moćnijih etničkih skupina – Talijana, Portugalaca, Poljaka, Mađara, Grka...
U novoj, mnogo kvalitetnijoj ligi, u konkurenciji dvanaest klubova, Croatia je u prvoj sezoni zauzela odlično peto mjesto. Svojim djelovanjem i uspjesima klub nije samo postao ponos malobrojne hrvatske zajednice nego i njezina kohezijska snaga.
Objašnjenje koliko je Croatia bila važna za Hrvate kluba St. Thomas – London, najbolje je dao predsjednik upravnog odbora kluba Nediljko Barić, koji je u predgovoru knjige "Croatia – London – St. Thomas", tiskane u povodu XXVII. Hrvatskog nogometnog turnira za SAD i Kanadu, održanog 1990. u Londonu, zapisao: "Što je Croatia u Londonu i St. Thomasu? To je, draga braćo, naša nacionalna borba za nezavisnu domovinu Hrvatsku, to smo mi koji sagradismo prekrasnu crkvu, posvećenu blaženom Leopoldu Mandiću, s dvoranom za 650 osoba. To je hrvatska kolo-grupa Dubrovnik. To je hrvatska subotnja škola. To su četiri hrvatska politička društva. To je Hrvatski sportski centar Zagreb, koji naslijedi Croatia i na njemu sagradi igralište i vlastite prostorije, gdje s ponosom odgaja sedam timova podmlatka, a ponosimo se i prvim timom hrvatskih djevojaka, nositeljicama titule prvaka lige i kupa u Londonu".
Danas, kad hrvatska zajednica u ovom gradu broji oko pet stotina obitelji, nogometni klub djeluje u mnogo povoljnijim uvjetima i drukčijim okolnostima jer je ostvaren san njezinih utemeljitelja i dugogodišnjih članova i navijača – uspostavljena je slobodna i demokratska Republika Hrvatska.
