Moja Hrvatska
Naslovnica Priče

Bivši klub Josipa Šimunića prvo su izbacili iz lige, a onda je bio predstavnik Australije

Nažalost, u jeku najvećih sportskih uspjeha dolazi do nemilog događaja na utakmici protiv židovskog Hakoaha
26. listopada 2016. u 09:56 4 komentara 2260 prikaza
Josip Šimunić
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/9

Dvostruki prvak Nacionalne nogometne lige Australije, pobjednik nekoliko različitih kup-natjecanja, kao i pobjednik tradicionalnog turnira hrvatskih klubova Australije i Novog Zelanda, klub iz kojeg su došli hrvatski reprezentativci Josip Šimunić, Josip Didulica, klub koji je također dao velik broj igrača za reprezentaciju Australije i za veliki broj klubova Europe, Melbourne Croatia utemeljen je davne 1953. godine.

Njegovi osnivači Hinko Đuraković, Perica Filipović, Ivica Matošić i drugi Hrvati sastali su se te godine u kući Hinka Đurakovića i utemeljili nogometni klub radi promicanja hrvatskog imena među Australcima, kao i očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta. Đurakovićeva kuća sljedećih nekoliko godina služila je kao svlačionica za igrače i spremište za dresove koji su se morali oprati za iduću utakmicu. 

Na samom početku svog djelovanja klub je bio suočen s velikim poteškoćama, od nedovoljnih materijalnih sredstava pa do pomanjkanja dovoljnog broja nogometaša Hrvata. Najviše zahvaljujući velikoj ljubavi, odanosti i strasti osnivača, Croatia je uspjela opstati na životu u tom razdoblju. Zbog pomanjkanja igrača, klupski emisari išli su u susjedni grad Geelong, gdje je već djelovala hrvatska zajednica, u potragu za novim igračima, što je u to vrijeme zbog skromnih međugradskih veza predstavljalo velik napor. 

Klupski su predstavnici, u potrazi za Hrvatima koji su znali ili u mnogim slučajevima rekli da znaju igrati nogomet, putovali u sjeverozapadni dio Viktorije, nekoliko stotina kilometara daleko od Melbournea. Unatoč tome što u većini slučajeva novopridošla "pojačanja" nisu pridonijela kvaliteti nogometa, oni su zbog činjenice da su poveli sa sobom i svoje članove obitelji pridonijeli jačanju hrvatske zajednice u Melbourneu. 

Nekoliko prvih godina Croatia uglavnom igra u nogometnoj ligi, gdje postiže solidne rezultate. Uz natjecanje u ligi, Croatia sudjeluje na tzv. World Cup turniru, koji organizira Nogometni savez Viktorije. Ovaj turnir, na kojem sudjeluje 16 nacija, organiziran je na načelu da svaki etnički klub poput Croatije, talijanskog Juventusa, grčkog Helasa i drugih, može za ovaj turnir sastaviti tim od igrača svoje nacionalnosti iz bilo kojeg kluba u Australiji. Croatia je na ove turnire dovodila igrače Hrvate iz drugih gradova i zbog tog postizala dobre rezultate.

Ipak, najveća radost i za igrače i za navijače kluba bila bi pobjeda nad Justom, jugoslavenskim klubom iza kojega je otvoreno stajalo jugoslavensko veleposlanstvo. Ako se ima u vidu da je u to vrijeme Just bio kvalitetniji klub koji je igrao u boljoj ligi nego hrvatski klub, onda su pobjede nad njim bile još slađe. Sve utakmice World Cupa igrane su na glavnom gradskom stadionu Olympic, na kojem je Croatia kao domaćin znala imati i po pet tisuća gledatelja na utakmici. 

U većini slučajeva utakmice protiv jugoslavenskog kluba završavale su velikim neredima u kojima su sudjelovali ne samo igrači obiju momčadi nego i protivnički navijači. Svoj prvi veći uspjeh Croatia je postigla u sezoni 1959. godine kada je osvojila titulu prvaka Prve divizije i na taj način automatski stekla pravo natjecanja sljedeće sezone u najkvalitetnijoj ligi Victoria State. 

Nažalost, zbog specifičnih prilika koje su u to vrijeme vladale u Australiji, a posebno u Melbourneu, i negativne reputacije koju su imali Hrvati, prouzročene, između ostalog, neredima na nogometnim utakmicama kao i antihrvatskom djelovanju jugoslavenskih diplomata, Croatia je suočena s velikim poteškoćama oko ulaska u State ligu. Bez obzira na to što je hrvatski klub osvojio prvo mjesto s bodom prednosti, administrativnom odlukom uvažena je žalba kluba Preston, koja je prvo odbijena, i tako je Preston tjedan dana prije početka dobio pravo igranja u State ligi. 

Ova odluka Lige uzbudila je sve ljude u Croatiji i klub dovela u nezavidnu situaciju zbog toga što su uložena velika materijalna sredstva u pripremnom razdoblju. Iznenadila je Hrvate, ali još je više šokirala vlasnike Prestona koji, vjerujući da se njihova žalba neće usvojiti, nisu učinili ništa da se pripreme za natjecanje u ovoj kvalitetnoj ligi.

U novonastaloj situaciji, kada uprava i igrači Croatije ne znaju što im je činiti, predstavnici Prestona stupili su u kontakt s članovima uprave hrvatskog kluba i ponudili im da igrači Croatije prijeđu u njihov klub, u kojem će Hrvati biti integrirani u upravu kluba da bi tako mogli postupno preuzeti klub i u međuvremenu promijeniti ime kluba u Croatia. 

Na hitnom sastanku održanom u stanu predsjednika Croatije Envera Begovića, prisutni Ante Kunek, Ante Martinac, Nikola Sosić, Ivo Marinov, Paško Rokolj i Hrvoje Mrkša do kasno u noć analizirali su ponudu Prestona i nastojali donijeti odluku. Na sastanku tijekom kojeg su raspravljali i uzalud pokušavali pronaći rješenje, prema kazivanju prisutnog Hrvoja Mrkše, oko ponoći im se pridružio tajnik kluba Joso Rukavina-Radojević, inače djed poznatog golmana Didulice, koji je donio vijest sa sjednice Lige na kojoj je službeno bio nazočan: Liga je prihvatila prijedlog Prestona, što znači da igrači Croatije mogu igrati za taj klub i da uprava Croatije prelazi u vodstvo Prestona. 

Ova vijest izazvala je snažnu reakciju u redovima hrvatske zajednice Melbournea, a osobito onih koji su na bilo koji način bili okupljeni oko nogometnog kluba. Došlo je do novog razdora u zajednici. Nezadovoljni članovi kluba sazvali su izvanrednu javnu sjednicu na kojoj se izabrala nova uprava kluba na čelu s Ivicom Kokićem i Frankom Burinom. 

U novonastaloj situaciji hrvatska zajednica u Melbourneu preko noći dobila je dva kluba, koji imaju, između ostalog, i političku potporu emigrantskih organizacija. Iza novo-stare Croatije staje HOP, u to vrijeme najjača i najbrojnija politička organizacija na tlu Australije, a iza Prestona, odnosno odluke bivše uprave, stoji HNOtpor, na čelu sa Srećkom Roverom. Oba kluba u svojim ligama postigla su solidne rezultate. Novonastale prilike u nogometnom savezu Australije dobro će doći Hrvatima da ostvare namjere s kojima su otišli u Preston. 

Nezadovoljni načinom vođenja lige, najutjecajniji klubovi odlučili su stvoriti novi nogometni savez kojem su dali ime Australian Football Federation. U novoosnovani nogometni savez ušli su grčki, talijanski, češki, židovski, ukrajinski, nizozemski i mnogi drugi moćni klubovi. Njima se priključio i Preston, hrvatski klub koji je kao jedan od glavnih osnivača novog nogometnog saveza zahtijevao da se ime kluba promijeni u Croat, što biva odobreno. 

Drugi hrvatski klub Croatia ostaje sa starim savezom koji je i dalje priznat od Fife. Osvajanjem titule prvaka 1961. u Prvoj diviziji Croatia automatski dobiva pravo igranja u State ligi u kojoj već igra Croat (Preston). Ali ponovno se događaju čudne stvari kad su u pitanju Hrvati. Naime, Liga je bez ikakve zakonske podloge odbila legitimno pravo drugog hrvatskog kluba da igra u najboljoj ligi tog vremena sa službenim obrazloženjem da u ligi ne mogu igrati dva hrvatska kluba s istim imenom. 

Između ostalog, činjenica da se stari nogometni savez ugasio, da su dva kluba s istim imenom u istoj ligi veliki teret na leđima hrvatske zajednice koja to materijalno ne može izdržati, a iznad svega zdrav razum i želja da se ostvari hrvatsko zajedništvo pred australskom javnošću potaknulo je uprave obaju klubova da tajno pregovaraju i nađu rješenje da ujedine dva kluba u jedan. 

Napokon, nakon punih godinu dana pregovaranja između predstavnika dvaju klubova, Ive Marinova i Hrvoja Mrkše s jedne, a Ivice Marina i Tonija Đurakovića s druge strane, došlo je do spajanja dvaju klubova u jedan jedinstveni – Croatiju. Vijest o spajanju dvije Croatije u jednu izazvala je pozitivnu reakciju u hrvatskoj zajednici grada Melbournea, što je klub odmah osjetio u velikoj potpori koju je dobio. U novonastaloj pozitivnoj atmosferi nisu izostali ni sportski uspjesi tako da je Croatia već u nekoliko sljedećih sezona osvojila nekoliko titula prvaka i kup natjecanja.

U sezoni 1964. Croatia je osvojila titulu prvaka Prve lige, a 1968. titulu prvaka State lige. Uz ove titule Croatia je osvojila 1966. Armstrong Cup, 1968. State Leauge Champions, Ampol Cup Champions i Ansett Cup Champions. Na kraju šezdesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1969. godine, Croatia je osvojila i prestižni Dockert Cup, što predstavlja najveći sportski uspjeh kluba u to vrijeme.

U doba velikih sportskih uspjeha na utakmice Croatije dolazilo je i po pet tisuća gledatelja, što predstavlja velik uspjeh kluba. Nažalost, u jeku najvećih sportskih uspjeha dolazi do nemilog događaja na utakmici protiv židovskog kluba Hakoah, koji će imati velike posljedice za klub. Isprovocirani pristranim suđenjem suca, koji je već u nekim prijašnjim utakmicama oštetio Croatiju, navijači Croatije ušli su na igralište i fizički napali suca. Utakmica je odmah prekinuta, a kao posljedica ovog čina navijača kluba, Croatia je izbačena iz lige i nogometnog saveza.

Nakon izbacivanja 1972. godine, upravi kluba trebalo je nekoliko godina da nađe odgovor na novonastalu situaciju. Između nekoliko mogućnosti za ponovno djelovanje nogometnog kluba, Hrvati su odlučili 1975. godine kupiti ukrajinski nogometni klub Lions, kojemu su 1977. godine, promijenili ime u Croatia.

Već iste sezone nova Croatia osvojila je Armstrong Cup Champions, a sljedeće je postigla još bolje rezultate kada je osvojila tri titule. Bila je prvak State Leauge, osvojila Armstrong Cup Champions i State Leauge Cup Champions. Sljedećih dvadesetak godina hrvatski nogometni klub Croatia osvojio je gotovo dvadeset kup-natjecanja, kao i titulu prvaka i tako postao najuspješniji hrvatski nogometni klub u Australiji. Svakako, najveći klupski uspjeh u njegovoj povijesti predstavlja titula prvaka Nacionalne nogometne lige u sezoni 1993./1994., uspjeh koji je klub ponovio i sljedeće, 1994./1995. godine. 

Ove titule prvaka predstavljaju titulu apsolutnog prvaka Australije, stoga je Croatia službeno predstavljala Australiju na kontinentalnom prvenstvu, igrajući protiv prvaka Azije. U dvije odigrane utakmice protiv prvaka Japana, koji je službeno predstavljao Aziju, Croatia je dobila obje utakmice. Također je važno istaknuti da je 206 Melbourne Croatia, uz Sidney Croatia, bio jedini klub u saveznoj ligi koji je imao svoje vlastito igralište vrijedno nekoliko milijuna dolara.

Pišući o sportskim uspjesima kluba i njegovu utjecaju na razvoj australskog nogometa uopće, zanimljivo je spomenuti jednu utakmicu reprezentacije Australije da bi se dobila prava slika o klupskom i općenito hrvatskom doprinosu nogometu na ovom kontinentu. Na Olimpijskim igrama održanima u Koreji u nogometnom natjecanju Australija je pobijedila reprezentaciju Jugoslavije s rezultatom 3:1. U pobjedničkom timu igralo je sedam Hrvata, tako da su najveće australske novine Sidney Morning Herald preko čitave naslovne stranice donijele članak pod naslovom "Hrvatska – Jugoslavija 3:1".

Uza sve ostvarene uspjehe prvog tima svakako treba istaknuti da klub nije zaboravio rad s mladima, što najbolje potvrđuje podatak da je tijekom vremena Croatia dala velik broj igrača za velike europske klubove, kao i za reprezentaciju Australije i Hrvatske.

Croatia Hamilton Sportska priča iz Kanade Predsjednik hrvatskog nogometnog kluba u Hamiltonu: Zamislite da jedna osoba mora biti sve Hrvat Chicago Hrvat Chicago Iseljenici koji su nogometni klub nazvali po indijanskom plemenu

Među istaknutim igračima koji su nosili dres Croatije treba spomenuti igračku legendu kluba Billyja Vojteka, koji je 44 puta igrao za nacionalni tim Australije, Marka Viduku, također višestrukog reprezentativca Australije, igrača Bayer Leverkusena Franka Jurića, Joea Didulicu, golmana Ajaxa, Josipa Šimunića, Eddieja Krnčevića iz Dinama Zagreb, Stevea Horvata, bivšeg igrača Hajduka iz Splita, Dannyja Tiatta iz Manchester Cityja, Vilsona Kneževića iz Germinal Beerschota, Željka Kalca koji brani za europskog prvaka za 2007. godinu Milana i mnoge druge. 

Odluka Australskog nogometnog saveza da nijedan klub s "imenom strane države, pokrajine ili grada" ne može biti službeno registriran, a time automatski gubi pravo igranja u ligi, prisiljava upravu Croatije da promijeni svoje ime i usvoji novo ime, Melbourne Knights. Također je Australski nogometni savez iz objektivnih razloga donio odluku o raspuštanju Savezne nogometne lige pa su svi klubovi koji su igrali na toj razini vraćeni u State ligu, gdje hrvatski klub i danas igra. 

Imajući na umu promjene u domovini, to jest uspostavu demokratske i suverene Republike Hrvatske, ime kluba Croatia nema više ono značenje i svrhu zbog kojih je bio osnovan.

  • Avatar kanonik
    kanonik:

    Evo mene zanima taj članak.Nismo svi isti.

  • Avatar vila velebita
    vila velebita:

    Imam članove obitelji u Melbourne-u i iz prve ruke znam da su se uvijek okupljali oko nogometa i Hrvatskog doma. Hrvatski dom se koristio za razne proslave rođendana, krstitke, zaruke i druge fešte. Najaviš se, zapišeš se i uzmeš ključ, ... prikaži još! te nakraju ostaviš sve čisto i ok. Zanimljivo je to da tamo imam sestrične koje su tamo rođene i koje nikada nisu bile u Hrvatskoj do 12 - 13 godine, a pričaju puno bolje hrvatski od familije u Austriji koji svake godine dolaze od malih nogu. Trebalo je samo još propomenuti da se Hrvati sada dosta okupljaju i oko nogometnog kluba koji se zove Gospic Bears.

  • hazo:

    Hrvat sam. Živim od roďenja u Njemačkoj. 5-6 puta godišnje idem doma u zagorje. Znači 2,5 mjeseca godišnje. Jako dobro sam upoznat s prilikama, odnosno neprilikama u lijepoj našoj. I zato me briga za Australiju i naše ljude tam, koji ... prikaži još!oji žive još uvijek, kao i oni s drugog kontinenta amerike, u 1971 godini i nemaju pojma koje brige i probleme ljudi u lijepoj našoj imaju. @ v.l. : Za koga pišete te članke ? Koga to u lijepoj našoj interesira ? I zbog čega ih pišete ?