Hrvatski domobranski nogometni klub Hrvat osnovan je 1963. u bivšem Hrvatskom domu na jugu Chicaga.
Premda je u gradu već postojao jedan hrvatski nogometni klub, grupa mladih članova Hrvatskog domobrana potaknula je pitanje osnivanja nogometnog kluba u okviru spomenutog društva; svojevrsne sportske sekcije u službi promicanja hrvatskog imena među Amerikancima.
Nakon što je na sjednici organizacije odlučeno da se krene u osnivanje, nogometnoj ligi poslan je zahtjev za registraciju kluba pod imenom Hrvat.
Inicijatori osnivanja Milan i Dujo Braovac, Marijan i Jozo Dugandžić, Blago Lončar, Josip Štimac, Mirko Perković, Josip Barišić, Karlo Karačić, Stipe Markotić, Ivo Lujić, Emil Zadković i mnogi drugi bili su šokirani odlukom lige da se ne odobri registracija pod tim imenom, uz obrazloženje da se "etnički klubovi ne mogu registrirati pod nacionalnim imenom".
Kako su u klubu, najviše zahvaljujući golemom trudu Marijana Dugandžića, Josipa Štimca i Milana Braovca, već bile obavljene pripreme za početak natjecanja u nogometnoj ligi, a za neka druga rješenja do početka natjecateljske sezone nije ostalo dovoljno vremena, uprava kluba odlučila je da se nastupa pod imenom Dinamo, što je podsjećalo na zagrebački klub.
Ni uprava ni članovi kluba nisu bili zadovoljni tim rješenjem pa su poslali ligi zahtjev za promjenu imena.
Predstavnicima lige donijeli su povijesne dokumente o indijanskom plemenu Croatan u Sjevernoj Karolini.
Suočena s ovim dokumentima, uprava lige usvojila je zahtjev da se klub preimenuje u Hrvat, ime koje je ostalo do danas.
Klub je već u drugoj sezoni igranja ušao u drugu ligu, a sljedeće sezone, 1966., u prvu, u kojoj od tada neprekidno nastupa.
Tijekom vremena Hrvat je postao jedan od vodećih nacionalnih nogometnih klubova na sjevernoameričkom kontinentu.
U povijesti kluba izmijenilo se mnogo vrhunskih trenera i igrača. Među ostalima, treba spomenuti legendarnog vratara Građanskog Zvonka Monsidera, igrača BSK-a Stipu Ivezića, Ivicu Kežmana, igrača Rijeke Tomislava Juretića te mađarskog prvoligaša Mikaela Ladanija.
Uz njih, bili su tu i igrači koji su igrali u prvoj i drugoj ligi bivše države: Mile i Tomo Ćop, Ivica Car, Zlatko i Bob Ranogajec, Carli Cule, Mile Ivezić, Ilija Pavljašević, Viktor Jurišević, Marinko Volarević, Stipe Zanić, David Huson, Antun Runac, Ivan Novak, Arno Stephanagen i drugi, poput Karla Simatića koji je u njegovoj dugoj povijesti ostao najdosljedniji i najodaniji član kluba.
Osim igrača, treba spomenuti i najzaslužnije pojedince koji su svojim radom osigurali sve uvjete da klub ostvari uspjehe; Nikolu Dugandžića, Franju Mašića, Stipu Ivezića, Zvonimira i Ankicu Basan, Josipa Stimca, Josipa Tadijanovića, Radu Planinića i Zvonka Vučića.
U povodu 25. obljetnice kluba, 1988., klub je izdao prigodnu brošuru u kojoj su istaknuti njegovi najveći sportski uspjesi.
Cestitke, hrvati su uvijek bili u sportu a pogotovo u inozemstvu.