Juraj Dobrila bio je istarski biskup, prosvjetitelj i dobročinitelj. Iako je odrastao u siromašnoj obitelji na selu, zahvaljujući inteligenciji i marljivosti pohađao je gimnaziju u Goriziji i Karlovcu. Teologiju je studirao u bečkom Augustineumu, gdje je bio kolega i prijatelj J. J. Strossmayera. U Beču je i doktorirao 1842.
Nakon toga u Trstu je radio kao kapelan, profesor, župnik i kanonik. Od 1857. bio je porečko-pulski, a od 1875. tršćansko-koparski biskup. Bio je veliki branitelj hrvatskih i slovenskih interesa u Istri. Borio se za ravnopravnost hrvatskog jezika s talijanskim te je osnivao škole i dijelio stipendije za učenike.
Širio je u puku hrvatsku knjigu i jačao narodnu svijest. Tiskao je molitvenik Oče, budi volja tvoja, koji je bio iznimno važan za pučku prosvjetu te zbirku poučnih priča i poslovica Različno cvijeće.
Pokrenuo je hrvatske novine u Istri – Naša sloga 1870. Zauzimao se za podizanje narodne inteligencije, gospodarsku prosvijećenost i mudro gospodarenje, kako bi se istarski seljak oslobodio zavisnosti od talijanskih trgovaca i lihvara.
Kao istarski biskup, bio je član Pokrajinskog sabora u Poreču, a od 1861. do 1867. i njegov zastupnik u Carskom vijeću u Beču. U istarskom Saboru 1863. podupirao je prijedlog da se zapisnici i odluke Sabora ne objavljuju samo na talijanskom već i na slavenskom jeziku, apelirajući na talijansku većinu da ne uskraćuje prava Hrvatima i Slovencima, jer će oni – kada se narodno osvijeste – odgovoriti na njihove nepravde na način koji se neće svidjeti istarskim Talijanima.
Zbog svojih hrvatskih i slavenskih osjećaja, Dobrila je trajno bio izvrgnut napadima talijanskih liberala. Na Vatikanskom koncilu 1870. isticao se kao Strossmayerov pristaša, a ostala je u rukopisu nedovršena njegova Povijest o posljednjem općem crkvenom saboru vatikanskom.
Cijeli svoj imetak ostavio je u dobrotvorne svrhe. Njegov lik se nalazi na novčanici od deset kuna, a sveučilište u Puli nosi njegovo ime.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
