Naslovnica Priče

Hrvati u Kanadi ostaju bez velikog čovjeka

Nekoliko darova bilo je poklonjeno našem župniku koji nas napušta početkom srpnja, no mislim da će jedan od njih uvijek biti negdje na počasnom mjestu
17. lipnja 2017. u 11:06 0 komentara 3171 prikaza
Ivica Reparinac
Foto: Valentina Krčmar
Pogledajte galeriju 1/12

Nakon 12 godina služenja u župi "Hrvatskih mučenika" u Mississaugi, naš vlč. Ivica Reparinac vraća se u Hrvatsku.

Josip Gjuran Prisjetimo se onih kojih više nema Majka i otac su umrli, a da nisu vidjeli svog sina

Život se sastoji od sastanaka i rastanaka, nekih veselih, nekih tužnih. Mi se rastajemo s našim župnikom koji je došao ovamo 2005., a postao je župnikom 2006.

Ne znamo gdje točno odlazi, no znamo da će župa koja ga dobije imati vrsnog svećenika, dobrog pastira, dobrog čovjeka.

Vlč. Reparinac naslijedio je župu "Hrvatskih mučenika" nakon odlaska prvog župnika vlč. Kecerina, koji je u Zagrebu u mirovini.

Dočekalo ga je mnogo posla u ovoj velikoj župi, no on se toga nije bojao i rezultati se vide. Dobar domaćin poznaje se po kući u kojoj živi i kako je čuva.

Vlč. Reparinac svakako se prepoznaje po svojoj crkvi i zaista je mnogo napravio uz pomoć župnih odbora i mnogih župljana.

Obnovljena je crkvena dvorana, kuhinja i sanitarni čvor, postavljen novi razglas u crkvi, zamijenjeno je 19 prozora, obnovljen oltarni prostor, svetohranište i svijećnjaci, postavljen kip Bl. Alojzija Stepinca, novi lusteri u crkvi, četiri rasvjetna stupa ispred crkve i kod kipa Bl. Djevice Marije, zamijenjeno grijanje i klima u crkvi, obnovljen župni stan, postavljena umjetnička oltarna slika, kip Sv. Josipa i Gospin kip na ulazu s parkirališta, kupljene nove orgulje i jaslice, ukrasna božićna svjetla, liturgijsko ruho i oltarnici, obnovljena kapelica u Župnom parku "Father Kamber" (u zajednici s torontskom župom).

Ne zaboravimo sv. mise, krštenja, ukope, krizme, vjenčanja, ispovijedi, posjete bolesnicima, hrvatske škole, sastanke s vjernicima, misije...

Toliko je toga napravljeno u našoj crkvi koja upravo blista kad uđete u nju, a sve je to učinjeno uz trud našeg mladog župnika (napunio je tek 42. godine), koji brine o tome da se svaki dolar upotrijebi kako treba.

No, to nije sve. Treba doći na sv. misu i vidjeti koliko ljudi dolazi subotama, nedjeljama, na večernje molitve, u učionice gdje mladi plešu, u dvoranu u podrumu kad se održava neka manifestacija.

Svi se vesele pomoći svojoj crkvi. Žene peku krafne, župljani sami prave krvavice, a od njihove prodaje krpaju se mnoge rupe. U dvorani se predstavljaju knjige, održavaju sastanci... Župnik je uvijek bodrio sve nas na rad u zajednici jer samo tako možemo naprijed.

Prošle subote naša župa imala je oproštajnu večeru za našeg župnika u ukrajinskoj dvorani Sv. Volodymyra u gradiću Oakvilleu pokraj Mississauge. Susret je organizirao vlč. Tomislav Kasić, sadašnji kapelan, budući župnik naše župe.

Vjerujem da bi vlč. Kasić sve dao da vlč. Reparinac ostane jer zna da ga čeka mnogo posla. Treba biti župnikom nakon ovako savjesnog i dobrog župnika kao što je vlč. Reparinac. Ostaje sam u velikoj župi, a nema kapelana. Mlad je, tek mu je 30 godina, onoliko koliko je imao i vlč. Reparinac kad je postao župnikom. No naš mladi kapelan bit će dobro jer ga stariji štuju, a mladima se približio na poseban način i vole ga. Jasno, svi smo tu da pružimo pomoć kad god mu zatreba.

U svečano ukrašenoj dvorani okupio se 661 župljanin. Svi su došli zaželjeti sve najbolje svom dugogodišnjem župniku. Stigli su i uzvanici, svatko je želio reći nekoliko riječi čovjeku koji nas je sve zadužio svojom marljivošću, dobrotom, vjerom...

Svečanost je otvorio vlč. Kasić, predstavivši prvog govornika – Maricu Zoricu Matković, veleposlanicu Republike Hrvatske u Ottawi.

"Zaista mi je drago da sam večeras dio ovog slavlja sa svima vama! Poštovani, dragi vlč. Ivice, braća svećenici, kolege i kolegice iz konzulata, svi vi dragi prijatelji, uime hrvatskog veleposlanstva u Kanadi želim posebno zahvaliti vlč. Ivici na ovoj kratkoj, ali jako dobroj suradnji. Dolasci i odlasci dio su našeg života, našeg posla i ove naše diplomacije, ali u svakom poslu koji radimo ulažemo srca, pa su zato ti odlasci emocionalno teži. Dvanaest godina nije malo, vi ste sa svakim od vas, s vašim župljanima bili u njihovim najljepšim i najtežim trenucima; ušli ste u svaku kuću, vezali ste svojih 12 godina uz njih. Dali ste dio sebe njima, ali su i oni dali dio sebe vama. Zato, sada kada odlazite, odlazite bogatiji za jedno lijepo iskustvo, a u današnje vrijeme nije problem ostati sa svima u vezi. Vaš pastoralni rad bio je zahtjevan, hrv. crkva u inozemstvu ne radi samo pastoralne i duhovne stvari, hrvatska crkva sačuvala je i jezik, kulturu, tradiciju. Zbog toga ste svi vi danas ovdje u ovako velikom broju i zato, ne samo vama, nego i svim svećenicima, svim onim bivšim i sadašnjim i vašem nasljedniku zahvaljujemo na radu jer mi, kao predstavnici Republike Hrvatske, zato smo tu. Želim vam nastavak pastoralnog rada, mnogo uspjeha i zdravlja i vjerujem da ćemo se i ubuduće vidjeti. Sve najbolje, vlč. Ivice", rekla je Zorica Matković.

Zahvalila je i gospođa Andrea Javor, konzulica Republike Hrvatske u Mississaugi naglasivši u kraćem govoru koliko je dobra vlč. Ivica učinio u ovih 12 godina i kako će nam svima ostati u najboljoj uspomeni.

Vlč. Petar Rajić, naš domaći sin, poslao je pozdravno pismo vlč. Reparincu.

Nakon ovog toplog pozdravnog pisma, najavljen je govor vlč. Ivana Vukšića, delegata hrvatske Biskupske konferencije, svećenika u župi "Presvetog Trojstva" u Oakvilleu.

Nakon pozdrava vlč. Reparincu, vlč. Vukšić govorio je o početku rada u zajednici, kad se osjećala podijeljenost među župama i svećenstvom i odluka da se svećenici sreću što više kako bi župljani vidjeli da nema podijeljenosti među njima. Vlč. Reparinac to je odmah prihvatio.

Na kraju je rekao: "Budi uvjeren da nećeš biti zaboravljen, da ćeš ostati u lijepoj uspomeni, budi uvjeren da se isplatilo što si dio svog života darovao hrvatskom narodu ovdje u tuđini".

Uime župljana vlč. Reparincu obratio se župljanin Bruno Mandić riječima: "Dragi naš župniče, za sav vaš rad velika vam hvala. Dragi naš vlč. Ivice, budi sretan. Sreća je imati prijatelje, a to smo mi, ovaj narod Božji ovdje, i onaj kojemu se vraćaš. Slobodno se možeš poslužiti riječima sv. Pavla: 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao', bar što se tiče nas u Mississaugi. A sada se ispunjavaju riječi hrvatskog pjesnika koji pjeva: 'Samo sam bregima dragim obećal da vrnul se bum nazaj' i za koji dan bit ćeš tamo... Dragi naš vlč. Ivice, u svoje osobno ime i uime svih župljana, kaj morem ti neg reći, od sveg ti srca hvala!"

I vlč. Kasić želio je zahvaliti vlč. Reparincu na strpljenju u posljednje tri godine njegova boravka u ovoj župi, na vremenu i pomoći.

Rekao je da kao svećenici dijele sudbinu služenja Hrvatima koji su morali napustiti Hrvatsku i završio je riječima: "Nisi znao što te čeka, bilo je teških vremena... Ti se vraćaš, otići ćeš u svoju lijepu Sv. Janu, moći ćeš posjetiti mamu, sestru, pomoliti se na grobu oca Milana, bit ćeš u biskupiji, pa sjeti se nas, Hrvata i Hrvatica, svojih prijatelja, pomoli se za nas, sjeti se i mene".

Vidno emotivan, vlč. Reparinac obratio se prisutnima, ispričavši da njegova odluka doći u Mississaugu nije došla preko noći.

Godine 2003. kardinal Josip Bozanić mu je prvi put predložio da pođe u inozemstvo i nakon dvije godine našao se u Kanadi.

"Kad sam stigao u župu, želio sam biti dobar pastir, brinuti se za vaše duše, za vaš duhovni život, no osjetio sam da u župi postoji neka podijeljenost, nezadovoljstvo pojedinih župljana i neke financijske poteškoće, a nailazio sam i na neke neugodnosti od svojih najbližih suradnika. Svi ti problemi ojačali su me u donošenju često teških odluka, koje su bile za dobro zajednice, župe. Pokušao sam riješiti probleme na što bezbolniji način, želio sam napraviti što više za crkvu i župu. Žao mi je što sam se koji put morao i zamjeriti kako bih sačuvao jedinstvo zajednice. Danas sam radostan što odlazim iz župe u kojoj nema ni pojedinaca, ni pojedinih grupa koji će rastjerati zajednicu. Radostan sam što odlazim svojom odlukom i dogovorom s kardinalom Bozanićem. Dragi župljani, kad sam vas obavijestio da se vraćam u svoju Zagrebačku nadbiskupiju, mnogi od vas su se rastužili. Oprostite mi zbog toga, ali nadam se da ćete me razumjeti. Jedini razlog zašto sam odlučio vratiti se nakon 12 godina jest taj što nemam više dovoljno snage i odlučnosti u rješavanju problema, osjećam da trebam promjenu. Uvjeren sam da će sama promjena biti dovoljna da se i dalje istim tempom i odlučnošću brinem za one koje će mi u budućnosti kardinal Bozanić povjeriti u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Večeras ovo naše zajedništvo želim iskoristiti da se zahvalim za sve ono što ste učinili za mene i za župu u ovih 12 godina. Dopustite mi spomenuti nekoliko ljudi koji su za mene mnogo dobra učinili, a ustvari su to učinili za župu. Oni nisu samo mene zadužili da im budem vječno zahvalan, već i sve vas jer, da nije bilo njih, ne bih izdržao. Želim od srca zahvaliti Borisu Žgombi, Bruni Mandiću, Mary Vrbos, Dubravki Balaban i najboljoj tajnici na svijetu Donni Yuricek. Dragi župljani, na svemu hvala. Oprostite mi na svemu što s moje strane nije bilo dobro i lijepo, bilo u riječima, bilo u ponašanju, jer i ja sam samo, na kraju, čovjek. Velika hvala vlč. Tomislavu na uloženom velikom trudu u organizaciji ove moje oproštajne večere i na svemu kroz ove tri godine. Za 20 dana ja ću fizički otići iz Mississauge, ali Mississauga će teško otići iz mog srca, ma gdje god bio i radio. Hvala svima na svemu i Bog vas blagoslovio", naglasio je naš Ivica.

Nekoliko darova bilo je poklonjeno našem župniku koji nas napušta početkom srpnja, no mislim da će jedan od njih uvijek biti negdje na počasnom mjestu: slika župljana župe "Hrvatskih mučenika" slikana nakon jedne od uskršnjih misa, a potpisali su je gotovo svi župljani.

Bilo je i suza pri potpisivanju, kao što će vjerojatno biti u oku našeg dragog župnika vlč. Ivice Reparinca kad tu sliku stavi negdje na zid svoje buduće župe i krene objašnjavati tko su ljudi na slici.

Od moga supruga i mene osobno, velika vam hvala na svemu što ste za nas učinili.

Roko Tanfara Roko Tanfara Kakva ljubav! Hrvati iz Kanade nazvali unuku Madison Croatia Španovčani Spas pronašli u Kanadi Iz domovine ih otjerao miris vatre i srušenih snova Mate Jurčić Velebni projekt Hrvatska ruka izgradila je prugu u oblacima

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.