Franjevci Jozo Grbeš i Robert Jolić uskoro će završiti svoje putovanje po Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon 22 dana vožnje dvojac se vratio ondje odakle je i krenuo – u Chicago...
Nedjelja, 23. srpnja 2000.
Slavimo hrvatsku misu u našoj župi u St. Louisu. Predvodi je fra Robert. Nakon mise slijedi radosni susret s našim ljudima u župnoj dvorani. Većinom su to Hrvati iz Bosne.
U St. Louisu živi i poznati Hrvat Ivan Klarić, čovjek posebno zanimljive biografije. Rođen je u Hrvatskom primorju, a kao dijete je došao u Ameriku. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u američkoj vojsci. Nakon toga završio je studij arhitekture te postao veliki graditelj. Njegova tvrtka izgradila je više od 50 važnih crkvi i sveučilišnih zgrada, a najvažniji pothvat vjerojatno je obnova katedrale sv. Luja u St. Louisu, poznate kao crkve s najljepšim mozaicima na svijetu!
Klarić je sagradio i pedesetokatnicu Southwest Bell Headquarters u središtu St. Louisa, najvišu zgradu u gradu. Obnovio je i sudnicu Old Court House koja ima povijesnu važnost za taj dio Amerike. Naš sunarodnjak radio je i na postavljanju skulpture pape Pija XII. ispred knjižnice sveučilišta u St. Louisu. Skulptura je djelo hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Jednom riječju, Klarić, Hrvat iz malenoga primorskog mjesta, vinuo se, kako sam kaže, Božjom pomoći u same vrhove američkoga graditeljskog zanata.
Sa župnikom fra Jozom Abramovićem odlazimo preko Mississippija u Belleville (Illinois) na ručak i razgledanje svetišta Gospe snježne. Država Illinois u 18. stoljeću također je bila francuski posjed. Odatle joj i ime: Francuzi su je zvali "le pays of the Illinois" – zemlja indijanskog plemena Illinoisa.
Godine 1803. i Illinois je postao američki posjed. A 1818. postao je 21. američka država. Danas ima 12 milijuna stanovnika (6. po broju stanovnika) te površinu od 89 tisuća četvornih kilometara (24. prema površini). Nadimak mu je Land of Lincoln (Zemlja predsjednika Lincolna). Glavni grad je Springfield (105 tisuća stanovnika), dok je najveći i najpoznatiji grad megapolis Chicago (2,8 milijuna žitelja).
Država je poznata po Abrahamu Lincolnu koji je ovdje proveo najveći dio svoga života; po Cahokia Moundsu, arheološkom lokalitetu drevnog indijanskog grada misisipijske kulture, najstarijem otkrivenom indijanskom naselju u Americi (700. – 1400. godine) s vrlo bogatom kulturnom baštinom; po Johnu Deeru, koji je ovdje 1838. izumio prvi željezni plug, što je bio revolucionarno u poljoprivredi, i po kojem se naziva najveća američka tvornica traktora i sličnih strojeva; po Ernestu Hemingwayu, jednom od najpoznatijih svjetskih književnika koji se rodio u Illinoisu; i po već spomenutom gradu Chicagu, jednoj od najpoznatijih američkih pa i svjetskih metropola.
Putujemo autocestom br. 55 na sjever, na polaznu točku, u Chicago. Odlazimo u Springfield, glavni grad Illinoisa, poznat po tome što je ovdje živio predsjednik Lincoln, gdje je i pokopan nakon što je ubijen u atentatu u kazalištu 1865. godine. Posjetili smo njegovu kuću na 8. ulici i Jackson aveniji. Dom izgleda prilično aristokratski za vrijeme u kojem je Lincoln živio. Uz kuću se nalazi i mali info-ured. Zaista iznenađuje kako sjajno Amerikanci čuvaju svoju povijesnu baštinu.
Priča o Abrahamu Lincolnu vrlo je zanimljiva. On je vjerojatno jedan od najboljih primjera američke izdržljivosti, osobe koja ne odustaje od svojih namjera. Njegova životna priča može se sažeti u nekoliko rečenica. Rođen je u vrlo siromašnoj obitelji. Godine 1816. obitelj mu je bila izbačena na ulicu, a on je morao raditi kako bi ih prehranio. Dvije godine kasnije umrla mu je majka. Za njega je to bio golemi šok. Godine 1831. propao je u poslu, a 12 mjeseci kasnije natjecao se za položaj u državnoj vladi i izgubio. Iste je godine izgubio i posao. Htio je studirati pravo, ali nije se mogao upisati. Godine 1833. posudio je novac od prijatelja kako bi pokrenuo posao, ali je do kraja iste godine sve propalo. Sljedećih 17 godina otplaćivao je dug prijatelju. Godine 1834. ponovno se natječe za položaj u državi, ali gubi. Samo godinu dana poslije, kada je već bio zaručen s predivnom ženom, ona je naglo umrla. Nakon toga doživio je živčani slom. U krevetu je proveo šest mjeseci.
Godine 1838. natječe se za "Speaker of the State Legislature" i opet gubi. Dvije godine kasnije, 1840. kandidira se za "electora" i, naravno, opet gubi. Sve je gubio. Godine 1843. išao je u utrku za američki Kongres i izgubio. Tri godine kasnije (1846.) konačno dobiva izbore za Kongres. Odlazi u Washington D.C. i odrađuje dobar posao. Međutim, 1848., po isteku mandata, ponovno se natječe i gubi. Godinu dana kasnije opet traži državni posao, ali bez uspjeha.
Godine 1854. natječe se na izborima za američki Senat i gubi. Dvije godine kasnije (1856.) traži nominaciju za potpredsjednika države na nacionalnoj konvenciji i dobiva manje od stotinu glasova. Promašio je opet.
Onda 1858. slijede ponovni izbori za američki Senat. Gubi. I nakon svih gubitaka, pobjeda: godine 1860. izabran je za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država! Ovaj čovjek izgubio je na osam izbora, dvaput propao u poslu, pretrpio živčani slom... Mogao je odustati mnogo puta, ali nije. Postao je jedan od najvećih predsjednika u povijesti zemlje.
O svom životnom putu sam Lincoln jednom je rekao: "Staza je bila teška i skliska. Jedna noga je klizala ispod mene i povlačila drugu u provaliju, ali ja sam se uvijek dizao znajući da okliznuti se ne znači pasti".
Abraham Lincoln izabran je za predsjednika 1860. godine. Ponovno je izabran i za drugi mandat, ali je neposredno nakon početka služenja (1865.) ubijen u washingtonskom kazalištu dok je promatrao neki kazališni komad. On je čovjek koji je sačuvao jedinstvo Amerike, jer je obavljao službu predsjednika u vrijeme Građanskog rata. A samo šest dana nakon što je njegova vojska pobijedila Jug i konfederalne trupe predale se generalu Grantu – Lincoln je bio ubijen.
Posjetili smo i njegovo posljednje počivalište koje se nalazi na groblju Old Ridge. Iznad njegova groba uzdiže se visoki obelisk s prizorima iz američkog političkog života kroz povijest. Uz grob su i posljednja počivališta njegove supruge i djece. Lincoln je upravo na zahtjev svoje supruge pokopan u Springfieldu, a ne u Washingtonu.
Grob djeluje monumentalno i edukacijski. Nevjerojatno je kako Amerikanci imaju istančan osjećaj za svoju povijest i povijesne veličine. Sa žalom komentiramo izjavu nekakva zagrebačkog političkog idiota kako bi tijelo prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana trebalo ukloniti negdje na rub groblja, u obiteljsku grobnicu, a njegovu grobnicu uništiti, što li. U Americi bi takav idiot za takvu izjavu mogao odgovarati pred zakonom. A on sam se, vjerojatno, poziva na Ameriku i američka dostignuća!
Prolazimo pokraj stare zgrade parlamenta države Illinois te bivšeg odvjetničkog ureda predsjednika Lincolna, koji je također sačuvan. Nedaleko od stare zgrade nalazi se i nova monumentalna zgrada parlamenta. Nastavljamo naš put prema Chicagu, zatvarajući svoj američki krug. Chicago je najveći grad središnje Amerike. Dugo godina su se čikaški stanovnici hvalili kako imaju najvišu zgradu na svijetu Sears Tower, najprometnije uzletište na svijetu (O’Hare) te najširu autocestu na svijetu Dow Ryan (br. 94) s čak 16 voznih trakova.
Sears Tower više nije najviša, nego druga po veličini zgrada na svijetu (iza "Klipova kukuruza" u Kuala Lumpuru, a čini se da ima i širih autocesta od Dow Ryana. Zračna luka ostala je najprometnija na svijetu: svakih 16 sekundi na nju sleti ili s nje poleti jedan zrakoplov!
Sudbinu i budućnost Chicaga odredili su jezero Michigan i povoljan geografski položaj: gradu gravitira "pola" Amerike. Ne tako davno, još 1812., ovdje su se tukli Indijanci i "Amerikanci". Samo ime grada je indijansko: "Chicagoo" znači bijeli luk.
Godine 1837. Chicago je postao grad. Imao je samo nekoliko tisuća ljudi. Onda se strašnom brzinom počela razvijati mesna industrija, nicale su elektrane i željezare kao nigdje u svijetu. Kada je ovim prostorima sredinom prošlog stoljeća prošla željeznica, došlo je to eksplozivnog rasta svih grana industrije. Ako pogledamo statističke podatke iz druge polovice 19. stoljeća, zamijetit ćemo da su se brojke u desetcima tisuća mijenjale svake godine.
Ipak, godina 1871. ostala je tragično urezana u povijest metropole. Naime, tada je buknuo veliki požar koji je uništio 90 posto grada, a oko 90 tisuća ljudi ostalo je bez svojih domova. Službeno objašnjenje požara ostalo je tajnovito. Legenda je vezana za jednu štalu, jednu kravu i jednu uljanu svjetiljku. Djelomično i zbog toga tragičnog događaja Chicago danas ima jedan on najboljih protupožarnih sustava na svijetu.
Grad je ubrzo ponovno doživio brzi rast. Mnogo je tome pomogao i najveći svjetski velesajam, održan u Chicagu 1893. Grad je u sljedećim desetljećima imao uspone i padove. U svijetu je, nažalost, posebice postao poznat 1920-ih, 30-ih i 40-ih godina po talijanskim mafijašima, Albertu Caponeu i njegovim prijateljima. Masakr na Dan sv. Valentina 1933. i tome slični događaji kao da su zauvijek dali gradu pečat mafijaštva. Iako je Capone umro 1947. i danas je popularni povod razgovora o Chicagu.
Kao i ostali dio Amerike, dok se Europa gušila u mržnji i ruševinama Drugoga svjetskog rata, Chicago je doživio ekonomski procvat. Ovdje je izgrađen prvi veliki neboder, ovdje je američka arhitektura počela svoj nagli uspon koji još traje.
Imena poput Franka Lloyda Wrighta i drugih nezaobilazna su činjenica u studiju moderne arhitekture. First National Bank, Inland Steel Building, The Tribune Tower, Sears Tower i druge zgrade zanimljive su priče te čikaške arhitektonske ekspanzije.
Mnogi poznati umjetnici ostavili su svoja najpoznatija djela upravo u Chicagu. Ovdje je živio i radio Picasso te ostavio gradu najveću kolekciju svojih djela. Njegova "Ptica" krasi središnji gradski trg. Art Institute of Chicago nezaobilazna je odredišna točka posjetiteljima. Ovdje je i naš veliki Ivan Meštrović 1929. godine postavio svoje Indijance koji danas krase središnji čikaški Grant Park. Ovdje je, u Oak Parku, rođen i Ernest Hemingway. Chicago je dom američkog bluesa.
Politički život vrlo je jak: osim u Washingtonu, vjerojatno najjači. Ovdje su demokrati izgradili najjači klan u Americi. Gradonačelnik Daley i sada njegov sin, nasljednik na gradskom prijestolju Chicaga, stvorili su jaku demokratsku političku jezgru. Ovdje je Kennedy našao jedno od najjačih uporišta. Biti demokrat ovdje je kao biti Talijan u Italiji.
Chicago je i obrazovni centar. Njegovo središnje sveučilište, University of Chicago, jedno je od najprestižnijih američkih učilišta. Ovdje je uspješno izveden prvi nuklearni pokus (nuklearna lančana reakcija). To mjesto danas krasi lijepa Moodyjeva skulptura "Chain Reaction".
Sveučilište ima i najviše živućih nobelovaca. Godina studija stoji između 25 i 35 tisuća dolara. Kad je riječ o sveučilištima, zanimljivo je spomenuti kako se ovdje nalazi i Rush Medical Centre, najveći medicinski akademski centar u Americi, s više od pet tisuća pripravnika za liječnike i medicinare uopće.
Chicago je treći američki grad po veličini, a isto tako je i treći najveći grad s katoličkom populacijom. Ovdje katolici čine 42 posto pučanstva. Biti katolik ovdje je najobičnija stvar – za razliku od Juga Amerike.
Čikaška nadbiskupija ima i najbolje razvijen sustav američkih katoličkih škola u Americi. Chicago, za razliku od mnogih drugih američkih gradova, čine tzv. neighborhoods, tj. izrazito etnička naselja. Tako vrlo jasno možete vidjeti da se nalazite u talijanskoj, kineskoj, meksičkoj ili poljskoj četvrti.
Naravno, ovdje živi i mnoštvo Hrvata. Koliko, nitko ne zna! Broje se u desecima tisuća, možda i stotinama. Ovdje je središte Hrvatske franjevačke kustodije Sv. Obitelji, Hrvatskog etničkog instituta, koji također vode franjevci. U gradu djeluju i četiri hrvatske župe, jedan Hrvatski centar, tri hrvatska radija, nekoliko nogometnih klubova, desetak zavičajnih i humanitarnih društava, nekoliko hrvatskih političkih organizacija...
Chicago je u osobi Michaela Bilandicha 1976. dobio Hrvata i za gradonačelnika. Ovdje se hrvatski znakovi mogu prepoznati na svakom koraku. Chicago je i sportsko središte. Nezaobilazan je košarkaški div Michael Jordan i njegov "Chicago Bulls", a s njima vezan i Hrvat Toni Kukoč; baseball klubovi: Cubs i White Sox. Chicago sa širom okolicom danas ima oko sedam milijuna stanovnika. Grad raste, ceste su pretrpane, gužva na svakom koraku. Dolazak u njega pravo je bogatstvo.
Navečer izlazimo u downtown Chicaga na večeru. Kako nismo previše potrošili na putu, usuđujemo počastiti i fra Slavka Soldu, kustosa, i fra Jozu Grubišića, župnika u Sv. Jeronimu, u prilično dobrom i skupom čikaškom restoranu.
Poštujem crkvu iznad svega, ali zamislite koje dobro bi bilo za čovjeka da je izgrađeno 10 crkvi, 10 sveučilišnih zgrada, 10 sirotišta i 20 bolnica ???