Boli me srce zbog tih ljudi koji su očito očajni. Da, zaista, što učiniti kad nema posla, a živjeti se mora? Neki čak i rade, ali često ne dobiju plaću!
Još dok smo samci, sve nekako prođe, no teško je kad dođu obitelji.
Stoga ne čudi što mnogi razmišljaju o odlasku u svijet, posebno kad slušaju kako je tamo sve bolje i ljepše.
U Hrvatskoj često čujem razne komentare koji me bole, jer stvarnost "bijelog svijeta" nije onako ružičasta kako je Hrvati u domovini vide.
Nažalost, tome su pridonijeli i mnogi koji žive u našim iseljeničkim zajednicama. Istinu ću vam reći... Oni većinom nisu bogati ljudi, imaju malo, ali kad dolaze u Hrvatsku prave se važni. Voze unajmljene automobile, izmišljaju i sve to prodaju onima koji ne znaju pravu sliku života u drugim zemljama.
Kako u Kanadi živim već 46 godina, dopustite mi nekoliko rečenica o tome što sam sve vidjela.
Radila sam u hrvatskoj zajednici na raznim društvenim pozicijama zbog čega sam upoznala mnogo ljudi. Njihove sudbine često me dovode do suza, jer nije lako početi od nule.
Imam poznanika koji je završio pravo u tadašnjoj Jugoslaviji. U Kanadi je život proveo radeći kao mesar. Godinama je raznosio teške komade s kojima je uništio svoja leđa. Danas je u skromnoj mirovini. Da nema pametne supruge, ne znam kako bi preživjeli.
Čitam u hrvatskim novinama kako mnogi odlaze tražiti uglavnom fizički posao, a ne onaj za koji su se školovali.
Ni ovdje ne cvjetaju ruže. Mnogi mladi Kanađani su isto nezaposleni.
Prije nekoliko godina u Toronto je došao jedan mladi liječnik. Još u Hrvatskoj je upoznao dobre ljude koji su mu dali stan i hranu, ali posao je morao pronaći. Naravno da je uspio, zaposlio se kao dostavljač pizze.
Sad radi na nešto boljem mjestu, no daleko je to od njegove struke. Nažalost, pravi posao neće dobiti još godinama, ako uopće uspije i ostati. Uvjeti za dobivanje boravka su više nego teški.
Ali, nije on jedini. Mnogi vam ovdje ne žele reći gdje rade jer su u Hrvatskoj bili na boljem položaju.
Sjećam se jedne Zagrepčanke koja je došla u Kanadu na nagovor djece. Ponudili su joj posao skupljanja glista za ribiče, što je dobro plaćeno.
Te gospođe više nema, no nikad neću zaboraviti njezino užasnuto lice pri samoj pomisli na taj posao!
Mnoge pridošlice rade u građevini, na teškim fizičkim poslovima, po farmama ili voze taksije. I neka nitko ne pomisli kako ponižavam njihov kruh, samo govorim da su u Hrvatskoj s takvim poslom mogli biti puno sretniji.
Kanada nije jednostavna zemlja! Da bi dobili posao morate imati radnu dozvolu.
Također, potreban je i stalni boravak. Njega si možete osigurati ako imate struku koja se traži, nekog tko će vam dati posao i plaćati državne namete. Ovdje gotovo da ne postoji rad na crno.
Kad vam netko kaže da zaradi 30 dolara po satu, to znači da na ruke dobije manje od 20 dolara.
U Torontu jedan pristojni dvosobni stan stoji od 1200 do 1500 dolara.
Ako imate kćer i sina, morate tražiti trosoban stan, jer djeca suprotnog spola ne mogu biti u istoj sobi.
Zaposleni ste? I vaš supružnik je? Netko mora čuvati djecu! U Torontu dadilja stoji oko 25 dolara po satu.
Sa stanom još nismo gotovi. Često morate plaćati i račune, poput interneta, vode, struje, grijanja, parkiranja automobila... Sve to puno stoji.
Automobil nije luksuz, nego potreba. Kako bi ga vozili, morate imati plaćeno osiguranje. Ono je dosta skuplje za mlade vozače, a svi koji dolaze ovdje, uglavnom su mladi.
Kako bi dobili pošteni posao, treba vam i kanadsko iskustvo.
Jedna moja poznanica tražila je posao u malo boljem restoranu i nije ga dobila zbog nedostatka iskustva.
Često slušam kako su u Hrvatskoj tijekom posla neki popili kavicu u kafiću, skočili na tržnicu... Uglavnom, najveća gužva u Zagrebu je za vrijeme radnog vremena.
Prođite središtem Toronta između 9 i 11.30 sati ili od 13.30 do 16 sati i bit ćete iznenađeni koliko je malo ljudi na cestama. Uglavnom su to studenti ili nezaposleni.
Ljudi rade, to je činjenica. Nema telefona, nema interneta... Kapitalizam je uglavnom pravedan, ali neumoljiv. Dobar radnik je cijenjen.
Dragi čitatelji, ovaj članak nije pisan kako bi vam predstavio Kanadu u ružnom svjetlu.
To je realnost koja je za nas nekad bila jako teška, a sada smo ostarjeli.
Odlazimo u Hrvatsku i njoj ostavljamo puno svog novca, jer to je pomoć našoj domovini.
No, svrha ovog članka je reći vam da nekako ostanete doma.
Znate li onu priču kada je jedan gospodin tijekom svog prvog dana u Kanadi našao 10 dolara na cesti.
"Pa neću valjda već prvi dan početi čistiti", rekao je.
Ovdje, nažalost, dolari ne rastu na drveću. Njih se teško zarađuje.
A nema pleh muzike kod dolaska?Tudje je uvijek,bolje-dok ne probaš