Bez obzira na to što je dolina rijeke Neretve oduvijek pružala povoljne uvjete za život ljudi, ni taj kraj nije bio pošteđen iseljavanja. Prvi Neretvani krenuli su u svijet "trbuhom za kruhom" krajem 19. stoljeća. Od tada pa do danas raselili su se po svim kontinentima.
U ovom prilogu bit će riječi o tri metkovske agencije koje su se bavile iseljavanjem u prva četiri desetljeća prošloga stoljeća.
Procedura za dobivanje putovnice i putne karte do odredišta na nekom kontinentu nije bila komplicirana. Nakon jamstva da će im troškovi biti plaćeni, agencije su pribavile potrebnu dokumentaciju za iseljenika.
Putovalo se parobrodom iz Metkovića do Trsta. Tu se presjedalo u prekooceanski parobrod i nastavilo putovanje do obala Sjeverne ili Južne Amerike, Afrike i Australije.
Prvu agenciju u Metkoviću za iseljavanje imao je Ante Golijan. Zvala se "Glavna agencija austro-američke pruge Metković". Ona je ostala Neretvanima u sjećanju ponajviše zbog tužnih rastanaka s najdražima koji su najčešće odlazili u neizvjesnost, u daleki i nepoznati svijet.
Taj tužni pozdrav izražen je najbolje kroz ove stihove:
"Bog ubija Antu Golijana što oprema priko ocejana"
Početkom prošlog stoljeća, od 1904. do 1906., iselile su se iz Metkovića u prekooceanske zemlje 564 osobe.
Uoči Prvog svjetskog rata otvorena je još jedna agencija. Vlasnik joj je bio Ivo Veraja, a zvala se "Veraja i Co. otpremnički i komisioni poslovi po moru i kopnu".
Između dvaju svjetskih ratova stanovnici su nastavili s napuštanjem Neretve. Tako je od 1927. do 1929. iz kotara otišla 541 osoba.
Iseljenici su u tom istom razdoblju svojoj rodbini u domovini poslali oko tri milijuna starojugoslavenskih dinara.
Nažalost, egzodus iz Neretve nastavljen je i nakon Drugog svjetskog rata. Ti iseljenici nisu putovali iz metkovske luke pa je ona izgubila nekadašnju važnost.
Ivan Jurić
Sad imaju Bozu Petrova da ih salje preko granice.