Naslovnica Priče

U Domovinski rat uključila se i 22-godišnja Hrvatica iz Njemačke

U iseljeničkim pismima dominiraju riječi poput "ostvario se hrvatski san", "dugo smo priželjkivali slobodnu Hrvatsku", "s oduševljenjem smo prihvatili promjene" što ukazuje na jačinu afektivne dimenzije (euforija, oduševljenje) u određivanju identiteta iseljeništva
10. kolovoza 2017. u 11:28 5 komentara 2716 prikaza
Zastava

U vrijeme demokratskih promjena u Hrvatskoj i neposredno prije Domovinskog rata, među hrvatskim/jugoslavenskim zajednicama nastupa proces rekroatizacije ili nacionalnog osvješćivanja.

More Ipak smo volili onaj naš krš Obitelj ih nije otpratila uz pjesmu i gozbu zbog ženidbe ili odlaska u vojsku, nego zbog – iseljavanja

Na isti način zapaža se proces nacionalnog pomirenja i novi oblici kolektivne identifikacije. Postepeno se homogenizira hrvatsko iseljeništvo u svijetu, a dotadašnje ideološke, političke i generacijske podjele gube na značaju.

Kao primarna vrijednost ističe se ljubav prema naciji i stremljenje ka nacionalnom jedinstvu Hrvata u domovini i iseljeništvu o čemu nam svjedoči i ovo iseljeničko pismo: "No, znajući da je hrabrost bila oduvijek našom značajkom moje je srce sada mirno. Hrvati ponosni u svojoj individualnosti, u svojoj šarolikosti dijalekata nisu više SLAVONCI, DALMATINCI, već samo Hrvati iz dotičnih predjela i tu leži simbol sloge i jedinstva. Pobijedit ćemo s tim imenom". (R. M., SAD, 1991.).

Sloboda i demokracija postavljaju se kao najviše i tek stečene vrijednosti hrvatske države. 

"Danas, kada je sloboda i demokracija svratila u našu napaćenu domovinu Hrvatsku, vi možda ne znate koliko smo sretni da možemo imati u iseljeništvu naše listove, novine i knjige te da slobodno možemo doći u vlastitu domovinu i u nju se zauvijek vratiti. Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što". (J. H., Kanada, 1991.).

U iseljeničkim pismima dominiraju riječi poput "ostvario se hrvatski san", "dugo smo priželjkivali slobodnu Hrvatsku", "s oduševljenjem smo prihvatili promjene" što ukazuje na jačinu afektivne dimenzije (euforija, oduševljenje) u određivanju identiteta iseljeništva.

Izjednačavaju se Hrvati u domovini i svijetu, jer se naše iseljeništvo osjeća dijelom kako je opisano u pismima Nove Hrvatske – "mlade, demokratske i slobodne".

Iseljeničke zajednice se u svom djelovanju i svijesti poistovjećuju s domovinom, a zapaža se aktivna uključenost drugog i trećeg naraštaja. 

U skladu s novim okolnostima identitet druge domovine – domovine očeva i predaka stavljen je u prvi plan o čemu svjedoče i dva pisma studentske zajednice iz Australije i potomaka iseljenika iz Sjedinjenih Američkih Država.

"Hrvatska mladež iz daleke Australije nepokolebljivo stoji uz vas, uz svečano obećanje da ćemo vam pomoći i moralno i materijalno, svim snagama koje demokratsko i miroljubivo ustrojstvo dopušta. S vama smo u molitvi i odlučnosti. Ustrajte u vjeri, ufanju i ljubavi. Uz Božji blagoslov i bratski pozdrav u ime Hrvatskih studenata Victorije, Australije". (Croatians Students Association, Melbourne, 1991.).

"Želimo vam reći da mi američki Hrvati budnim okom pratimo situaciju u zemlji svojih pradjedova. Znajte da dajemo punu podršku politici gospodina predsjednika Republike Hrvatske Tuđmana koji je pokazao da je kormilo hrvatskog broda uzeo u svoje ruke. Američki iseljenici hrvatskog podrijetla neće vas zaboraviti". (A. M., San Pedro, 1991.).

Potomci ekonomsko-političkih iseljenika, uglavnom drugog naraštaja većinom iz Australije, Argentine, Njemačke i Švedske, iako nisu rođeni u Hrvatskoj, izražavaju potpunu solidarnost s našim ljudima u domovini, a i sebe nazivaju hrvatska mladež iz Australije, ili hrvatski studenti, ističući prvenstveno svoje hrvatsko podrijetlo.

Druga kategorija potomaka iseljenika trećeg i četvrtog naraštaja još uvijek ima jaku pripadnost prema drugoj zamišljenoj domovini.

Njihovo izjašnjavanje kao američki Hrvati ukazuje na hibridni identitet i pripadnost dvjema domovinama – domovini rođenja i domovini predaka. 

Ljubav prema domovini jedan je od ključnih indikatora nacionalnog/etničkog identiteta. Domovinu iseljenici obično nazivaju majkom, a ona simbolizira rođenje, život i dom. 

Važnost primordijalnih veza najviše se očituje za vrijeme rata što je vidljivo i iz pisma iseljenika iz Australije, dobrovoljca Domovinskog rata: "Hrvatska je naša u teškim mukama i baš sada treba nas sve Hrvate gdje god mi živjeli. Stoga vas i molim da ne smetnete s uma koliko je važno da baš sada pomognemo našoj domovini... Dragi Hrvati, Hrvatska ne smije biti gladna, ona ne smije biti bolesna, gola ni bosa, jer Hrvatska ima nas, i sitih i obučenih... Hrvatska ne smije biti tužna, ni patiti, neka bude sretna, vesela, a nadasve slobodna i uistinu nezavisna, jer Hrvatska ima nas, Hrvatice i Hrvate po cijelom svijetu. I zato vas pozivam da krenete za mnom, što prije na hrvatsko ratište kako bismo što prije oslobodili svaki milimetar naše hrvatske zemlje. Živjela Hrvatska..." (J. M., Perth, 1992.).

Zapaža se i moć moralnog aspekta etničnosti, odgovornost za vlastito ponašanje prema domovini i narodu. 

Veliki broj iseljenika, ali još veći broj njihovih potomaka iz tih razloga prijavili su se kao dobrovoljci Domovinskog rata. Najviše ih je stiglo iz Južne Amerike, Kanade, Australije, Švedske i Njemačke. Motive opisuju sljedeći primjeri.

Potomak hrvatskog iseljenika iz Švedske piše: "Moj otac se borio za Hrvatsku prije 50 godina, to jest 1941., a sada je mene dopala čast boriti se za slobodu svoje Hrvatske Domovine". (P. K., Švedska. 1992.).

Iz Njemačke kao 22-godišnja djevojka došla je potomkinja hrvatskih iseljenika, a o motivima svog uključivanja na ratište piše: "Želja mi je bila aktivno sudjelovati u ratu za obranu domovine i napustila sam dobar posao. Ovo je domovina i ljubav prema njoj jača je i veća od svake udobnosti, lagodnog života i bezbrižna vremena. To je ljubav koja uključuje brigu i treba je iznijeti na ovom krvavom tlu, s ugroženim ljudima, sa svim što domovina upravo sada jest i svime što joj se događa". 

Često se život u prvoj domovini sa solidnim standardom mijenja za neizvjesnost i opasnost na ratištima u Hrvatskoj. I kao što ističu, tu odluku donijeli su bez mnogo razmišljanja i kalkuliranja. 

Zaključili bi kako je to iracionalna odluka, ali to nam ukazuje na značaj subjektivne dimenzije u oblikovanju kolektivnih etničkih/nacionalnih identiteta. 

Nju prepoznajemo i iz pisma potomka hrvatskog iseljenika iz Bolivije koji govori o svojim razlozima dolaska na ratište: "Cijeli život sanjam Hrvatsku, iako se u njoj nisam rodio nego u izbjegličkom logoru u Italiji. Dao sam ostavku na odlično mjesto u namjeri da se vratim u Hrvatsku. Nisam više mogao izdržati, za slobodu se tek treba izboriti. Kad sam vidio onu jadnu djecu otjeranu iz svojih domovina, odlučio sam branit ću djedovinu". (M. K., Cochabambi, 1991.) .

U pismu potomkinje hrvatskog iseljenika iz Australije prepoznajemo jačinu moralne dimenzije etničkog/nacionalnog identiteta: "Jedno jutro sam ustala i odlučila da moram doći. Rekla sam roditeljima da mi je to dužnost. Znala sam samo da hoću u Hrvatsku i da želim pomoći u ovom ratu za slobodu Hrvatske". (S. V., Canberra, 1992.).

Iz ovih pisama iščitava se spremnost potomaka iseljenika da se žrtvuju za naciju i domovinu. 

Kao što A. Smith objašnjava: "Upravo zato što znamo da su naši interesi, odnosno sami naši identiteti i opstanak toliko isprepleteni s nacijom, mi osjećamo takvu odanost naciji da smo spremni za nju podnijeti tolike žrtve kada se ona nađe u opasnosti".

Antofagasta Čile Jedan od utjecajnijih trgovaca u Antofagasti bio je – Hrvat Antofagasta Politika useljavanja Doznajte zašto su Hrvati odlazili u Čile Punta Arenas Porvenir, 1913. Čak 57 kuća bilo je u vlasništvu 50 Hrvata

Elipso

  • Avatar grgo43
    grgo43:

    Sve je lipo ali napišite koliko ih je reklo i još vijek govore da smo se borili a Hrvatsku ali ne ovakovu kakova je danas iseljavaju mladih ljudi,korupcija, političari namještaju zakone kako njima paše i kada zaseru i pokradu sve ... prikaži još!kradu sve je po zakonu koji su sami sebi namjestili , pogodovanje koje kakovima Tajkunima koji pljačkaju Hrvatsku . Probajte malo pitati koliko će njih reći da su za DEMOKRATSKU HRVATSHU ali ne ovakovu kako je sada i koliko će njih reći da su znali da će ovko biti da mladi ljudi moraju da se iseljavaju da političari kradu ne i nikada išli u rat

  • ivica48:

    Kako nam Vi iz Večernjeg ljepo servirate U ----U -domovinski a U 1 cm velik

  • Kameni:

    Potomak hrvatskog iseljenika iz Švedske piše: "Moj otac se borio za Hrvatsku prije 50 godina, to jest 1941., a sada je mene dopala čast boriti se za slobodu svoje Hrvatske Domovine". (P. K., Švedska. 1992.). Borio se za Hrvatsku 1941? ... prikaži još! To nije bilo tesko, nije bilo Baranje, Dalmacije....ali je zato okupator bio mocan, Njemacka, Italija i Japan. Ipak je sloboda izvojevana 1945, hvala tvome ocu za borbu za Hrvatsku u 2. svjetskom ratu, I moj djeda je 5godina nosio teski mitraljez na ramenu.