Naslovnica Priče

Iako smo mali narod, zbog velike dijaspore možemo postati bitni čimbenici

Struktura zajedništva šira je i jača jer putem računalno posredovane komunikacije nema granica i ograničenja koje postavlja tradicionalna zajednica smještena na fizičkom prostoru
08. ožujka 2018. u 10:19 6 komentara 1390 prikaza
Marina Perić Kaselj
Foto: Matica
Pogledajte galeriju 1/3

Dr. sc. Marina Perić Kaselj u Institutu za migracije i narodnosti obnaša dužnost v.d. ravnateljice. Područje njezina istraživanja su iseljeništvo i prekomorske migracije. Kontinuirano surađuje s Hrvatskom maticom iseljenika. Rođena je 1973. godine u Sinju. Diplomirala je sociologiju 1998. godine na Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski znanstveni studij Komparativne politike završila je 2004. na Fakultetu političkih znanosti obranom magistarske disertacije pod nazivom "Obrasci transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu". Upisala je 2004. godine izvandoktorski znanstveni studij na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2010. Ove godine sudjeluje u programsko-organizacijskom odboru trećega Hrvatskoga iseljeničkog kongresa.

Nikola Čolak Hrvatski pomorski regesti Emigrirao u Italiju pa tamo pronašao obilje arhivske građe

U posljednje vrijeme svjedoci smo sve većeg broja iseljavanja mladih Hrvata. Koji su ključni razlozi za to? 

Iseljavanje iz Hrvatske i migracije stalna su pojava na ovim prostorima. Broj iseljavanja povećan je ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, kao i zbog sve veće stope nezaposlenosti. Novo suvremeno iseljavanje poprima zabrinjavajuće razmjere, stoga je potrebno što hitnije provoditi određene mjere ostanka, ali da bi te mjere bile dostatne i učinkovite, država ne smije biti odvojena od naroda, a time mislim kako ključne znanstvene, stručne i državne institucije moraju biti koordinirane i u dijalogu. Postavlja se pitanje društvene odgovornosti pojedinaca i institucija! 

Što je s priželjkivanim povratkom iseljenika?

Interes za povratkom iseljenika koji je bio naglašen neposredno nakon Domovinskoga rata krajem devedesetih godina vidno je oslabljen. Značajan broj dolaska drugog i trećeg naraštaja u Hrvatsku, i to visokoobrazovnih stručnjaka, nije praćen državnom politikom niti postoje bilo kakve mjere za njihovu integraciju. Smatram da se takvim odnosom države zanemaruje snažan potencijal emocionalnog kapitala koji oni imaju i sa sobom donose. Emocionalni kapital obilježje je mnogih hrvatskih dijasporskih zajednica. Nije nužan fizički povratak. Iseljenici i njihovi potomci mogu i moraju biti promotori Hrvatske u svim sferama političkog, kulturnog, ekonomskog života država u kojima žive. Iako smo mali narod, upravo zbog velike dijaspore možemo postati veliki i bitni čimbenici u svijetu.

Kako društvene mreže utječu na hrvatske dijasporske zajednice? 

Društvene mreže važne su kao sredstvo komunikacije, služe za razmjenu informacija i iskustava onih koji su već u procesu i migriraju, onih koji misle ili donose odluku o iseljavanju, ali i onih koji bi se vratili ili u slučaju drugog i trećeg naraštaja koji se odlučuje useliti u Hrvatsku. Osim ovoga, važno je i pitanje kojim se bavim i na razini znanstveno-istraživačkog rada: kreiranje novih zajednica, kako sam ih nazvala „"hrvatskih virtualnih dijasporskih zajednica" (HDVZ). Hrvatska dijaspora uz pomoć novih komunikacijskih sredstava, primjerice interneta, kreira novi oblik društvenosti – etničko okupljanje, komunikaciju i interakciju u virtualnom prostoru. Tako se stvara novi oblik društvenih zajednica i kolektivnih identiteta, tzv. virtualne dijasporske zajednice i virtualni dijasporski identiteti. Hrvatski migranti, tj. hrvatski iseljenici i njihovi potomci, utjecajem elektroničkih medija ili interneta izgrađuju nove odnose prema Hrvatskoj jer ona je virtualno blizu, može se svakog dana "osjećati" i gledati, biti njezinim dijelom. Članovi HDVZ-a mogu u svakom trenutku razgovarati s članovima drugih HDVZ-a u Hrvatskoj i svijetu. Struktura zajedništva šira je i jača jer putem računalno posredovane komunikacije nema granica i ograničenja koje postavlja tradicionalna zajednica smještena na fizičkom prostoru.

Na koji način Institut za migracije i narodnosti surađuje s iseljeništvom?

U Institutu za migracije i narodnosti (IMIN), koji je osnovan 1984. godine spajanjem Zavoda za migracije i narodnosti (odjela tadašnje Matice iseljenika Hrvatske) i Centra za migracije, postoji već duga tradicija znanstvenog istraživanja hrvatske dijaspore u sklopu Zavoda, Centra, a sada i IMIN-a. Veliki broj istraživanja u sklopu IMIN-a proveden je na temu hrvatske dijaspore i realizirano je nekoliko znanstvenih projekata vezanih uz hrvatsku dijasporu, njezin identitet, transnacionalne migracije i sl. Riječ je o interdisciplinarnom istraživanju povjesničara, sociologa, geografa i psihologa. Kolege i ja sudjelovali smo na mnogim međunarodnim konferencijama vezanim uz hrvatsko iseljeništvo, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. IMIN i dalje intenzivno sudjeluje i potiče daljnja istraživanja na temu hrvatske dijaspore, organiziramo i konferencije vezane uz ovu temu i publiciramo znanstvene članke te zbornike. U sklopu IMIN-a uključili smo kao volonterke i dvije doktorice znanosti, potomke hrvatskih iseljenika, jednu iz Australije, a drugu iz Argentine. Ove godine u IMIN-u je bio i potomak hrvatskih iseljenika iz Čilea (pripadnik četvrtog iseljeničkog naraštaja) u sklopu studijskoga boravka. Sudjelujemo i u mnogobrojnim programima Hrvatske matice iseljenika i tako nam je dana mogućnost tzv. popularizacije znanosti.

Vaše područje interesa jesu identiteti hrvatskih migrantskih/iseljeničkih zajednica u svijetu i hrvatska politička emigracija, možete li reći nešto o tome?

Iako se bavim europskim i prekooceanskim migracijama, kao i Hrvatima kao nacionalnim manjinama, posebno sam se usmjerila na istraživanja hrvatskih zajednica u Južnoj Americi, što je konkretno bila i tema moga magistarskoga i doktorskoga rada. Sudjelovala sam u mnogobrojnim televizijskim i radijskim emisijama kako bih široj javnosti što više predstavila teme hrvatske dijaspore, poglavito vezano uz pitanja identiteta. Naime, kad govorimo o hrvatskoj dijaspori, moramo imati na umu du da je riječ o heterogenom pojmu. Konfiguracija hrvatskih iseljeničkih zajednica različita je ovisno o razdobljima iseljavanja, broju iseljenih, političkim prilikama za vrijeme iseljavanja, području useljavanja, politici zemlje useljavanja i dr. Identitet nije fiksna, već je promjenjiva kategorija... Uključuje važno pitanje tko smo i što smo, kako određujemo sebe i kako nas određuju drugi. Odnedavno sam započela i temu istraživanja hrvatske političke emigracije, posebice one liberalno-demokratske orijentacije jer smatram kako je bila zanemarena i nepoznata u znanstvenome, ali i u širem smislu. Stoga je veliki doprinos IMIN-a što je prvi započeo s istraživanjem ovako važne teme bitne ne samo za povijest hrvatske emigracije, već i za povijest Hrvatske. Krajem 2012. godine IMIN je organizirao znanstveno-stručni skup u organizaciji IMIN-a pod nazivom "Tihomil Rađa: društveni kontekst hrvatske intelektualne demokratsko-liberalne emigracije", a 2016. u nakladništvu IMIN-a i HMI-ja tiskan je i istoimeni Zbornik. Ove godine namjeravamo tiskati zbornik radova sa skupa organiziranog i održanog krajem 2016. godine u organizaciji Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva i IMIN-a pod nazivom "Društveno-povijesni kontekst političkog djelovanja u iseljeništvu: organizacije, stranke, pokreti".

Kako ocjenjujete suradnju IMIN-a i HMI-ja?

IMIN i Hrvatska matica iseljenika surađuju niz godina, a 2017. potpisali smo i Sporazum o suradnji i započeli znanstveno-stručni projekt pod nazivom "Hrvati u Sibiru: fenomen dvostrukog iseljavanja". Prošle godine u suorganizaciji s Maticom organizirali smo okrugli stol vezan uz Hrvate u Srbiji i Srbe u Hrvatskoj, kao i međunarodni znanstveno-stručni skup "Dijasporski i nacionalno manjinski identiteti: migracije, kultura, države". Sudjelujemo i svake godine na popularnoj manifestaciji Noć knjiga koje u Matici priređuje prof. Vesna Kukavica. On nas rado uključuje u rad, a pišemo i članke u Iseljeničkome zborniku. Rad IMIN-a i HMI-ja nadopunjuje se i zajedno možemo ostvariti mnogobrojne dobre rezultate jer mi smo znanstvena institucija koja svojim istraživanjem i pristupom može pomoći i nadopuniti se u stručnim programima HMI-ja. Imamo u planu i druge projekte, o čemu smo preliminarno razgovarali s ravnateljem HMI-ja i pojedinim djelatnicima.

Koji su planovi IMIN-a u 2018. godini?

Planiramo organizirati dvije znanstveno-stručne konferencije vezane uz hrvatsku dijasporu, kao i nekoliko okruglih stolova te posjeta naših hrvatskih manjinskih zajednica u regiji. Nadam se da ćemo to odraditi s HMI-jem. Nedavno je HMI uključio IMIN u predstavljanje tema hrvatskog iseljeništva zagrebačkim gimnazijalcima, a nadam se da ćemo tu praksu njegovati i ubuduće te se otvoriti studentskoj populaciji kako bismo potaknuli da se oni u većem broju odluče za diplomske radove vezane uz temu iseljeništva. IMIN očekuje ove godine i potpisivanje Sporazuma sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske kako bismo pritom stavili naglasak na povezivanje ovih triju institucija koje bi zajedničkim djelovanjem i koordinacijom mogle biti što uspješnije. I na kraju, Treći Hrvatski iseljenički kongres (HIK) treba nam svima biti u fokusu jer uz organizatora, Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, uključene su mnogobrojne znanstvene i stručne, državne institucije, a mnogobrojni prijavljeni znanstvenici i naši povratnici, kao i znanstvenici i ljudi iz dijaspore, učinit će ovaj Kongres važnim i velikim događajem koji će dati pozitivan učinak u stalnome naporu približavanja domovinske i iseljene Hrvatske.

Spomenuli ste treći Hrvatski iseljenički kongres koji će se održati u Osijeku od 29. lipnja do 1. srpnja. Koja je vaša uloga i doprinos u tome?

Institut za migracije i narodnosti bio je suorganizator drugog, a sada je suorganizator trećeg HIK-a. Ja i osobno sudjelujem u kongresu kao što sam sudjelovala i u drugom HIK-u u znanstveno-organizacijskom dijelu Kongresa jer se od 1999. godine bavim temama hrvatske dijaspore pa je stoga ova tema za mene posebno važna, poglavito sa stajališta znanstvenog istraživanja hrvatske dijaspore. Sad sam kao čelna osoba IMIN-a u situaciji da i institucionalno podržim rad HIK-a te da znanstvena istraživanja sve više usmjerimo prema ovoj važnoj problematici. Poseban doprinos IMIN-a je što je u drugi, a sada i treći HIK uvrstio i panel vezan uz Hrvate kao nacionalne manjine.

 

Naida Šehović

Sjećanje na Hrvate Uz tamburaše iz Amerike u Sibir Jere Jareb Prvić Šepurine, 1922. – Charlottesville, SAD, 2017. Preživio bleiburšku kataklizmu pa diplomirao na uglednom sveučilištu Columbia Uragan Željka Fuchs Hrvatica otkriva tajne uragana
  • marginalac:

    uvik jedno te isto pilanje koje udara u mozdane..slusajte gusani..hrvatsku..ovako ustrojenu ..treba rusiti a ne pomagati..udbasko komunisticku vlast..je li to vama jasno..ili triba nacrtati..hrvatska je danas ugrozenija nego devedesetih godina..slipci jedni.

  • Avatar Heisenberg
    Heisenberg:

    What a lot of bollocks!!!

  • Malenkost:

    Saberu li se iskustva povratnika u HR, dobiva se slika i prilika HR stvarnosti. Traljavi drzavni aparati, umisljeni i itekako jos socijalsticko- komunisticki sklop mozdani, omalovatavanje ovdje u nejmackoj skolovanih. Jedna kci velikog Hrvatine , s njemackim drzavljanstvom i muzom ... prikaži još!zom iz "domovine" , zivjese 4-5 Godina u HR. Nakon tog vremena s cijelom obitelji napusta HR. Divno je slusati sto ima ispricati o "Domovini". Djeca joj imaju samo njemacko drzavljanstvo. Trebali bi ste cuti njenog oca sad. Pljuje po toj Croslaviji, kao i ja. Ne poznajem uopce vise Hrvate koji jos imaju HR Putovnicu. Na jednom Krstenju rekoh Fratru da sva djeca naziócnih i ocevi i majke imaju njemacke putovnice. Skromno rece-znam i tuzan sam zbog tog. Tko joj ima nadu u tu Croslaviju? Tko? Iseljavanje je stravicnih razmjera. Ovo je biblijski odpliv iz te Crosklavije. Kolinda nek gasi svjece.