Susreo sam čovjeka! Mate mu je ime. Običan i drag. Ali drugačiji od ostalih. U Chicagu sam ga susretao gotovo na svakom događaju zajednice.
Stalno je prisutan i darežljiv. Ima dobro srce. Supruga mu je ugodna osoba. Djeca divna, njih troje, neki tinejdžeri, neki stariji.
Radio je uvijek puno i stvarao. Obitelj sačuvao i dobro djecu odgojio. Časni ljudi. U njegovoj prisutnosti uvijek mi je lijepo. I svakome tako.
O njemu svi govore kao o dragom čovjeku. Brzo nakon što je napunio pedesetu godinu života, liječnici mu rekoše da ima karcinom. Ne baš jednostavan.
Kemoterapije, lijekovi, bolnice, ali Mate je vedra Duha i drži se dobro. Osmijeh mu je i dalje velik i iskren.
Jedan detalj njegove geste ostaje mi duboko u sjećanju. Bijah na jednom događaju zajednice s fra Pavom u Hrvatskom centru u Chicagu. Poslužena je večera. Ljudi tristotinjak.
Fra Pavo i ja smo sjedili sami za stolom. Ostatak mjesta bio je prazan. Ostali još nisu stigli. Mate je naišao pokraj nas. Vidio nas, pozdravio se i prošao. Gledao sam za njim. Otišao je do stola gdje mu je sjedila supruga s ostalim prijateljima i gdje ga je čekalo mjesto.
Došao je do supruge, poljubio ju, nešto joj došapnuo na uho, uzeo svoj tanjur i tiho sjeo do nas dvojice činiti nam društvo. Mi smo se samo pogledali. Nasmijali, razumjeli se. Dodao sam mu: "Mate, brate o tebi ću sigurno propovijedati".
On je samo klimao niječno glavom: "Ma neeee o meni. Ja sam samo običan Mate!"
Mate nije običan. On je jednostavnošću zarazio ljude da moraju činiti dobro. Sretan sam da ga poznajem. I meni je inspiracija. Nadahnuće je mnogima. Veličine nema bez jednostavnosti i dobrote kojoj je ime poniznost. Mate je dobra škola. Blagoslov je znati ga i podijeliti osmijehe zahvalnosti s njim.
Mate je spajao ljude. Sve ljude. Prijatelj svima je bio. Borio se s bolešću izvrsno. I onda je došao svibanj. Znao je da mu ovdje više biti nije.
Dani su postali u malim brojkama. Dolazili su prijatelji, rodbina, cijela zajednica. Opraštanje je bilo vidljivo, ali s osmijehom. Mate je govorio riječ hvala milijun puta. Svakoj osobi, svima. Zahvalan čovjek je sretan čovjek. Mate je tomu primjer.
I sredina mjeseca dođe. I dani više nisu. I sati otkucaše vrijeme. I dan bijaše utorak. Na izmaku. A Mate s najbližima svojima i svećenikom moli. I u molitvi pođe u vječnost Dobrote.
Rodio se 11. veljače 1963. Bijaše to ponedjeljak. Preminuo je 16. svibnja 2017. Bijaše utorak.
Život kao da bijaše 24 sata. Brz i dobar. Inspirativan i veseo. Ostavio je velike pečate jednostavnim životom.
Hrvati Chicaga kazaše mu hvala u nepreglednim brojaka i suzama koje govoraše tko je Mate.
Mate brate, hvala ti!
