Naslovnica Priče

Pismo iz 1909. godine: Sine, ako ne radiš, imaš se gdje vratiti

"Nemoj se čuditi moj Ivane da smo za sve ovo željni znati, uzrok tome tebi je jako poznat, sama ljubav na to potiče. Dokle si kod nas bio, svaki mig tvog oka smo pazili i nadgledali, a sada je za mene već predugo vrijeme..."
12. travnja 2016. u 10:12 17 komentara 35598 prikaza
Pismo iz Chicaga
Foto: Croatians of Chicagoland
Pogledajte galeriju 1/2

Kada razgovarate s tisućama ljudi onda vam samo neki ostanu u trajnijem sjećanju. Jedan od njih zove se John Aranza koji je rođen i živi u Chicagu. Gospodin srednjih 80-ih godina, poznajemo se skoro dva desetljeća.

Njegov otac je ovdje došao iz Kaštela početkom 20. stoljeća. Dok sam skupljao građu ze neke projekte, John je sa mnom podijelio hrpu pisama.

Na upit što je to, odgovorio mi je: "Ovo su djed i baka pisali mom ocu od 1909. pa nadalje..."

Cijela povijest može se ispisati iz ovakvih arhiva. Povijest jednog naroda i stanja duša te ljubavi koja bi se mogla mjeriti dubinom oceana, a mudrost daljinom od domovine. Mudrost i ljubav ovdje su zajedno prisutni.

Prvo pismo je od majke Marije iz travnja 1909. godine.

"Nakon neopisivih misli i briga 29. ožujka primili smo tvoje željeno pismo. Sve smo dobro razumjeli, a tvoje zdravlje nas najviše veseli. Kod nas je sviju do danas sve isto. Ufam se da su ti svi naši savjeti koje si sa sobom tamo odnio, dobrodošli i neka si se sjetio 'što će reći majka'. Koliko otac, toliko i majka, želimo znati kako je tebi, to nam češće piši.

Jesi li u svemu zadovoljan? Je li ti trudan posao, je li velika strogost? Kako ti je spavanje, jelo i piće, sve nam piši. Je li ti vjerno društvo, ideš li još u školu? Molimo te na sve nam upite odgovori. Voliš li još da si otišao tamo ili da si doma ostao? Je li te ikad što snašlo ili zaboljelo? Sve piši.

Nemoj se čuditi moj Ivane da smo za sve ovo željni znati, uzrok tome tebi je jako poznat, sama ljubav na to potiče. Dokle si kod nas bio, svaki mig tvog oka smo pazili i nadgledali, a sada je za mene već predugo vrijeme, prošlo je 20 mjeseci da te ne vidim te na sve uvijek mislim. O ovome bi završila pisati jer mi srce ne dopušta.

Pismo iz Chicaga | Autor : Croatians of Chicagoland Foto: Croatians of Chicagoland

Ovdje je već dva mjeseca prgavo vrijeme, osobito kiša, malo se u polju uradilo. Evo danas je 4. travnja – Cvjetnica, bura od jučer nije prestala, tako je velika hladnoća da se svijet boji smrzavanja pupoljaka.

Jakov (brat) će se uslikati, netom mu poslovi malo olakšaju te ćemo ti poslati. To je i moja namjera bila, prije nego ide u vojsku, da se uslika, bit će ti ugodna njegova slika.

Dojma je velika narasla, malo manja od mene, Ane slabo ide u visinu. Piši koliko si ti centimetara visok, neka znam koliko si narastao. Toni Mirkin je otišao u Ameriku kod barba Mate, mislim da će već bit došao. Otpratio ga je barba Frane do Genove.

Ovo si se danas ti rodio, po danima, danas ti je rođendan. Čini mi se da te sad vidim, kako sam te nazad 18 godina vidila. Babi na rukama. Sve o vama vaša majka dobro znade pa nekad i pati, trpi i šuti.. A ja sam, tužna, rano mlada moju milu majku izgubila koja bi se sjećala mog rodnog dana.

Evo moj Ivane, počela sam ti pisati na 4. travnja, a završavam tri dana poslije jer drukčije nisam mogla.

Prali smo vunu i evo je danas sušim. Ispuhala me bura pa me cijelo tijelo boli. Sad ti svi skupa čestitamo uskrsni blagdan, živio sretno i zadovoljno. Piši radiš li, ako ne radiš, nemoj se ništa bojati, znaš gdje je stari kraj.

Znaj da ima već sedam mjeseci da se ne zna za dva Markičina sina, moguće da su ostali pod tunelom, stoga ako si za njih čuo štogod, piši jer su im ovdje mater i sestra. Oni su bili u mjestu zvanom Rizona.

Sad primi mnoge pozdrave od svih redomice, osobito od svojih brižnih, ljubaznih, a mogla bi nadodati i nezadovoljnih roditelja".

Pročitajte drugo pismo iz ožujka 1929. od oca Ivana...

>> Pročitajte što je 1938. pisalo u putovnici hrvatskog iseljenika

  • mica1111:

    ...aaaaa dragi Bože...rasplakah se...majka je uvijek ista...bilo prije sto godina...bio danas...uvijek brine za dite svoje,a njaeže je još i kad je daleko...tko zna,dal ga je jadnica ikad još vidjela prije svoje smrti...

  • hellen3353:

    I opet se rasplakah. Lijep clanak.

  • dalmatinac-zg:

    Jedna je majka. Kamen je svila i sunce koje vjecno kroz zivot nosis. Tesko je breme trudbenika s dalmatinskoga krsa i postenje kojem te roditelji uce vjecna je zahvalnost. Mojoj majci