Ivan Sukanec iz sela Đurđ, pokraj Ludbrega, imao je samo 11, a njegov brat sedam godina kada su posve sami doputovali u Argentinu, gdje su se već nalazili njihovi roditelji.
I 44 godine kasnije, ili kako je Ivan rekao, 15 tisuća noći poslije, u njegovu je sjećanju bio taj dolazak u Južnu Ameriku.
"Zbog neke zabune, roditelji su brata i mene potražili tek nakon tri dana. Onako, nejaki i maleni, čekali smo ih izgubljeni. Tu izgubljenost dugo sam nosio u sebi. Ne samo izgubljenost već i protest prema novoj sredini. Tako dvije godine nisam htio progovoriti ni riječ španjolskog, misleći zašto svi ti ljudi ne govore mojim jezikom. Rastao sam u teškim vremenima (bile su to godine krize) i radio sam svakakve poslove, od kuhara do mehaničara, što sam i danas", otkrio je Ivan tijekom posjeta domovini 1979. godine.
Naš sugovornik doputovao je s bratom svoje supruge Oskarom Merlanom, rođenim u Argentini, talijanskog porijekla, ali neobično vezanim uz bivšu državu koju je tada drugi put posjetio. Oskar je došao sa svojom suprugom i članovima obitelji te s prijateljem Petrom Andrijićem, jednim od najvećih entuzijasta tamburaškog ansambla što ga je obitelj Sukanec osnovala. To je popularni "Enseble Folklorico Jugoslavo" koji svi dobro poznaju u Berissi, gdje živi obitelj Sukanec. Nastupali su i na proslavi Dana iseljenika, na televiziji, raznim zabavama...
"Često kažem da me uz Hrvatsku ne veže samo supruga već i pjesma i glazba njenog zavičaja", naglasio je Oskar, tvrdeći da je više Merlanović, nego Merlano.
"Iako u Berissi žive pripadnici različitih narodnosti, a najviše je Talijana i Španjolaca, primijetio sam da upravo ljudi iz ovog dijela Europe najviše njeguju tradiciju i održavaju vezu sa starom domovinom", priznao je ovaj Argentinac.
"Fotograf sam po zanimanju, a bavim se i slikanjem, pa ću i kroz fotografije i slike ovjekovječiti ove prekrasne motive i predjele kroz koje sam proputovao. Po povratku u Argentinu priredit ću izložbu, što će veseliti sve koji osjećaju veliku nostalgiju za svojom djedovinom", naglasio je naš sugovornik.
"Na moru smo na kasetu snimili i šum valova Jadrana", dodao je Ivan.
"Nosimo i grumen zemlje iz našeg vinograda kraj Ludbrega. To je želja mog brata. Otac je pak zaželio dio trsa iz našeg vinograda. I tako, svakome nešto nosimo da utaži žeđ za starim krajem. U tih 15 tisuća noći, koliko sam izračunao da sam proveo daleko od svog rodnog kraja, bezbroj puta mi je u san dolazilo da prolazim našim selima, a nikako da stignem u svoje. Sada sam stigao! Ne mogu nikome opisati uzbuđenje koje osjećam pri tom susretu", zaključio je Ivan Sukanec.
M. G, 1979.
