Svaki put kad našima u Hrvatskoj kažem da živimo u Brazilu, uglavnom dobijem isti odgovor: "Vi ste u raju! Zahvalite ocu jer je otišao odavde! Ne znate što su ekonomski i državni problemi!"
A otkako na Mojoj Hrvatskoj opisujem svakodnevne poteškoće u zemlji od preko 200 milijuna stanovnika, onda često čitam kritike: "Vas kradu lopovi, a nas država! Dođite u Lijepu Našu pa ćete osjetiti kako se ovdje živi!"
Živjeti u Brazilu znači prilagoditi se okolini. U jednom danu na jugu su temperature 4 Celzijeva stupnja, a na sjeveru 32.
Zbog svega toga razlike su ogromne, no ekonomska situacija relativno nam je slična.
Pogledajte koliko iznosi porez za pojedine stavke koje se proizvode u Brazilu
32 posto - proizvodi supermarketa (hrana, piće, pribor za čišćenje)
33 posto - lijekovi
48 posto - materijal za građevinarstvo
48 - 55 - posto automobili
35 - posto odjeća
37 - posto voda
42 - posto struja
Najam stanova
1 brazilski real = 2,07 kuna
Prema Institutu za ekonomska istraživanja, prosječna cijena najma stana u 11 gradova je R$ 31 po četvornom metru mjesečno. Ako živite u smještaju od 70 kvadratnih metara, platit ćete ga R$ 2170. U cijenu nisu uključene režije.
Školarina
Prema istraživanju INVENT-a, obitelj klase A potroši oko R$ 1,2 milijuna tijekom 23 godine školovanja svog djeteta, što je godišnje prosječno R$ 52 tisuće (34 posto od prihoda). Za klasu B potrebno je R$ 27 tisuća (39 posto od prihoda), a klasa C potroši R$ 13 tisuća (45 posto od prihoda), bez troškova predškolskog obrazovanja.
Brazilski državni sustav osnovne i srednje škole sve manje pruža jednako kvalitetno obrazovanje.
Suprotnost
Prema Fecomerciju, godišnji trošak obitelji kod frizera, brijača, manikera i pedikera iznosi R$ 20,3 milijarde. Potroši se 18 posto više nego na školovanje djece. Točno R$ 19,86 milijardi odlazi na kupovinu osnovnih namirnica. Podaci su dobiveni temeljem ankete o potrošnji kućanstava i Instituta za istraživanje i statistike.
Ove godine Brazilac je prosječno radio 153 dana samo kako bi platio porez. To znači da je tek od lipnja 2016. počeo zarađivati. Dakle, svaki radnik je 41,8 posto svojih prihoda dao samo za porez.
70-ih godina prosječno je bilo 76 dana, 80-ih 77 dana, a 90-ih 102 dana rada.
Tko danas živi ovdje mora raditi dvostruko više nego prije 40 godina samo da bi platio porez.
Prosječna plaća u aktualnoj godini je R$ 2.763,47, a minimalna R$ 880. Najniža bi trebala iznositi R$ 3.777,93 kako bi pokrila stvarne životne troškove. Jugoistok troši (R$ 3.135,80), skoro dvostruko više od sjeveroistoka (R$ 1.700,26).
Mnogi me pitaju zašto se ne vratim u domovinu ako je ovdje toliko opasno, a sad ste uvidjeli da i ekonomski ne živimo u loju.
Nije jednostavno odreći se onoga za što si radio 50 godina i onda početi iznova u Hrvatskoj. Da sam ostala u domovini, borila bi se kao i svi drugi. Ne bih se žalila.
Stoga, moji članci nisu kritika Brazilu koji smatram predivnim mjestom s puno mogućnosti.
Na kraju krajeva, u svoje ruke trebamo uzeti život onakav kakav jest. I onda kad je težak, i onda kad se čini besmislenim.
Životni uspjeh nije prolazna predodžba, nego vrt koji nam je onoliko zelen koliko ga se trudimo zalijevati!
Moja Hrvatska je projekt za koji pišu hrvatski iseljenici i ljudi s iskustvom života izvan domovine!
Svaka vam čast na trudu, osobito da potkrijepite sve fotografijama s cijenama pojedinih artikala uz tekst koji vrvi statističkim činjenicama... Uz napomenu da bi mogli ostvariti golemu zaradu ako posredujete u prodaji fiskalizacijskog softwarea iz Hrvatske u Brazil odnosno to njima još nije palo na pamet tamo - da "peškaruše" (prodavačice ribe u ribarnicama) moraju tipkati na posebnim tipkovnicama otpornim na vodu - e da bi izdale online račun kojeg priznaju poreznici. Ukratko, jest da su porezi u Brazilu mjestimično i viši nego u RH - ali fali im tog sadizma hrvatske birokracije i tu bi se dalo slomit mnogog brazilskog sitnog gospodarstvenika, tu je šansa za istisnuti brutalno još više poreza. U Hrvatskoj mnogi poslovni prostori po gradovima zjape prazni već godinama jer i kineski trgovci, kojima znano dosta šaka riže dnevno, već su napustili Hrvatsku i potražili sreću negdje drugdje.