Moj otac je 1965. godine odlučio otići što dalje od Europe i tako je izabrao Brazil, najveću zemlju u Južnoj Americi… Dovoljno veliku i punu raznih mogućnosti za jednog geodeta.
Propustili ste prvi dio priče? Pročitajte ovdje!
Razdoblje ekonomskog useljavanja Hrvata u Brazil počelo je u dvadesetim godinama prošlog stoljeća.
Najveći broj naših ljudi u Sao Paulo je došao iz Istre i Dalmacije, posebno s otoka Korčule, Vele Luke i Blata. Tad nas je ovdje bilo oko 15 tisuća!
Hrvati s nižom razinom obrazovanja uglavnom su radili na plantažama kave. Malo po malo prešli su u tvornice.
Nakon Drugog svjetskog rata Brazil su počele naseljavati hrvatske političke izbjeglice - pripadnici srednje klase, intelektualci, stručnjaci, profesori, trgovci...
Danas ovdje živi sve manji broj naših ljudi koji su rođeni u domovini, a trenutačno odrasta četvrta generacija useljenika. Uglavnom su smješteni u Sao Paulu, ali u manjem broju može ih se naći i u Rio de Janeiru, Curitibi, Rio Grande do Sulu, Belo Horizonteu, Recifeu i Brasiliji.
Nažalost, poznato je kako Hrvati nisu sačuvali svoj jezik, a njihovi potomci u potpunosti su se asimilirali u brazilsko društvo. Procjenjuje se kako nas je tek 20 tisuća u Sao Paulu.
U Sao Paulu dnevno vozi gotovo sedam milijuna automobila, dva milijuna motocikala, 34 tisuće taksija i 15 tisuća gradskih autobusa. Kad se uspoređuje s drugim gradovima svijeta, sve navedene brojke nas veličaju. Koliko mogućnosti, koliko prilika, koliko sjaja!
Ako hoćeš raditi, u sebi moraš imati stvaralački duh i upornost, jer kada i prodaješ sendviče na ulazu podzemne željeznice, pokraj tebe svako jutro prođe pet milijuna ljudi.
Turist si, no želiš ostati u Brazilu - nema problema. Ako dobro znaš engleski jezik, puno škola će te zaposliti čak na crno.
Nažalost, tijekom posljednjih desetak godina životne opasnosti nanose nam štetu i zlo.
Danas se o Brazilu govori kao o zemlji s dva osjećaja: jedan turistički koji se ogleda u atraktivnim pješčanim plažama i otvorenim ljudima, a drugi je onaj svakodnevni strah, zagađeni zrak, stres, prljavština po ulicama...
Kriminalitet sve više raste i to ne samo u Sao Paulu ili Rio de Janeiru, nego sada i u manjim gradovima. Najnasilnije države su Alagoas i Espírito Santo.
Svakih 30 minuta jedna osoba je ubijena. Godine 2014. ukupno je prijavljeno čak 16 tisuća ubojstava!
Ovdje su mi ukrali moj prvi automobil! I to nije sve. Provalnik je jednom prilikom preko susjedovog krova i kupaonice ušao u našu kuću i prislonio mi revolver na glavu. Dok je pretraživao po sobama, držao je majku, oca i mene zaključane. Od tada je naša kupaonica stalno pod ključem!
Drugi auto su mi ukrali ispred kućnog ulaza. Također, jednom smo sin i ja ušli u vozilo našeg prijatelja, no ubrzo su nas s revolverom zaskočila dvojica maloljetnika.
Bilo je još takvih trenutaka. Sjećam se da smo nedavno ugostili jednu Hrvaticu koja je s prijateljima odlučila automobilom otići do Rio de Janeira. Putem su im probušili gume i ukrali sav novac. Srećom pa su im neki ljudi pomogli.
Na takvim dobrim djelima uvijek zahvaljujemo Bogu.
Majčin i očev veliki san da dostignu slobodu, poštovanje i miran život, pretvoren je u dan s rešetkama na prozorima, video nadzorima po ogradama, psima u vrtu te lokotima na vratima.
Uz sve to, molimo se Bogu prije spavanja i kad se probudimo, da mu zahvalimo što smo još uvijek živi i zdravi.
Kako bi izbjegli opasnost ulice, zatvorili smo se kuću. A da bi nam taj zatvor bio barem donekle podnošljiv, sin Danilo i ja napravili smo hrvatski kutak u kojem se osjećamo malo sigurnije.
Primamo prijatelje, slavimo naše blagdane, radimo i sanjamo kako ćemo ponovno otputovati u Hrvatsku.
>> Državi su poklonili svoj vjenčani prsten
>> Hrvatica iz Brazila: Bojala sam se doći u domovinu!
>> Hrvat iz São Paula u ulozi službenog prevoditelja FIFA-e
Vas opljačkaju na ulici ili doma a nas naša država legalno pljačka na poslu na jlici doma i još ti se rugaju preko medija svakodnevno.