Naslovnica Blogovi

Hrvat nakon ljetne škole u SAD-u: Naučio sam realnije gledati na svijet

Nas četrdeset i šest, pomno probranih od State Departmenta, povezalo se na nekoj SF razini
27. listopada 2016. u 19:50 2 komentara 774 prikaza
Luka Ignac
Foto: Privatni album

piše: Luka Ignac, Purdue University, West Lafayette, Indiana

Prijavni postupak zahtijeva mnogo dokumentacije i uvjeta koji trebaju biti zadovoljeni u prvom krugu, odnosno u samim prijavama. 

Za početak, nužno je biti hrvatski državljanin koji će za vrijeme trajanja programa biti u dobi između 16 i 18 godina, potrebno je priložiti ocjene s posljednje godine, motivacijski esej, sve potvrde o postignućima (pogotovo ako su vezane uz neke međunarodne projekte, rad u multikulturalnom okruženju), ispuniti formulare priložene na webu (vezane uz zdravlje i osobne podatke). 

Ako je moguće, valja prikazati znanje engleskog jezika, priložiti dva pisma preporuke. U drugoj fazi izbora nastupa selekcija kandidata i čekanje rezultata za ulazak u treću fazu u kojoj je najmanji broj mogućih stipendista. 

U toj posljednjoj fazi održava se razgovor putem Skypea s dvije jako simpatične gospođe iz američke ambasade koje pokušavaju kroz razgovor uočiti vašu otvorenost, komunikativnost, znanje engleskog i znanje o nekim aktualnostima u RH i svijetu. 

Prije posljednje faze ambasada šalje vaše imenovanje u Washington, gdje se odlučuje jeste li prihvaćeni ili niste. Nakon toga čekaju se rezultati pa slijedi ispunjavanje dodatne dokumentacije za sudjelovanje u programu, kao što je zdravstveno stanje, režim prehrane, suglasnost roditelja, otvaranje deviznog bankovnog računa, slanje fotografija.

Akademsko iskustvo

Komunikacija sa studentima američki sustav čini mnogo otvorenijim. Svaki profesor spreman je podijeliti s vama što više svog znanja, odgovoriti na svako pitanje radi vašeg boljitka. 

Program je usmjeren na razvijanje odnosa između SAD-a i Europe, odnosno razvitak transatlantskih odnosa. Provedba je precizna i sasvim je jasno da je svrha programa prije svega razviti sposobnost diplomacije kod svakog sudionika te sposobnost međusobnog slušanja. Kreće se uvijek iz što šire perspektive. Profesori polaznike potiču da suze svoj odgovor na što užu sferu. 

Teme kojima se program bavi orijentirane su na međunarodne odnose, medije, politiku, ekonomiju. Program je uistinu usmjeren na bavljenje svakim problemom kroz sve aspekte globaliziranog svijeta. 

Profesori s kojima se možete susresti često su neki od poznatijih znanstvenika, no upravo zato i čudi što su toliko pristupačni. Profesori imaju jasan stav i glasno ga definiraju, no drago im je ako se vaš stav razlikuje od njihova te će rado poslušati vaše argumente. Ako nemate dovoljno vremena, dat će vam svoj kontakt. Literatura kojom smo se koristili bila je upravo dovoljna za srednjoškolce – dovoljno stručna, a opet pristupačna. Većina literature stalno nam je bila dostupna na internetu, a ocijenio bih je i više nego kvalitetnom i zanimljivom. 

Fokus je na člancima na webu i poznatim istraživanjima i slučajevima, što je pogotovo za srednjoškolca mnogo prihvatljivije. Nastava nije slična našoj već se temelji na interakciji profesora sa studentima za vrijeme predavanja. Pitanja su dobrodošla za vrijeme cijelog predavanja i uz to svaki stipendist, ako nije sam u mogućnosti donijeti laptop, dobiva ga na posudbu.

Osobno iskustvo

Premoren vremenskim razlikama, stao sam nasred ulice i pričekao nekoliko minuta da shvatim gdje sam ja to. 

Shvatio sam da ću uskoro postati ambasador BFTF-a i jedan od nositelja projekta koji smislim (naravno, uz mogućnost da dobijem i grant za taj projekt). 

Proputovali smo milje i upoznali neke od najvećih svjetskih stručnjaka na svim područjima u koje čovjek kroči. 

Nas četrdeset i šest, pomno probranih od State Departmenta, povezalo se na nekoj SF razini. 

Četrdeset i šest ljudi koji dijele mišljenja, uvažavaju jedni druge, obožavaju svoje zemlje i spremni su podijeliti svoja iskustva da bi svatko nešto mogao naučiti... 

Možda zvuči stereotipno, ali je istinito: naučio sam da je svaki moj trud, svaka ideja koju sam pokušao provesti, svaka minuta potrošena na volontiranja, debate, konferencije, prepirke bila vrijedna jer je omogućila da jedna od najvećih zemalja svijeta želi dio moga znanja i iskustva. 

Ne mogu izdvojiti negativne strane takvog iskustva jer za mene ih nije bilo (osim da je malo dulje trajalo). 

Iz ovog projekta nije samo važno izvući onu striktnu edukativnu stranu već je potrebno shvatiti da je takva stipendija prekretnica za sve buduće stvari koje ću raditi jer mi je omogućeno upoznavanje ljudi iz cijelog svijeta, pokazano kako ću sam tražiti promjene i realnije gledati na svijet.

Financijsko iskustvo

U sklopu stipendije osiguran je džeparac za svakog sudionika koji se dobiva u prosjeku svaka dva tjedna i dodatno na putu za Washington (u kojem obroci nisu osigurani). 

Džeparac je stvarno velik i često je ljudima znalo ostati dosta novca, no zato postoji šoping pa se sve može potrošiti. 

Uz džeparac, osiguran je smještaj u dvokrevetnom domu s tri (buffet-tip) obroka dnevno (hrane je bilo stvarno više nego dovoljno). 

Osigurano je besplatno korištenje svim sadržajima u sklopu fakulteta, npr. golemom teretanom s bazenima, teniskim terenima i svime što možete zamisliti. 

Besplatno je korištenje javnog prijevoza na cijelom fakultetu te su pokriveni i svi izleti za vrijeme programa. 

Također, prije samog puta dobiva se i džeparac koji se može trošiti u zračnim lukama.

Smještaj na Sveučilištu Purdue pravi je prikaz američkog studentskog života – dvokrevetne sobe u središtu sveučilišta. 

Za vrijeme višednevnog izleta osiguran je smještaj u prosječnom hotelu, a u Washingtonu bili smo smješteni u sklopu George Washington Universityja, u domu s četverokrevetnim i peterokrevetnim sobama u strogom središtu grada.

Ostala iskustva

Zaista nisam očekivao da ću vidjeti toliko toga u SAD-u. Programom su obuhvaćeni brojni izleti i putovanja, kao što su izlet u Chicago (obilazak cijelog grada brodom, odlazak na Sears Tower i Blue Man Group), Indianapolis, Delphi, višednevni posjeti Philadelphiji, odlazak u Washington D.C. (obilazak Capitola, Smithsoniana, apsolutno svega što čovjek poželi plus mjuzikl "Once" u centru Kennedy). 

Tu je i društveno koristan rad u zajednici i još mnogo toga. Sve što sam znao i za što sam čuo, posjetio sam u Americi. 

Najbolji dio je doživljaj onoga što nisam očekivao – od srdačnosti ljudi u velikim gradovima do ekstremno siromašnih dijelova kojih je mnogo više nego što čovjek misli. 

Bojana Zorić Sveučilište u Tartu Hrvatska studentica u Estoniji: Dom plaćam 100 eura

Ova je stipendija idealna za ljude željne putovanja, željne upoznavanja SAD-a i željne učenja o međunarodnim problemima i politici. 

Za vrijeme trajanja stipendije potrebno je osmisliti projekt – samostalno ili s više ljudi. 

Nekoliko mjeseci nakon završetka programa mogu se dobiti financijska sredstva te sva potrebna potpora za raspisivanje projekta koji može biti usmjeren na bilo koji predmet interesa. 

Ovogodišnji je projekt osnivanje platforme za mlade, u suradnji s više stipendista iz SAD-a i Europe, koji će se baviti zasebno problemima mladih u RH, ali i onima izvan naše zemlje. 

Elipso

  • Deleted user:

    @jadranskomore, sve to ti dobro pricas, ali ovo ti nije prava skola. Ovo je kao nekad ljetna politicka skola SKJ u Kumrovcu. Samo indoktrinacija i provjera politicke podobnosti prije dozvoljavanja clanstva u klubu. Nista vise. Nekad janjicari ili hitlerjugend ili ... prikaži još!gend ili posjeta majci Moskvi ili Becu, a danas MBA (ili ovakve ekspres verzije). Puno nasih aparatcika ti redovno ide na takve kratke "skole" i "studijska putovanja". Nemoj to mijesati sa amerskim studijima gdje ljude oglobe toliko da otplacuju pola zivota, i duze, jer im obicno niti potraznja za strukom niti place nisu onakve kakva su bila obecanja kad su ih sveucilista (i nazovi sveucilista) uvlacila u studij. Citaj o aferama tamo sto se tice toga. Ono sto nije skriveno pritiskom medija i advokata.

  • Deleted user:

    Iliti, kako se stvaraju aparatcik janjicari.