Poznata Vojska od terakote već je nekoliko godina nadahnuće mnogim pjesmama, pričama i predstavama. Upravo se nedavno u Xi’anu, gradu u blizini kojeg je ista i pronađena, održala svečana premijera predstave hrvatskog redatelja Ivice Šimića.
Prvo prikazivanje, koje istražuje kako kultura i povijesno naslijeđe utječu na kreiranje osobnosti djeteta suvremene Kine, održano je u Meriton’s Childrens Theateru, čija je ravnateljica Jessica Zhou, ujedno i glavna producentica.
Zhou i Šimić upoznali su se prije pet godina na kongresu ASSITEJ-a u Kopenhagenu, a prvi razgovori o mogućoj suradnji započeli su 2015.
Upraviteljica Meritona tad mu je, osim ponude za rad, dala i mnoštvo materijala o kineskoj kulturi, prošlosti te mitologiji, sa željom da napravi predstavu s plošnijim prikazom likova i radnje, bez značajnijeg prisustva metaforike, ali uz naglasak na raskošnu kostimografiju i scenografiju.
Duboko prodiranje u problematiku
"Jako me je zainteresirao materijal zbog kojeg sam u konačnici i pristao na suradnju, no uz uvjet da ne pravimo 'turističku razglednicu', nego da krenemo mnogo dublje u priču i cijelu problematiku", istaknuo je Šimić.
Kako bi što bolje ispričao priču koja uključuje i prikaz problema autoriteta roditelja nad djecom, a sve to uz izravnu poveznicu s već spomenutom Vojskom od terakote, Šimić je u jesen prošle godine za rad na scenariju angažirao novinarku i spisateljicu Maju Hrgović.
"Bilo je nevjerojatno, mukotrpno i burno. Štreberski sam se bacila na proučavanje građe, priznavši si pritom koliko zapravo jako malo znam o slojevitoj Kini. Sve me to dirnulo tako da je priča u konačnici ipak univerzalna, jer govori o podjednakoj važnosti imanja, obitelji i prijatelja, odnosno neke zajednice koja te prihvaća", izjavila je scenaristica.
Radikalan odmak u pristupu predstavi
Osim scenarija, ništa manje nije bio zahtjevan ni izbor glumaca te rad s njima. S obzirom na to da u Kini nema slobodnih umjetnika koji mogu pristupati audicijama, Šimić je sredinom siječnja krenuo u, kako je sam istaknuo, "bolan proces" potrage po plesnim školama i visokim učilištima.
Kada je odabrano petero mladića i jedna djevojka, prvi problem u radu svakako je bio glumačke prirode s obzirom da svi oni dolaze iz svijeta plesa, a redatelj ne može, ako uzmete u obzir jezičnu prepreku, kontrolirati njihovu interpretaciju teksta. No, kako su bili vješti u pokretu i plesu, Šimić je odlučio bazirati predstavu upravo na tome.
Pristup radu bio je "europski" s odmakom od tradicionalnog kineskog prikaza ilustracija i reproduciranja onoga što se vidi, a sve to bez pretjerane metaforike i razmišljanja u simbolima.
"To je svakako bio radikalan odmak od općeg poimanja, s jedne strane kineskog kazališta za djecu, ali i odrasle, a s druge strane i veliki pomak u odnosu prema vlastitoj kulturnoj i povijesnoj baštini. Moram priznati kako još nisam čuo da je ovdje napravljena priča koja Vojnike od terakote tretira na metaforičkoj razini", naglasio je Ivica Šimić.
Upravo je taj vid kazališta u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta beskrajno komercijaliziran te se oslanja na brojne raskošne produkcije u Disneyjevom stilu. Uzimajući u obzir spomenutu činjenicu, Terraccota Boy svakako predstavlja ozbiljan iskorak u kazališnom radu za navedenu skupinu.
Kulturološke razlike
"Moram priznati da sam na početku bila zabrinuta zbog mnogih kulturoloških razlika koje su isplivale na površinu. Unatoč tome, vjerovala sam u uspjeh, a premijera je pokazatelj kako je moj strah bio neosnovan: Šimić je sjajan redatelj, ali i pedagog. Radna filozofija koju sam usvojila u kontaktima s inozemstvom glasi 'manje je više', zbog čega mislim da je ova predstava pravi prikaz toga", ispričala je ravnateljica Meritona Jessica Zhou, otkrivajući i buduće planove za novu Šimićevu redateljsku uspješnicu koja će neko vrijeme igrati u Xi’anu, a nakon ljeta bi je trebali vidjeti i u drugim gradovima diljem zemlje.
Jedna od većih kulturoloških razlika s kojima se Šimić susreo je zasigurno i činjenica da su njegovi glumci navikli na oponašanje.
"Oni su navikli raditi ono što im učitelj kaže, a oponašanje je kočnica kreativnosti, što je meni teško palo jer je to značilo da sam prvi put u životu morao režirati svaki segment predstave", priča Šimić.
No, unatoč drukčijem pristupu umjetnosti, hrvatski redatelj uvjeren je kako su svi gledatelji itekako dobro razumjeli predstavu i njezinu univerzalnu poruku.
"Inače strašno podcjenjujemo djecu. Mislimo da su ona bedasta i kako ništa ne razumiju - to je onako baš prava predrasuda. Zaboravljamo da mališani žive u današnjem vremenu, da njima prošlost i budućnost ne znače mnogo. Sve o čemu čitaju i čuju, za njih živi u ovom trenutku. Tako im se i kazalište treba obraćati, a to upravo radi ova predstava, u našoj suvremenosti u kojoj je Vojska od terakote svakodnevica", dodao je.
Sjajnu izvedbu mladih glumaca pratila je i nevjerojatna zvučna kulisa čiji je tvorac još jedno poznato hrvatsko ime. Riječ je o skladatelju, izvođaču i producentu scenske glazbe Igoru Karliću.
"Dosta sam se trudio ući u tkivo kineske glazbe. U principu je najdelikatniji i najduži proces vaše razmišljanje o tome što i kako napraviti jer sve u konačnici mora zvučati kao cjelina. Ovdje smo kombinirali dosta različitih elemenata, od tradicionalne glazbe do heavy metal motiva. Zadovoljan sam jer imam dojam da sve zvuči kompaktno", izjavio je Karlić.
Otvaranje "prozora" dramskim djelatnicima u Kini
Ni za njega ovo svakako ne bi trebao biti kraj suradnje s Kinom s obzirom na to da se Ivica Šimić u rujnu vraća u Xi’an. On će biti novi umjetnički ravnatelj Meritona za kojeg će režirati sljedeće projekte te glumiti u neverbalnim predstavama namijenjenim djeci vrtićkog uzrasta. No, ono što svakako treba spomenuti je i rad u sektoru obrazovanja.
"Drama u obrazovanju danas je velika novost u Kini te se na nju stavlja poseban naglasak, a četvrti stup mog rada uključivat će educiranje dramskih umjetnika kojima zaista treba otvoriti mnoge prozore", istaknuo je proslavljeni hrvatski redatelj.
"Cijeli ovaj projekt je poput stvaranja obitelji i to one koja ima mnoge planove", dodala je Zhou.
Vijest da se Ivica Šimić i supruga Vitomira Lončar sele i karijeru nastavljaju u dalekoj Kini, nedavno je glasno odjeknula u hrvatskim medijima. Jedna od naših najpoznatijih glumica i utemeljiteljica kultne Male scene suprugu će se u jednoj od četiri drevne kineske prijestolnice pridružiti tijekom listopada. Znači li ovo i stvaranje hrvatske kazališne kolonije u samom srcu dalekoistočnog diva?
"Budući da imamo toliko kvalitetnih umjetnika, svakako bih volio da što više njih surađuje sa mnom jer ne namjeravam Kinu čuvati samo za sebe", zaključio je Ivica Šimić.
>> Ovako hrvatski studenti promoviraju svoju zemlju
>> Kinezi žele ulagati u hrvatski turizam
>> Slikovita suradnja na drugom kraju svijeta
>> Povijesna inicijativa šangajskih Hrvata
