Ove godine obilježavamo stoti rođendan velikoga hrvatskog slikara Zlatka Price.
Kuća je i danas u pečuškoj Ulici Ferencesek na broju 22 s dvojezičnom spomen-pločom na kojoj je napisano: "U ovoj kući je rođen znameniti hrvatski slikar, akademik Zlatko Prica (1916. – 2003.)"
S obitelji i majkom, kao šestogodišnjak, 1922. Zlatko se preselio u Zagreb i tek nakon pola stoljeća ponovno je počeo dolazi u svoj rodni grad zaslugom Sándora Kellea, slikara i profesora.
Naime, 1988. imao je veliku retrospektivnu izložbu u Pečuhu, a godinu dana poslije poklonio je 91 djelo Muzeju Janusa Pannoniusa. Većina pripada najplodnijem razdoblju umjetnikova stvaralaštva, između 1971. i 1993., takozvanom Tarskom ciklusu, kaže dr. Barić.
Uz niz događaja kojim se obilježava obljetnica njegova rođenja, u organizaciji Zaklade "Zlatko i Vesna Prica", utemeljenoj još za Zlatkova života, sredinom prošlog mjeseca u Pečuškoj galeriji otvorena je retrospektivna izložba Zlatka Price, a u Galeriji Nádor izložba pedesetak radova nastalih na koloniji u Taru, koji su dio fundusa likovne kolonije.
O važnosti Zlatka Price za mađarsku i hrvatsku kulturu govorio je dr. Ernest Barić, a o koncepciji izložbe i veličini umjetnika, povjesničar Nikola Albaneže.
Državni tajnik Hoppál naglasio je kako njegovo djelo "ima ulogu mosta, važan je simbol srednje Europe te daje snagu za očuvanje kulturne samobitnosti".
Dodao je kako iz Pricine ostavštine izrasta zajednica srednjoeuropskih slikara te preko njih Prica i dalje oblikuje zajednicu.
Još za života, ovaj velikan težio je vezama hrvatskih intelektualca i umjetnika s mađarskim kolegama te je svoju kuću atelje na području Tara i Vabrige u Istri oporučno namijenio za rad buduće umjetničke kolonije.
Poštujući umjetnikovu oporuku, 2006. godine skupštine gradova Samobora i Pečuha te udovica umjetnika Jasmina Jugo Prica osnovali su neprofitno društvo, Zakladu "Zlatko i Vesna Prica", a njima se 2013. priključila i skupština male istarske općine Tar-Vabriga.
Zaklada je tijekom prošlih godina ostvarila zapažene rezultate, posebno preko svoje likovne kolonije u Taru, povezujući pečuške, samoborske i tarske učenike, ali i afirmirane likovne i fotoumjetnike iz drugih gradova. Više od 60 profesionalaca sudjelovalo je u radu kolonije i tako obogatilo zbirku sa 110 djela izloženih u Taru, Samoboru i Pečuhu.
U jubilarnoj godini predviđa se i izdavanje dvojezične monografije o Zlatku Prici, za što je državni tajnik Hoppál prilikom svečanosti otvaranja uime Ministarstva ljudskih resursa dodijelio Zakladi dva milijuna forinta.
