U godini smo obilježavanja rođendana Hrvatskoga glasnika, samostalnoga tjednika Hrvata u Mađarskoj.
Tim povodom razgovarali smo s Brankom Pavić Blažetin, glavnom urednicom Medijskoga centra Croatica.
Vaš tjednik slavi 25 godina postojanja, međutim hrvatski tisak u Mađarskoj ima znatno dulji vijek?
Negdje u drugoj polovini 19. stoljeća, u Kalači su izlazile Bunjevačke i šokačke novine. Bilo je nekoliko izdanja kratkog daha između dvaju svjetskih ratova, a gradišćanski Hrvati utemeljili su 1910. u Juri tjednik koji je izlazio do 1922. godine. Hrvati u Mađarskoj nakon Drugog svjetskog rata dobivaju tjednik, kao i ostale veće manjine. Već 1946., naši ljudi, nakon formiranja Demokratskoga saveza Južnih Slavena imaju novine izrazito propagandnoga karaktera, koje izlaze negdje do revolucionarnih događaja 1956. Od listopada 1957. obnavljaju se narodnosni savezi, tako se pokreće tjednik Narodne novine, za Srbe, Hrvate i Slovence u Mađarskoj, koji izlazi neprekidno sve do prvoga broja Hrvatskoga glasnika. U Narodnim novinama Hrvati, Srbi i Slovenci u Mađarskoj imali su napise ne na hrvatskome, nego na srpskohrvatskome i hrvatskosrpskome, kako se onda zvao taj umjetni jezik, a poslije i na slovačkome jeziku.
Što se promijenilo u ovih 25 godina?
Hrvatski glasnik zapravo je bio prva institucija Hrvata u Mađarskoj. Nakon demokratskih promjena 1990., naši ljudi utemeljuju Savez koji je politički partner mađarskoj vlasti i osnivač tjednika. Od listopada 2005. na čelu tjednika sam ja, do siječnja 2014. kada se formira Medijski centar Croatica i bivam izabrana za njegovu glavnu urednicu. Novi mediji kucaju nam na vrata i o njima treba razmišljati. Temelj cjelokupne medijske proizvodnje i njezine potrošnje upravo je Hrvatski glasnik, to se vidi i po broju pretplatnika i po broju posjećenosti. Internetskom Radiju Croatica posvećujem veliku pozornost, imamo pet emisija tjedno, od kojih su tri informativnog karaktera s puno priloga, ali najvažniji, najposjećeniji brend medijske proizvodnje ovdašnjih Hrvata upravo je Hrvatski glasnik. Jer kad kažete Glasnik, više-manje svi naši ljudi u Mađarskoj znaju o čemu je riječ.
Nije dovoljna samo tehnika, potrebni su i ljudi. Koliko novinara radi i u kakvoj raspodjeli?
Kada nabrajam i hvalim se našim platformama pa kažem koliko novinara ih puni sadržajem, svi me gledaju u čudu. Pet novinara, lektor kao vanjski suradnik, ja, glavna urednica, i dvoje ljudi kao tehnička podrška.
Mi proizvodimo sav sadržaj spomenutih platformi koji je žanrovski vrlo raznolik. Mediji su različiti, imamo tiskani, zatim radijski te online platforme i uz to društvene mreže. Mala smo ekipa koja pokušava pratiti trendove. Planiramo neke nove projekte, pokretanje internetske televizije u Medijskome centru Croatica. Vjerujem da će to dovesti do proširenja uredništva kako bi se taj zadatak mogao obavljati na pravi način. Vidjet ćemo što će donijeti budućnost.
Stipan Balatinac
