Snalažljivošću dr. Marijana Brajinovića, austrijskog ministra savjetnika u mirovini, osnivača i utemeljitelja Austrijsko-hrvatskog društva u Beču, grobovi nekih od zaslužnih Hrvata i naših austrijskih prijatelja, pokopanih na bečkom Središnjem groblju, ukrašeni su nedavno vijencima. Riječ je o počasnim grobovima koji se svi nalaze u dijelu počasnih grobova Grada Beča, na pedesetak metara udaljenosti jedan od drugoga.
Koji je bio povod, ispričao nam je dr. Brajinović:
„Bili smo na ispraćaju naše drage preminule prijateljice Lili Zeljkić iz Zagreba u krematoriju na Centralnom groblju u Beču. Ceremonijalni majstor našao se u nezgodnoj situaciji kada je vidio da su prijatelji i rodbina pokojnice donijeli četiri vijenca od svježeg cvijeća, koje nije imao gdje staviti jer se nije radilo o klasičnom sprovodu. Upozorio je da će vijence morati baciti. Za vrijeme ceremonije pala mi je na pamet ideja da te vijence odnesemo na grobove zaslužnih Hrvata, pokopanih na istom groblju. Predložio sam to suprugu pokojnice i njezinu polubratu, koji su to prihvatili. Tako smo iza ispraćaja jedan od vijenaca položili na grob feldmaršala Svetozara Borojevića koji je umro 1920 u Klagenfurtu, dakle točno prije 100 godina. On je bio jedan od najviše rangiranih vojnih časnika cara Franje Josipa i prvi i jedini nositelj čina feldmaršala u Austro-Ugarskoj vojsci koji nije bio njemačkog porijekla.
Drugi smo vijenac položili na grob autorice austrijske himne Paule Preradović, unuke Petra Preradovića i njezina sina prof. Fritza Moldena, koji je poznat ne samo kao voditelj Matice Austrijanaca nego i po pružanju aktivnog otpora nacistima. Treći smo vijenac položili na grob Stjepana Sarkotića od Lovćena, hrvatskog generala Austro-Ugarske vojske, posljednjeg zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine i vojnog upravitelja Dalmacije i Crne Gore.
Na kraju smo jedan mali vijenac položili na grob bivšeg bečkog gradonačelnika i velikog prijatelja Hrvata dr. Helmuta Zilka, koji se je aktivno zalagao za priznavanje Hrvatske i organizirao mnogo humanitarnih akcija, kao na primjer u vrijeme koncerta Lise Minelli u Beču, na kojem je skupljeno tadašnjih 400.000 austrijskih šilinga. Njih je preuzeo gradski vijećnik Benjamin Tolić za hrvatsku djecu. Zilk je organizirao i pomoć Otočcu u Lici, poslavši 20 vagona raznog građevinskog materijala i strojeva ljudima na tom području. U neposrednoj blizini Zilkova groba nalazi se i grob oca austrijske operete Franza von Suppea, koji je rođen u Splitu, a djetinjstvo je proveo u Zadru. Kako nismo više imali vijenaca, njegov smo grob samo posjetili, a sljedeći put ćemo i njega ukrasiti cvijećem“.
Svaka čast da se netko sjeti i zaslužnih Hrvata!
