U subotu je u franjevačkom samostanu u Fojnici preminuo fra Tvrtko (Slavko) Gujić. Sveta misa zadušnica održat će se danas u župnoj i samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici s početkom u 13 sati. Nakon svete mise ukop je na groblju Karauša u Fojnici, javlja FIA, a prenosi Nedjelja.ba.
Fra Tvrtko, krsno ime Slavko, rođen je 28. listopada 1934. od oca Nikole i majke Lucije r. Vujičić u mjestu Bakovići, župa Fojnica. Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio je 8. prosinca 1957. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1962. u Fojnici po rukama mons. dr. Marka Alaupovića, nadbiskupa vrhbosanskog.
Od 1963. do 1968. obnašao je službu župnog vikara u župi Kraljeva Sutjeska, a od 1968. do 1969. službu samostanskog i župnog vikara u župi i samostanu Jajce. Od 1969. do 1971. bio je župni vikar u župi Uskoplje. Od 1971. do 1980. bio je župnik u župi Doljani, a od 1980. pa sve do 2003. obnašao je službu voditelja Hrvatske katoličke misije u Canberri. Od 2003. do svoje smrti bio je župni vikar u župi Fojnica.
Fra Tvrtka svi će pamtiti kao dobrog, jednostavnog i pobožnog redovnika koji je silno volio svoje redovništvo i svećenički poziv. Prva i najvažnija briga bila mu je spasenje duša i na tome je neumorno radio slaveći srcem svete sakramente i na razne načine pozivajući narod da se vrati svome Bogu. To je činio sve dok ga je služila snaga. Ostat će upamćen i po svojoj glazbenoj nadarenosti. Volio je svirati, ali i je sam skladao brojne duhovne popijevke. I to je činio ustrajno sve dok ga je služila snaga.
Jedna od velikih vrlina koju je imao bila je i neizmjerna ljubav prema siromasima. Svi oni koji su živjeli s njime znaju da nije žalio ni posljednjeg novčića da pomogne sirotinji. U tome je bio dobrodušan poput maloga djeteta.
Bog mu je dao ujedno dao i veliku ljubav prema matematici, fizici, astronomiji i raznim tehničkim znanostima. Jedan od njegovih tehničkih izuma je i patentiran za vrijeme bivše države. Vjernici župe Doljani pamte ga i danas kao dobrog fratra koji je u ono vrijeme sam osmislio malu električnu centralu kojom je obasjao župnu crkvu u božićnoj noći i stvorio nezaboravni ugođaj Kristova rođenja.
Posljednjih mjeseci njegovo zdravlje se pogoršalo. Prikovan za postelju strpljivo i s ljubavlju je podnosio svoj križ. Umro je okrijepljen svetim sakramentima i okružen svojom redovničkom braćom koja su molila za njega u trenutku kad je svoju dušu predao Bogu.
