Naslovnica Vijesti

Oni su promijenili živote hrvatskih iseljenika

U većim hrvatskim kolonijama poput Chicaga, New Yorka te u Pennsylvaniji bilo je lakše okupiti naše ljude, gdje su franjevci bili povezani s izgradnjom objekata, utemeljenjem zajednica te drugim velikim projektima
07. ožujka 2017. u 12:09 3 komentara 3003 prikaza
Hrvatski franjevci
Foto: Monica Grubisic – Espinosa
Pogledajte galeriju 1/5

U Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu, u prošlu nedjelju, svečano je obilježena 90. obljetnica djelovanja franjevačkog reda u Americi i Kanadi. Bila je to svojevrsna retrospektiva kustodije koja je ujedno jedina svećenička organizacija sa sjedištem izvan domovine. 

Župljani svih triju crkava u Chicagu (Sv. Jeronim, Presveto srce Isusovo i Blaženi Alojzije Stepinac) susreli su se sa svojim vjernim duhovnim vođama.

>> VIDEO: Posljednji iz svoje generacije koja je preživjela dva svjetska rata

Programom su se osvrnuli na uspomene, na domovinu, na teške, ali i lijepe trenutke. Skladbu "Gospi Sinjskoj" te "Pjesmu o ljubavi", koja je napisana u čast ubijenim hercegovačkim franjevcima, pjevala je djevojčica Iva Galić uz pratnju Marija Romanovića, a prikazan je i isječak iz filma Jakova Sedlara o povijesti Kustodije.

Pismo predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović

Okupljenima se obratio generalni konzul Bosne i Hercegovine, gospodin Berislav Vujeva, a gospođa Sanja Laković, generalna konzulica Republike Hrvatske, uz pozdrav okupljenima pročitala je i pismo predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. 

Poznat je senzibilitet predsjednice prema iseljeništvu koja se, vršeći svoju diplomatsku dužnost, upoznala sa zajednicama naših ljudi u Americi, kao i s djelovanjem hrvatskih franjevaca. 

"Franjevci su uvijek bili sa svojim narodom, dijeleći sudbinu onih koji su morali napustiti svoje domovinske krajeve i potražiti nove, često suočeni s velikim tegobama snalaženja u novome svijetu", navela je predsjednica u svojem pismu te dodala kako su svima pridošlima iz domovine "franjevci bili utočiste hrvatske riječi, pozdrava i razgovora, utjehe i upute koja ima neprocjenjivu snagu u tuđini".

Na kraju okupljanja, red je došao i na omiljenog duhovnika među našim iseljenicima, fra Jozu Grbeša, kustosa franjevačke kustodije.

Podsjetio je na djelovanje franjevaca, naročito pri drugom valu dolaska, u vrijeme komunizma koji je vladao u domovini, na misionare, na one hrvatskih korijena koji su željeli biti poput svoje braće. 

"Svima njima, kao njihov nasljednik, mogu učiniti samo jedno – duboko se nakloniti i reći hvala. Bila su to mučna vremena, ali bili su to ljudi snažnog karaktera. Trpjeli su puno, dali mnogo. Mučne su to bile godine i zahtjevna žrtva, ali ostali su vjerni", rekao je fra Jozo Grbeš.

"Franjevci su uvijek bili svjesni riječi svojega utemeljitelja koji kaže da će se čovjek pronaći kada se zaboravi. Budi uvijek neprijatelj pogreškama, a liječnik onome tko je pogriješio", naglasio je.

Spomenuo je i štovanje blaženog Alojzija Stepinca, hrvatskog mučenika, kada je to u domovini bilo zabranjeno, a koji je svoje ulice dobio na Manhattanu u New Yorku i u Chicagu, upravo zbog zalaganja franjevačke braće.

I konačno je fra Jozo Grbeš zahvalio svim svojim vjernim župljanima riječima koje diraju u dubinu duše, svakog ponaosob: "I danas, uime svih nas, uime sve braće raširene po ovom kontinentu – a mnogi od njih su sami, no ispunjava ih rad u zajednicama – htio bih reći hvala. Hvala što ste naši suputnici, što vaše povjerenje i ljubav prema našoj braći bijahu uvijek veliki. Hvala sto ste dio naše zajednice, što niste odustali, što odgajate mladost na istim načelima. Hvala što nam pomažete i zajedno s nama putujete. Hvala za sve ono što ste učinili, a što mi ne možemo čak ni sjećanjem zapisati. Zato nastavimo putovati. Naša su imena manje bitna, ali naš habit nosi isto ime".

Dolazak hrvatskih franjevaca

Prvi hrvatski franjevac među Hrvatima u Americi bio je fra Gaudencije Gorše. Na američko tlo stupio je davne 1900. godine te preuzeo hrvatsku župu u Steeltonu, Pennsylvania. 

Nakon njega, došlo je još fratara s područja Hrvatske, BiH, Slovenije, koji su u početku bili članovi zajedničkog mađarsko-slavenskog Komisarijata. Nakon što su se 1912. odvojili i osnovali slovensko-hrvatsko-slovački Komisarijat, već 1926. godine hrvatski franjevci utemeljili su svoj vlastiti Komisarijat, čiju je službenu odluku donijela vatikanska Kongregacija za redovnike 9. veljače 1927.

Godine 1931. brigu o hrvatskom Komisarijatu preuzima Hercegovačka franjevačka provincija u Mostaru.

U većim hrvatskim kolonijama poput Chicaga, New Yorka te u Pennsylvaniji bilo je lakše okupiti naše ljude, gdje su franjevci bili povezani s izgradnjom objekata, utemeljenjem zajednica te drugim velikim projektima.

Hrvatski katolički glasnik i tiskara

Godine 1942. franjevci pokreću Hrvatski katolički glasnik, mjesečnik za vjersko i kulturno uzdizanje, a važnost tog projekta bila je tim veća jer je riječ o razdoblju kada gotovo nije bilo moguće iz domovine dobiti neke novine i časopise. 

Dvije godine kasnije od gospodina Ivana Krešića preuzimaju tiskanje Hrvatskog kalendara, a 1945. i Danicu. Upravo te novine postale su jedine katoličke slobodne tiskovine među Hrvatima, kako u domovini tako i u svijetu.

Za komisara fra Davida Zrne, 1943. kupljen je samostan u Hyde Parku u Chicagu, u koji je useljeno sljedeće godine. Taj samostan postao je utočište svim nesretnim fratrima–izbjeglicama. Oni su tako izbjegli sudbinu svoje braće koji bivahu ubijani na najbrutalniji način.

Sljedeći važan projekt bio je kupnja tiskare smještene također na jugu Chicaga, u kojoj su tiskana glasila Danica, Hrvatski katolički glasnik, Hrvatski kalendar, ali i druge brojne publikacije, leci i vrijedne knjige iz hrvatske povijesti, književna i pjesnička djela naših iseljeničkih intelektualaca.

Demokratskim promjenama u domovini devedesetih godina nestala je potreba za tolikim tiskovinama u iseljeništvu.

Hrvatski etnički institut

U samostanu u Chicagu formiran je Hrvatski etnički institut, čiji je cilj bio prikupiti što veći broj dokumentacije, izvornih istina i tiskanica, no najvažniji je arhiv koji čuva podatke o hrvatskim župama u Americi i Kanadi. 

Velika Gospa Chicago 2016. Hrvatska zajednica Velikih 110 godina Velike Gospe u Chicagu Stepinčevo u Salzburgu Razmjena toplih riječi Evo kako je proslavljeno Stepinčevo u iseljeništvu

Očuvanju hrvatskog jezika i kulture pridonosi i osnivanje hrvatskih izvandomovinskih škola u Americi i Kanadi 1974. godine.

Današnje djelovanje

Franjevci djeluju u sedam župa u Americi: Milwaukee (1917.) i West Allis kod Milwaukeeja (1928.), New York (1913.), St. Louis (1904.) te u tri župe u Chicagu; Sv. Jeronim (1912.), Presveto srce Isusovo (1903.) i Blaženi Alojzije Stepinac. 

U Kanadi također djeluju u sedam župa: Kitchener (1975.), London (1968.), Montreal (1963.), Norval kraj Toronta (1988.), Sault Ste Marie (1960.) te Windsor (1950.).

Sve te župe nisu osnovali isključivo franjevci, često su ih preuzimali od drugih hrvatskih svećenika koje nije imao tko naslijediti iz njihove biskupije ili redovničke zajednice.

>> Evo zašto je iseljenicima crkva drugi dom

Elipso

Message