Jeste li nekad zamišljali što sve čovjek može proći u 102 godine života? Velike ratove i nemire, ugodna druženja s hrvatskim kardinalom, neimaštinu i glad, promociju najvećih umjetničkih djela, ponosni doručak koji je pripremila princeza od Sachsena i kavu za pamćenje s bugarskim kraljem!
Tijekom razgovora koji smo vodili prošle godine u Chicagu, Častimir Majić otkrio nam je tajnu svog dugog života.
"Bog mi je dao bistro pamćenje i dobro zdravlje. U cijelom životu nikad nisam bio teže bolestan".
U Širokom Brijegu 1927. godine od 68-ero kandidata samo je njih 12-ero primljeno u sjemenište.
Naš sugovornik tad nije bio među sretnijima, ali jedno pismo zauvijek je promijenilo mnoge živote.
"Zato sam se javio svom stricu Ludvigu da mi pomogne kako bi došao u Connecticut gdje provodim dosta godina, a tek 2. srpnja 1933. godine upisujem novicijat", prisjetio se Majić.
Za svećenika je zaređen 1939. u Mostaru, no rado prepričava događaj iz prethodne godine.
"Tad nas je posjetio kardinal Alojzije Stepinac i ostavio uspomenu svetog čovjeka. Sa svakim je razgovarao, ali nije dopustio da mu ljubimo ruku, nego samo kardinalski prsten", istaknuo je franjevac sa životnim putem preko Atlantika do Pacifika i natrag.
Častimir Majić bio je svjedok mnogih povijesnih događaja, a tijekom našeg razgovora živo se prisjećao imena svojih prijatelja iz djetinjstva, učitelja, dobrog župnika, pristojne princeze i velikog kralja.
"Svako jutro u Freiburgu sam vodio misu za princezu od Sachsena koja je imala veliki dvorac i vrt na brijegu. Ondje sam 1946. godine na svetkovinu Uskrsa doživio nešto što nikad neću zaboraviti. Sjećam se da mi je princeza rekla: 'Oče, sada ću Vam predstaviti svoju prijateljicu i nećakinju iz Dortmunda, a ona je žena bugarskog kralja Borisa koji sjedi do Vas'. Bio sam iznenađen i ponosan jer mogu doručkovati i piti kavu s jednim kraljem", otkrio je Majić koji u Chicago dolazi na Uskrs 1951. godine.
Uz kardinala Alojzija Stepinca, još jedan čovjek obilježio je njegov život. Kratko putovanje po Europi pretvorilo se u susret za pamćenje.
"S dvojicom svećenika 1960. godine posjetio sam Meštrovića u Notre-Dameu. Tada smo dugo razgovarali, posebno nas je uveo u jednu svoju radnju i poslije u samu crkvu. U svetom Petru, u centru Chicaga, na pročelju crkve stoji križ koji je on napravio. Mogao je stvarati brže nego bilo tko drugi u 20. stoljeću. Bio nam je, ne samo prijatelj, nego i predstavnik", nastavlja govoriti franjevac Majić koji domovinu prvi put posjećuje 1991. godine, točno četiri desetljeća nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države, gdje je vodio više katoličkih župa, Savez hrvatskih svećenika i nekolika tiskovina.
9. siječnja 2014. njegov stoti rođendan slavio se u cijelom Chicagu. Naime, gradonačelnik Rahm Emanuel taj četvrtak proglasio je danom Častimira Majića, a čestitku je poslao i papa Franjo.
A nema više ni princeze, ni kardinala, ni kralja, ni velikog umjetnika, ali ni dobrog franjevca, no ostala su povijesna sjećanja i djela ovog filozofa, teologa, publicista te jednog od utemeljitelja Hrvatskog etničkog instituta. Stoga ne čudi što je njegovo ime zapisano u enciklopediji "Društveni vođe i znameniti ljudi Amerike".
"Nakon 37,280 dana (102 godine i 25 dana) franjevac Častimir je tiho otišao Gospodinu. Posljednji iz svoje generacije koja je preživjela dva svjetska rata i život dijaspore. Njegova intelektualna aktivnost kroz desetljeća ostala je dosljedna, memorija istančana i um oštar. Fra Častimir bijaše i ostaje jedinstvena osobnost hrvatskog franjevačkog svijeta. Dugi hod desetljećima i kontinentima, pun iskustava zapisanih i ispričanih, podataka enciklopedijskih i imena nikad zaboravljenih, satkanih svi u jedno ime: fra Častimir", rekao je njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik franjevac Jozo Grbeš.
Svoj posljednji veliki intervju Častimir Majić dao je Večernjem listu.
Video donosimo u cijelosti.
Svaka čast imenjače da si ovo snimio "u zadnji tren", tako da se sačuva uspomena na ovog časnog čovjeka. Samo naprijed!