Naslovnica Vijesti

U Kanadi se gradi spomenik žrtvama komunizma

Izgradnja u Ottawi počet će 2018., a završetak se očekuje za kraj 2018. ili početak 2019. godine
09. siječnja 2018. u 08:31 16 komentara 2031 prikaza
Spomenik
Foto: Ivan Grbešić
Pogledajte galeriju 1/2

Vlč. Tomislav Kasić (Župa hrvatskih mučenika – Mississauga) i vlč. Ivan Vukšić (Župa Presvetoga Trojstva – Oakville) uručili su uime hrvatskih katoličkih župa Kanade doprinos od 40 tisuća dolara predstavnicima društva Tribute to Liberty (TTL) za izgradnju spomenika žrtvama komunizma.

Marko Ganza Planira se vratiti u Split Hrvat iz Kanade otkriva kako uspjeti u međunarodnom okruženju

"Posebna hvala vlč. Tomislavu koji je poveo ovu inicijativu, svakoj župi u našoj hrvatskoj zajednici u Kanadi (uključujući Kitchener, Mississaugu, Norval, Oakville i Toronto) i svima onima koji su pomogli", na Facebooku je napisao Ivan Grbešić, predsjednik Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, dodavši: "Ovaj doprinos doveo je našu kampanju prikupljanja sredstava uprave TTL-a 'tributetoliberty.ca' korak bliže završetku. Spomenik će služiti kao javni podsjetnik na milijune žrtava komunizma, uključujući i naše Hrvatice i Hrvate, te će donijeti patnju tih žrtava u svijest javnosti".

Spomenik | Autor : Ivan Grbešić Foto: Ivan Grbešić

Izgradnja spomenika u Ottawi počet će 2018., a završetak se očekuje za kraj 2018. ili početak 2019. godine.

Mary Valentich Dogovoreni brak Hrvatica se udala u Kanadu za čovjeka kojeg nije poznavala Život s prijevodom Sokrati tada i sada. Povijest ista Fra Jozo Grbeš: Hrvati imaju problem s pamćenjem, a vođa već odavno nema Ivan Grbešić Ivan Grbešić Hrvati se bore za opstanak u BiH, a u svijetu za identitet
  • Avatar x-type
    x-type:

    Ima neke ironije u tome da dize spomenik na kontinentu gdje je njegova organizacija dala velik doprinos nasilnom pokrstavanju i istrebljenju autohtonog stanovnistva.

  • tom1234:

    Engleska, koja je bila u ratu s Njemačkom, tih je godina pretvarala u žrtve rata i podanike Monarhije koji su bili u Kanadi, bez obzira što su i njihova domovina i rodbina u Hrvatskoj i sami trpjeli pod pritiskom Austro-Ugarske. ... prikaži još! U muzeju u Kapuskasingu i danas se čuva tamburica, primitivno izdubljena u komadu sirova drveta, na kojoj su note obilježene urezanim i slijepljenim zupcima češlja. Sam Bog zna koje su sve pjesme na njoj odsvirane, i koliko suza ju je zalilo. Ostala je nekim čudom kao jedini spomen naroda koji je tu stradao, a da nije znao zašto, kao simbol kulture koja se nije dala zatomiti grubošću, duše koja nije klonula pred bezdušnošću, pjesme koja će jednog dana otopiti led i Kanadu pretvoriti u pozornicu najvećih folklornih festivala svijeta - hrvatske tamburice. Zahvaljujući Josipu Marohniću, tada uredniku lista Hrvatske narodne zajednice iz Pittsburgha, koji je pohodio hrvatske zatvorenike u Kapuskasingu 1915. godine (jer su mnogi bili članovi Zajednice) i objasnio kanadskim vlastima kako su ti ljudi i sami pobjegli pred političkim pritiscima i gospodarskim izrabljivanjima njihove domovine pod austrougarskim režimom, stanje zatvorenika se poboljšalo i većina je nakon toga puštena. No ni samo puštanje na slobodu nije proteklo bez osvete.

  • tom1234:

    Mnogi Hrvati su, osobito iz Port Arthura, Fort Williama, Sault Ste. Marie i Shumachera pokupljeni i usred zime 1914. strpani u zatvorene hladne vlakove i prebačeni na sami rub ledenog područja, kojih 500 kilometara sjeverno od Sudburyja, u logor ratnih ... prikaži još! zarobljenika Kapuskasing, iz kojeg se kasnije razvilo istoimeno mjesto. Zadnji preživjeli zatvorenik Kapuskasinga, čiju sam životnu povijest uspio snimiti u srpnju 1977. godine, pripovijedao je kako su ljudi svako jutro osvanjivali smrznuti kao kost. Slagali su ih cijele zime na hrpu, da bi ih tek u proljeće, kad je okopnilo, pokopali. Dok je pripovijedao, njegova supruga, rodom iz Makarske, svaki čas ga je prekidala i opominjala da šuti, jer da to može čuti tkogod od "inglišmena" pa može naškoditi našoj "dici". I 63 godine poslije tog stravičnog iskustva, strah je bio jači od svih promjena koje su se dogodile, od svih demokracija i sloboda o kojima su njihova djeca, rođena puno poslije Kapuskasinga, učila u školi. Taj strah se toliko ukorijenio da ga nije mogla odagnati ni činjenica da im je kćerka kao direktorica gimnazije odgajala buduće naraštaje Kanađana u duhu slobode i tolerancije, dok im je sin kao inženjer u dobrostojećem poduzeću bio zaštićen snagom radničkih sindikata i u međuvremenu izborenih prava.