Bečko sveučilište privlači veliki broj studenata iz Hrvatske i susjednih zemalja, a otkako je naša domovina postala članicom Europske unije, pojednostavljen je proces prijave na fakultet.
Mia Buljan, dopredsjednica Udruge hrvatskih studenata u Austriji kaže kako je za upis na bečko sveučilište potrebna potvrda o državnoj maturi, a za neke studije, poput medicine, prijemni ispit. Ako nemate potvrdu o znanju njemačkog jezika, ispit možete polagati u Beču.
"Hrvati još uvijek nemaju slobodan pristup austrijskom tržištu rada, ali ako te kao studenta poslodavac prijavi na godinu dana, možeš dobiti dozvolu za posao", naglašava naša sugovornica.
Na bacheloru je dopušteno raditi deset sati tjedno, a može se zaraditi do 380 eura. Za hrvatske pojmove smještaj je prilično skup, stoji tristotinjak eura. U studentskoj menzi ručak je oko šest eura.
U austrijskim klubovima ulaznica stoji 15-ak eura, dok je cijena piva pet eura.
Studentica Helena Zeko opisala nam je proces upisa: "Za bachelor se prvo mora napraviti online registracija između ožujka i svibnja. Ako prijave nadmaše broj slobodnih mjesta, proces se nastavlja u dva koraka".
Prvi je slanje kratkog motivacijskog pisma. Ako i nakon njega bude previše prijava, slijedi prijemni ispit u lipnju.
Zbog slabijeg odaziva za ovu akademsku godinu nije bilo prijemnog, vjerojatno zbog uvedene naknade od 50 eura tijekom registracije pa neodlučni studenti ne upisuju "bilo što".
Slijedi upis s potrebnom dokumentacijom, kao što su: ispunjeni prijavni obrazac, dokaz o srednjoškolskom obrazovanju (matura + prijepis ocjena), potvrda o znanju njemačkog jezika te kopija putovnice.
"Dokumente je potrebno prevesti na njemački ili engleski jezik. Nakon birokratskog dijela čeka se e-mail/poziv od fakulteta na upis za koji je potrebno izdvojiti pet minuta. Dođete u referadu, uslikate se, isprintaju vam pokaz, platite pristojbu od 18 eura i postali ste student", otkriva Helena koja se na studij u Beču odlučila nakon dvije godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
"Ne vjerujem da je Hrvatska po fakultetima gora od drugih europskih zemalja, ali neke stvari poput bolje organizacije i modernijeg pristupa svakako nedostaju. Austrija je bila logičan izbor jer mi njemački jezik nije predstavljao nikakav problem. Beč pruža odlično obrazovanje, često je među prvim gradovima svijeta po tom pitanju. Nakon dužeg razmišljanja i prikupljanja informacija sa svih strana odlučila sam se za Wirtschaftsuniversität Wien. Program je prilično kvalitetan, a naglasak na praksi je koliko i na teoriji", ističe naša sugovornica i dodaje:
"Nakon položenog ispita ne zaboravljate odmah gradivo, nego ga naučite primjenjivati. Bachelor u pravilu traje šest semestara, a još dva imate kao bonus. Ako ostanete duže od osam semestara školarina se povećava s 18 na 363,36 eura. Bachelor čine tri faze: STEOP (početna s osnovnim predmetima), CBK i Hauptstudium. Hauptstudium je najvažniji dio jer se morate odlučiti za jedan od četiri smjera. Ovdje predmeti nisu podijeljeni na godine kao u Zagrebu. Sami birate koje predmete kod kojeg profesora i kada želite slušati, što istovremeno ima prednosti i nedostataka. Svakako nema mjesta za lijenost".
Helena priznaje da je Beč kao grad skup. Za fakultet nije potrebno izdvojiti puno novca osim onih 18 eura početkom godine. Javni prijevoz za studente stoji 75 eura po semestru. Na osnovne potrepštine troši od 350 do 450 eura, ovisno o tome koliko često sama kuha. Tu su još i troškovi smještaja.
Iako je u potpunosti zadovoljna fakultetom, naša sugovornica se planira vratiti u Hrvatsku.
No, prije toga želi iskoristiti sve što se ovdje pruža studentima: od praksi do poslova u međunarodnim tvrtkama.
Martini Batinić odluka o Beču došla je tijekom selidbe u Graz. Njezine roditelje šokiralo je stanje u domu.
Sagovi su "glumili" zavjese, sve je bilo jako staro i prljavo, a studentima ni traga. Odmah su odlučili promijeniti ne samo dom, već i grad.
"Studentski život za mene znači polako upoznavanje svijeta odraslih, učenje o tome tko si zapravo i što želiš u životu. U usporedbi s 'prosječnim' studentom više trošim, jer moram plaćati stan pa radim pola radnog vremena. Uz to, financijski mi pomažu roditelji, braća i sestre. Mjesečno mi je potrebno 1250 eura", otkriva naša sugovornica.
Nikola Šimunović u Beč je došao još tijekom srednje škole kako bi se upoznao s austrijskim školskim sustavom. Već tada je znao kako će studirati ekonomiju, a u Zagrebu nije htio biti samo jedan od tisuću ekonomista.
Zavolio je grad i upisao WU gdje je upravo završio drugu godinu.
"Život studenta je super. Bilo bi savršeno da još imamo poticaj za hranu kao što je slučaj u Hrvatskoj", ističe Nikola koji živi u studentskom domu, a mjesečni budžet mu je oko 600 eura.
Njega puni svirajući harmoniku na hrvatskim slavljima i priredbama. Nakon studija i on se planira vratiti u domovinu.
Ja kada sam bio mali mama mi je dala 5 dinara i poslala me je u dućan. Donesel sam pol litre ulja, 4 jaja, dva piva i slatkiše. Danas više to ne možeš. Danas su sve posvuda kamere.