Referendum o budućnosti Velike Britanije već je nekoliko mjeseci vruća tema na ulicama Londona. Stanovnici ove otočne države i Gibraltara 23. lipnja odlučit će ostaju li ili izlaze iz Europske unije. No, kako je uopće do toga došlo?
Sve je počelo prije tri godine kad su konzervativci na čelu s premijerom Davidom Cameronom obećali, u slučaju pobjede na sljedećim parlamentarnim izborima, preispitati mogućnosti za bolji položaj Velike Britanije unutar EU.
Tad se mogućnost izlaska činila gotovo nemogućom.
No, povećanom izbjegličkom krizom i terorističkim napadima mišljenja mnogih Britanaca su se promijenila. Sada postoje dvije podjednako jake struje: jedna je predvođena Cameronom i ustraje na ostanku u Europskoj uniji, dok se druga zalaže za britanski izlazak, a njezin najpoznatiji član je bivši londonski gradonačelnik Boris Johnson.
Kako se vrijeme referenduma bliži, neizvjesnost je sve veća jer trenutačna istraživanja pokazuju podjednaku opredijeljenost za obje opcije.
Članicom Unije Velika Britanija je postala 1973. i to nakon dugog protivljenja Francuske. No, od ulaska je sasvim sigurno imala koristi: društvene, ekonomske i političke. Zadržala je svoju valutu i nije pristupila Schengenu.
Prema mom skromnom mišljenju, ta posljednja stavka Veliku Britaniju najviše čini drukčijom od ostalih članica.
Svatko tko je ovdje dolazio iz Hrvatske (pogotovo prije ulaska naše domovine u Europsku uniju), zbog studija ili posla morao je proći vizni proces koji se od 2008. pa nadalje samo još više komplicirao.
Za neke neeuropske države od ove godine je dodatno pojačana kontrola ulaska u Veliku Britaniju.
A upravo je useljeništvo jedna od glavnih tema Brexita. Protivnici Unije smatraju kako olakšan protok ljudi negativno utječe na zapošljavanje lokalnog stanovništva i veće plaće. Prema njihovoj logici, što više ljudi uđe u zemlju, manje je posla za Britance.
No, pita li netko žele li Britanci raditi baš sve? U svakom društvu nažalost postoji određena hijerarhija po kojoj se poslovi obavljaju.
Povoljne radne snage nema toliko u Velikoj Britaniji gdje je život dosta skup, ali postoji povoljnija opcija: Bugari, Poljaci, čak i pokoji Hrvati će odraditi neke građevinske poslove, čišćenje ili čuvanje djece. Da ne spominjem Indijce, Etiopljane, Brazilce...
U isto vrijeme Britanija pruža pravednu mogućnost zaposlenja. Tko je kvalificiran za određeni posao, može ga dobiti bez obzira je li domaćin ili useljenik.
Jedan takav primjer je moja prijateljica, inače odvjetnica iz Hrvatske koja je odradila praksu u londonskom odvjetničkom uredu za useljeništvo.
Ubrzo je njezin poslodavac prepoznao talent i dodatno je obučio. U kratkom roku u Engleskoj je položila i stručni ispit.
Iz njezinih priča o raznim strankama znam koliko je zapravo težak useljenički proces da bi se legalno živjelo ovdje.
Sama teorija kako stranci otimaju poslove u tako integriranom društvu zapravo je apsurdna.
Londončani su toliko ponosni na svoju multikulturalnost da su prošli mjesec izabrali novog gradonačelnika britansko-pakistanskih korijena, iako je u kampanji bilo rasnih i vjerskih komentara.
Terorizam se rjeđe spominje, napetost nije vidljiva kao u Sjedinjenim Američkim Državama gdje jedan od predsjedničkih kandidata otvoreno napada muslimansku populaciju.
Takav čovjek nije dobrodošao u London. Meni je multikulturalnost ovdje pravo osvježenje nakon još uvijek rasno podijeljene Južne Afrike gdje provedem trećinu godine.
U Cape Townu, naprimjer, u većini restorana crnci poslužuju bijelce. Čast iznimkama.
Na drugoj strani svijeta u Londonu, kavu poslužuje Poljak ili Talijan, taksist ima somalske korijene, na poslu me šminka Kanađanka, frizerka dolazi iz Engleske, fizioterapeut je Brazilac, susjedi su Australci i Nizozemci, a najbliži restoran je s vijetnamskom hranom. I svi živimo u miru!
Drugi argument protiv Unije je taj da Britanija gubi svoj identitet i suverenost. Protivnici smatraju kako EU ima previše moći i želi postati superdržava s jedinstvenim zakonima, ali i vojskom.
Izlaskom iz Unije sami bi upravljali protokom stanovništva, uštedjevši bilijune funti koje bi se mogle uložiti u javni sektor.
Protivnici izlaska napominju velik rizik za ekonomiju, gubitak poslova i pristupa tržištima.
Ističu kako Velika Britanija uvijek u parlamentu može donijeti odluku hoće li ili neće prihvatiti neke europske odluke.
Za plan izlaza postoje mogućnosti, ali zasad ništa konkretno. Najbliži model bio bi švicarski, s tim da Britanija ostane dio europske ekonomske zone koja uključuje i slobodno kretanje stanovništva, što pobornicima Brexita ne odgovara.
Druga mogućnost je osigurati ugovor o carinskoj uniji koji već postoji između Turske i Europske unije.
Treća opcija je oslanjati se na Svjetsku trgovinsku organizaciju za pristup europskom tržištu. U četvrtoj se može uzeti norveški model.
Posljednja mogućnost je da Britanija pregovara uvjete s povlasticama koje ona želi, bez obveza prema Uniji, što se čini nemoguće.
Sve u svemu, ishod je neizvjestan. Londončani, s kojima sam razgovarala o toj temi, najviše se boje ekonomskih posljedica.
Na televizijskim programima svakodnevne su debate između mladih ili pripadnika manjina. Prema službenim izvorima, nema razlika u mišljenjima po spolnoj strukturi koliko po dobnoj, stranačkoj opredijeljenosti i obrazovanju.
Stanovništvo Sjeverne Irske, Škotske i Londona najviše je za ostanak u Uniji. Također, mlađu populaciju referendum toliko ne zanima.
Ljudi stariji od 60 godina uglavnom su za izlazak koji bi mogao potaknuti novi škotski referendum o ostanku u Britaniji, kao i mogućnost napuštanja drugih članica u EU.
Izlazak bi zasigurno bio popraćen velikim promjenama na svjetskom tržištu. Ako je mala Grčka uspjela toliko destabilizirati euro u vrijeme prve krize, što će se dogoditi izlaskom ekonomski stabilnijih zemalja poput Velike Britanije?
Život u Velikoj Britaniji, točnije u Londonu, koliko god bio skup, znači i zarađivanje funti koje izvan zemlje vrijede više.
Mi to dobro znamo na Jadranu kada dolete povoljni Easyjet i Ryanair. Englezi ne gledaju na cijene jer 100 funti znači dobrih 1000 kuna.
Koliko puta čujem: "Ljetovali smo u Hrvatskoj, prelijepa zemlja, a toliko je sve u njoj povoljno".
Nastavit će se...
>> Trenutak u kojem shvatiš da kao Balkanac imaš toliko privilegija
ajde nemoj da lazes tu. u britaniji je veci nepotizam I veza nego u bivsoj jugoslaviji ili komunistickoj kini ili sovjetskom savezu. toliko je to otislo daleko da vise ni u Sainsbury's tesco wickes b&Q ne mozes dobiti posao ako nisi indus. ja znam naseg hrvata iz subotice pa devedesetih otisli ko izbjeglice u britaniju nije poslala 100 molba samo u sainsburys nisu joj ni odgovorili, neka susjeda induskinja joj govori da nema sanse oni dovode svoje "uncle" bracu rodjake onda poslala molbu u wickes dobila posao zato jel joj je bijela bila na interwue inace nikad nebi. kad je pocela raditi oni je pitali jel joj ova bila rodica kad su je primili. kazu joj da je bio indus na interwju nikad nebi dobila posao. a I drugi poslovi, ako imalo zvuce "engleski" newce ti ni odgovoriti samo ako ti ime I prezime ne zvuci pogodno. probaj u podzemnoj poslati molbu za posao nema sanse, samo svoje dovode, jedan bosanac probao poslati molbu tamo kod hethrowa gdje I'm je onaj detention centar, placa 2200 funti radi 5 sati dnevno,nisu mu ni odgovorili a u isto vrijeme primili 12 ljudi od toga 10 indusa I dva crnca, zato ne soli pamet ovim ljudima odje ono sto nije tocno.