Upravo sam se vratila s vrlo uspjele večere kojom je kanadsko-hrvatska zajednica u organizaciji Kanadsko-hrvatske trgovinske komore pozdravila našu predsjednicu, gospođu Kolindu Grabar-Kitarović.
Svrha večere bila je prikupljanje novca za popravak vukovarskog vodotornja, spomena stradanja i zaloga za budućnost ne samo Grada heroja već i cijele Hrvatske.
U dvorani, u kojoj je gotovo 950 ljudi hrvatskog podrijetla snažnim pljeskom s veseljem pozdravilo predsjednicu, našli su se i mladi i stari, svi razdragani jer nas je posjetila tako važna osoba.
Nakon kanadske i hrvatske himne Kolinda Grabar-Kitarović se obratila skupu objašnjavajući kako doživljava Kanadu kroz nas rekavši: "Kako je prekrasno biti tako daleko od doma, a osjećati se doma!"
Taj je osjećaj imala naša predsjednica, kao što je rekla, u svakom susretu s ljudima iz zajednice, sa svećenstvom, u susretu s poslovnim ljudima, s mladima, s članovima AMCA, s prepunom dvoranom kongresnog centra Burlington, gdje nije bilo dovoljno mjesta da primi sve one koji su je željeli pozdraviti.
Svaku riječ dvorana je slušala bez daha, a često se prolamao snažan pljesak jer je govorila o onome o čemu mi raspravljamo ili na što često mislimo. Zahvalila nam je za dobrodošlicu, rekavši da nas, članove hrvatske zajednice, doživljava kao prijatelje.
Istaknula je i da smo se okupili oko stožernice naše budućnosti, našeg Vukovara i ranjenog vodotornja, simbola našeg zajedništva i opstojnosti toliko važne za sve nas.
U svojem duljem govoru naglasila je, iako je Vukovar tada bio pregažen kao grad, da Hrvatska nikada nije bila pogažena. Iako su vodotoranj gađali sa 600 projektila, oni ga nikad nisu uspjeli srušiti, hrvatska zastava uvijek se vijorila na njegovu vrhu!
Oni nisu uspjeli srušiti ni duh našeg zajedništva, ni našu želju za slobodom, za neovisnosti.
Govorila je o hrabrosti hrvatskih vojnika koji su branili grad iz cijele domovine. Predsjednica je rekla da je Vukovar pao, ali samo privremeno, jer Grad heroj je obranio Hrvatsku.
Taj ranjeni vodotoranj je stajao, premda je grad bio razrušen do temelja, i ostao je u srcima svih nas – vas u Hrvatskoj i nas izvan domovine, postavši simbolom našeg zajedništva i hrvatske pobjede u ratu, u zajedništvu iseljene i domovinske Hrvatske.
"Kad smo iz dana u dan slušali o Vukovaru, kad smo gledali lica prognanika, lice uplakane djevojčice u plavom kaputiću, sve nas je to još više povezalo", rekla je.
Predsjednica je naglasila da nas je upravo taj vodotoranj i sve što se događalo u Vukovaru dovelo u ovu dvoranu u toliko velikom broju. Jer vukovarski vodotoranj bio je simbol opstojnosti Vukovaraca, a danas je i simbol našeg zajedništva.
"Iako se razlikujemo u mišljenjima i pogledima na neke stvari u našim životima, uvijek moramo pamtiti kako je ključna riječ naše budućnosti zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske", naglasila je Grabar-Kitarović.
"Hrvatska će samo kroz naše zajedništvo ostvariti budućnost za svu svoju djecu i mlade, pa nitko neće trebati napuštati domovinu. Radit ćemo na tome da Hrvatska bude bolja država, da bude jedna od najboljih zemalja za život. To neće biti sutra, neće biti za dvije godine, ali sve će biti ostvareno kroz naše zajedništvo", istaknula je predsjednica, uz veliki pljesak svih prisutnih, i obećala da ćemo mi sve to ostvariti jer ključna riječ naše budućnosti je zajedništvo.
Posebno je govorila o koloni sjećanja koja je krenula od vukovarske bolnice prema groblju i Memorijalnom centru, u kojoj su se, uz predsjednicu, našli i predsjednik Vlade, svi sabornici, ministri...
"U koloni sjećanja hodali smo do groblja, memorijalnog centra. Ta kolona sjećanja bila je kolona boli, ali i kolona ponosa. Svi smo hodali zajedno, dišući za Vukovar, a kolonu su vodili Vukovarci branitelji, kao i oni koje poznamo iz naših sjećanja – gospođa Kata Zadro, supruga poginulog heroja Blage, njegovi sinovi, Željka Jurić, djevojčica u plavom kaputiću, simbol boli Vukovara, ali i njena kćerkica Maja, u dobi od šest godina, koja je simbol budućnosti Grada heroja i još mnogi drugi. No ovaj put bilo je drukčije, nije to bio samo osjećaj boli za ljude koji su nestali već i osjećaj ponosa. Uza svu tu tugu, osjećala se i radost. Žrtva Vukovara nije bila uzaludna", ispričala je predsjednica i naglasila da su ti ljudi koji su pali za Vukovar, za Hrvatsku, ustvari pomogli da ona danas bude ovdje sa svima nama, jer to je danas naša Hrvatska.
Domovinski rat, naglasila je, u korijenima je naše mlade Hrvatske, a zavjetni kamen je Vukovar.
"Moramo razmisliti jesmo li dovoljno učinili za taj grad, jesmo li dostojno promicali vukovarsku žrtvu jer ono što muči Hrvatsku jest raseljavanje mladih po cijelom svijetu, pa i u Kanadu".
Naglasila je da moramo zadržati naše mlade kod kuće, jer oni su vjera u Hrvatsku, vjera u budućnost.
"Hrvatska je prekrasna država i ima sve uvjete za razvoj, ima divne ljude, ali, nažalost, mnogo je pesimizma, cinizma i malodušja. Ja vjerujem da vaše iskustvo može pomoći domovini. Vaše znanje i iskustvo mogu pomoći i meni i Vladi da Hrvatska krene na put prema boljitku. Moramo imati strategiju koja će određivati našu politiku u svim područjima života. Znam da ste se razočarali, to su činjenice s kojima smo se svi sretali. Postoje u domovini izazovi koji se moraju riješiti. Trebamo ostvariti Hrvatsku u kojoj se ostaje. Prošlost je bitna, trebamo riješiti prošlost, jer na prošlosti se uči. Moramo isto tako riješiti skrivene zločine kako bi ljudi shvatili da je komunizam bio zločinački. Mi se moramo suočiti s prošlošću, ali ne smijemo dopustiti da nam prošlost određuje budućnost", objasnila i zamolila nas da imamo strpljenja s Hrvatskom jer je često teško boriti se s našom državnom birokracijom.
"Moramo biti strpljivi i uporni. Hrvatska, to je Vukovar, to je gospođa Kata Zadro, Željka Jurić i njezina kći Maja. Hrvatska, to su ljudi koji su bili u toj koloni, to smo svi mi koji želimo bolji život za sve ljude u domovini. Nemojte posustati, nemojte se razočarati".
"Slobodna smo i samostalna država, tek je 25 godina prošlo od Vukovara! A isto tako ne smijemo zaboraviti Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod tamo, jer bez njega nema ni BiH. Mnogo je izazova pred nama, no uz vašu pomoć, iskustvo i savjete, sve je moguće!"
Gledala sam oko sebe razdragane ljude, koji su bili zaista sretni što smo imali priliku pozdraviti našu predsjednicu.
Ontario je na kraju prikupio 140 tisuća dolara za obnovu vukovarskog vodotornja.
Naša zajednica u Torontu i okolici neće zaboraviti iscrpni govor predsjednice koja je govorila o svemu onome o čemu mi neprekidno raspravljamo, a donijela nam je i vjeru u budućnost zemlje koju smo, nažalost napustili, ali nikad je nismo prestali voljeti.
Hvala predsjednici na posjetu, a Hrvatskoj želimo mirno more!
Moja Hrvatska je projekt za koji pišu hrvatski iseljenici i ljudi s iskustvom života izvan domovine!
Koji naivci samo dajte lovu kradezenjarama da je jame, a inače koja glupost govorit onima koji su zbrisali iz domovine iz ko zna kojeg razloga recima da mladi iz Slavonije ne odlaze za boljim životom. Koji cinizam pa oni se brinu tako da daju koji dolar ali im nije ni na kraj pameti vratiti se u ovu kaljužu a kamoli da im se djaca vrate, jedino kao turisti ili penziči.