Hrvati u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg posebno su na svečan način obilježili božićne blagdane. Pored ponoćki i misa koje su održavane na Božić u raznim crkvenim zajednicama, posebno svečano bilo je na drugi dan Božića, 26. prosinca kada je u crkvi sv. Kristofora na autocesti kod Baden-Badena proslavljen sv. Stjepan Prvomučenik.
I ove godine vjernici su hodočastili u velikom broju u crkvu koja tradicionalno okuplja Hrvate na ovaj veliki crkveni blagdan dajući svoj doprinos obilježavanju 40. obljetnice hodočašća Hrvata u crkvu na autocesti. Zahvaljujući Hrvatskoj katoličkoj misiji Gaggenau, Rastatt, Baden-Baden i inicijativi njezina voditelja fra Miroslava Baruna, Hrvati su se u crkvi prvi put okupili na blagdan sv. Stjepana 26. prosinca 1978. godine. Crkva na autocesti (Autobahnkirche Baden-Baden St. Christophorus) otvorena je 23. srpnja 1978. godine. Svojim arhitektonskim rješenjem u obliku piramide crkva je podsjetila fra Miroslava na Božji šator koji mu je dao ideju da iste godine okupi vjernike na jednom mjestu na blagdan sv. Stjepana. Ovoj ideji odmah se pridružio i vlč. Ivan Plješa sa svojim vjernicima iz susjedne župe Karlsruhe-Ettlingen, kao i svećenici i vjernici iz susjednih hrvatskih katoličkih misija Pforzheim-Bruchsal i Offenburg. To okupljanje preraslo je u godišnje hodočašće Hrvata iz Baden-Württemberga, Francuske i Švicarske. Potvrdu velikoj važnosti hodočašća Hrvata dala je nadbiskupija Freiburg koja je na obilježavanje 25. obljetnice hodočašća, 2003. godine poslala biskupa Reinera Kluga, koji je predvodio misno slavlje. Nakon odlaska u mirovinu fra Miroslava Baruna, trećoreca glagoljaša, 2005. godine dolazi do preustroja hrvatskih katoličkih misija. Postojeće župe preuzimaju salezijanci pod vodstvom don Ive Nedića. Formirana je nova hrvatska katolička misija pod nazivom "Srednji Baden" sa sjedištem u Karlsruheu koja pokriva gornji dio države Baden i obuhvaća gradove Karlsruhe, Rastatt, Gaggenau, Baden-Baden, Offenburg, Kehl, Bruchsal, Pforzheim, Bretten i Eppingen.
Misno slavlje na 40. obljetnicu hodočašća Hrvata u crkvu na autocesti predvodio je mladi svećenik don Ante Adžamić koji je prije nekoliko mjeseci iz Splita došao u Njemačku uz asistenciju don Mihaela Rodića i vlč. Ivana Plješe. Svojom jednostavnom i jasnom propovijedi oduševio je nazočne vjernike. U svojim promišljanjima nije se ustručavao jasno spomenuti više od 640 stradalih svećenika nakon Drugoga svjetskog rata ni više od 80 stradalih Hrvata u inozemstvu od UDBE, kao i svih nevinih žrtava nastradalih od Bleiburga do Vukovara i svih onih koji su dali živote za svoju vjeru i svoju domovinu. Don Ante posebno je istaknuo sv. Stjepana Prvomučenika koji se nije sramio svoje vjere, kršćana i Isusa Krista napominjući kako se ni Hrvati ne trebaju sramiti svoje vjere, svoga naroda i svakoga člana svoje zajednice.
Fra Miroslav Barun provodi svoju mirovinu u Zadru gdje je izuzetno aktivan. U intervju za Hrvatsku radioemisiju KROS u povodu 40. obljetnicu hodočašća Hrvata u crkvu na autocesti poslao je posebnu poruku vjernicima: "Crkva na autocesti predstavlja Božji šator koji je privremen i namijenjen putnicima i prolaznicima. Simbolično treba da je ovo hodočašće svima onima koji dolaze kao jedan zavjet za povratak u svoju domovinu Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu u naš rodni zavičaj iz kojeg smo privremeno iselili", istaknuo je fra Miroslav. Fra Miroslavu, kao i mnogim vjernicima, izuzetno je žao što se nakon njegova odlaska 2005. godine ukinulo pjevanje hrvatske himne "Lijepa naša" koja se redovito pjevala punih 26 godina na kraju svake svete mise. Mnogi vjernici dolazili su iz dalekih krajeva da bi sudjelovali na misi, pogledali prigodni kulturni program i na kraju punog srca slobodno pjevali Lijepu našu. "Ta pjesma za Hrvata vjernika u inozemstvu nije samo nacionalna himna, ona je i molitva za domovinu. Kada se to u ono nedemokratsko vrijeme moglo pjevati, nema razloga da se sada u jednoj slobodnoj demokraciji više ne pjeva", dodao je fra Miroslav.
Crkva je dobila ime po starokršćanskom mučeniku sv. Kristoforu, što znači "nositelj Krista" koji je živio u trećem stoljeću. Legenda kaže da je bio iznimno visok i snažan izgledajući među ostalima kao div. Želio je služiti najmoćnijem gospodaru. Kada je prešao na kršćanstvo, napustio je službu kod kraljeva i careva i prepustio se širenju kršćanstva. Pomagao je bolesnima i nemoćnima, a posebno zbog svoje veličine radio je na prenošenju putnika preko rijeke. Jedne noći probudio ga je mali dječačić i zamolio ga da ga prenese preko rijeke. Kristofor ga je s lakoćom stavio na ramena, ali kada je počeo koračati prema drugoj obali, teret je bio sve teži. Na sredini rijeke voda se tako uzburkala da je opirući se o svoj debeli štap jedva prenio dječačića na drugu obalu. U liku djeteta prepoznao je Isusa Krista koji ga je doveo u kušnju. U umjetničkim djelima svetac je prikazan uvijek s malim Isusom kojeg nosi na ramenu. Njegove skulpture i slike nalaze se na ulazu u crkvu jer se vjerovalo da tko god pogleda lik sv. Kristofora, toga dana neće ga shrvati nikakva nemoć ni nesreća. On je posebno bio štovan u srednjem vijeku kada su izgrađene mnoge crkve njemu u čast. Sv. Kristofor je suzaštitnik Krčke biskupije i zaštitnik otoka Raba. Njegove relikvije koje se čuvaju u crkvi na Rabu nekoliko su puta spasile Rab od osvajača. On je jedan od 14 svetaca koji se zazivaju u pomoć prilikom prirodnih katastrofa i teških oboljenja. Zaštitnik je putnika, vozača, pomoraca i svih onih koji obavljaju teške poslove.
Crkva na autocesti kod Baden-Badena posebno je zanimljiva svojim arhitektonskim rješenjem koje je djelo arhitekta Friedricha Zwingmanna iz Karlsruhea. Osim crkve pozornost posjetitelja privlači cjelokupni crkveni kompleks koji je određen koordinatama istok-zapad i sjever-jug. Ti koordinatni pravci u osnovi formiraju križ koji je omeđen s četiri tornja. Crkva, tornjevi, unutrašnje i vanjsko uređenje prava su umjetnička djela koja prepričavaju povijest čovječanstva kroz Bibliju. Poznati njemački kipar i slikar prof. Emil Wachter betonske reljefe i staklene zidne ornamente pripremao je i betonirao na licu mjesta. Reljefima i ornamentima predstavio je postanak čovjeka i razvoj kršćanstva.
