Neuobičajena kombinacija, uz dodatak neiscrpne energije, oblikovala je našeg sugovornika. Neposredni povod intervjuu bila je dugo očekivana treća knjiga poezije "More u nama".
Recite nam nešto o sebi, najvažnije detalje iz svog života...
Rođen sam 1954. godine u Donjoj Motičini. Kao desetogodišnjak s roditeljima i sestrom selim u Osijek gdje završavam osnovnu školu i srednju ugostiteljsku školu – kuharski smjer. Glazba od rane mladosti ima posebno mjesto u mom životu, jer ona je sve: dok slušamo ptice, izgovaramo nježne riječi, osluškujemo vjetar nad rijekom i uživamo u morskim valovima. U Osijeku sam upoznao legende tamburaške glazbe, a tijekom osnovne škole sam svirao prim i harmoniku. Kuharski zanat završavam 1972. godine i odmah počinjem raditi u Supetru na Braču. Toga ljeta upoznajem Olivera Dragojevića i tako se rodilo naše prijateljstvo koje traje i danas. U sebi osjećam sve češću potrebu da se izrazim i glazbom i riječju, a poziv kuhara omogućuje mi rad na Jadranu gdje počinju moja mnogobrojna poznanstva s raznim glazbenicima, sportašima i zanimljivim likovima. S njima pomalo osjećam skitnički i boemski način života. Uz to, volio sam i sport, bavio se nogometom. Ljeta provodim na našim predivnim otocima, pišem stihove nadahnute morem, samoćom, lutanjima, susretima te ljetnim ljubavima sa svim usponima i padovima. Jedno slučajno poznanstvo na autobusnoj stanici pretvara se u simpatiju i ljubav pa napuštam Osijek i 1985. odlazim u Beč gdje i danas živim sa suprugom i kćerkom Marijom. Nekoliko puta sam bio i pojedinačni prvak u kuglanju. Ljubav za kuglanjem nekoliko godina kasnije je izrodila ideju prijatelja kuglaša i "Himnu kuglaša". Usporedno stječem i nove spoznaje u svom zvanju, pohađam specijalne tečajeve, među ostalima za dijetalnu prehranu. Na Europskom natjecanju kuhara iz nekoliko disciplina osvajam zlatnu medalju. Sada se polako bliži kraj moje kuharske karijere pa ću, nadam se, imati još više vremena za glazbu i poeziju.
Izdali ste tri knjige. Ova posljednja je i neposredni povod našem intervjuu...
Da, prva knjiga "Uvijek Osijek" tiskana je 1998. U njoj emotivno pišem o poslijeratnom razdoblju, razmišljanjima o domovini i svemu što se dogodilo – prevladava zavičajna nostalgija. U drugom djelu "Pjesme moje duše" teme su: nova sredina i ljudi, dileme, neka drukčija shvaćanja i spoznaje u mom zvanju. U toj knjizi je i poglavlje s poetskim tekstovima koji se mogu uglazbiti, a neki već i jesu. Treće djelo je pjesnička monografija "More u nama" nastala većim dijelom na čakavštini, dijalektu koji sam usvojio tijekom mladenačkih skitnji po Jadranu. Tema je more, oko nas i u nama, s vječnim nadahnućem davanja i uzimanja, plimama i osekama.
Sudjelujete u životu hrvatske zajednice u Beču, član ste nekoliko udruga i aktivno podupirete rad kako onih sportskih, tako i kulturnih...
Usporedno s profesionalnom i sportskom karijerom u Beču tekao je i moj rad za dobrobit kulture. Godinama sam u Austrijsko-hrvatskoj zajednici za kulturu i sport obnašao dužnost tajnika, a poslije predsjednika za kulturu. Organizirao sam nekolika balova, izložbi slika, fotografija, književnih i poetskih večeri te glazbenih i sportskih manifestacija. Na prijedlog prijatelja i uz njihovu pomoć nedavno sam osnovao Hrvatsku zajednicu umjetnika u Beču. Ideja vodilja i cilj je pomoći mladim talentiranim umjetnicima koji žive, studiraju i rade u Austriji ili domovini.
U Beču ste godinama svirali u sastavu "Strune", zatim u bendu "Skitnice". Što sada radite na glazbenom polju?
Uz to što s prijateljem Krunoslavom Ringmuthom činim duo "Mišo i Kruno", gdje Kruno (vrhunski bubnjar, gitarist i pedagog) svira gitaru, a ja bisernicu, brač i mandolinu, počeo sam češće skladati za razne festivale, poput Pitomače i Brodfesta. Napisao sam i navijačku pjesmu za kuglaški klub iz Zadra te kuglašku himnu "Kuglu u ruku". Surađujem s gradišćanskim Hrvatima – sastavom Pax i Feri Felingerom, a i cijelom hrvatskom zajednicom u Gradišću. Jedna od mojih uspješnica u izvedbi Ivane Jelić osvojila je Grand Prix na Omladinskom festivalu u Zadru. Vinko Coce pjevao je Smokvu kojoj sam sa Željkom Nikolinom autor glazbe i stihova.
Koji su Vam daljnji planovi?
Planova je mnogo i nadam se da će neke od želja biti ostvarene. Završio sam pripremu "Poetsko-glazbene-ravničarske kuharice" – zanimljiva ideja gdje spajam poeziju i kulinarstvo. Recepti se, uz ilustraciju fotografijama vrhunskih delicija, pjevaju ili recitiraju. No, za tisak nedostaju financijska sredstva. Također, s prijateljem Zvonkom Penovićem, pjesnikom i novinarom iz Osijeka, radim na projektu "Beču s ljubavlju – Osijeku s ljubavlju", odnosno knjizi koja je poveznica povijesnih i umjetničkih događaja od vremena monarhije do danas. Bit će prevedena i na njemački jezik, čime želimo spojiti djecu Hrvatske i Austrije.
Jadranka Klabučar Gros
Wooow...lijepa prica! Svaka cest, pravi Slavonac ;-)