Anica Bauer Berger rodila se u Zagrebu 1926. u židovskoj obitelji poznatog liječnika rendgenologa dr. Rikarda Bauera, a po majci je potekla iz nekad dobrostojeće obitelji Berger. Otac joj je bio istaknut cionist u Hrvatskoj i Anica je rasla u židovskome i hrvatskome međuratnome kulturnom ozračju.
Da nije došao okrutni Drugi svjetski rat, rasni progoni i izbjeglištvo, Anica bi studirala i završila jednu od dvije zagrebačke akademije, likovnu ili glazbenu. Kao vrijedna srednjoškolka bila je iznimno talentirana za jezike.
Lajkajte nas na Facebooku i prvi doznajte što je novo u hrvatskom iseljeništvu!
Kad je rat zahvatio Hrvatsku, obitelj dr. Bauera bježi, kao i mnogi drugi hrvatski Židovi iz Zagreba u talijansku okupacijsku zonu uz pomoć hrvatskih rodoljubnih i prijateljskih studenata.
Odande ih talijanski fašisti premještaju u sabirni logor za Židove u Albaniji. Odatle je obitelj uspjela izbjeći u Englesku, gdje su stupili u vezu s prvacima Hrvatske seljačke stranke u Londonu dr. Jurom Šutejem i dr. Jurjem Krnjevićem.
Nakon potpisa sporazuma Tito – Šubašić 1944., Anica je došla s roditeljima iz Londona u partizansku ratnu bazu Bari u južnoj Italiji i tamo bila unovačena u partizane.
Kao pripadnica vojske, došla je do svoga voljenog Zagreba. Tu je doživjela silno razočaranje našavši se, umjesto u obnovljenoj slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, u diktatorskome staljinističkom režimu te je odmah zatražila demobilizaciju.
Ubrzo se udala za liječnika dr. Alexandera pl. Kovača i cijela obitelj emigrirala je u prvom valu hrvatskih Židova – iseljenika u Izrael. Ondje je obitelj sudjelovala u borbi Izraela za državnu nezavisnost.
Nakon tri godine vojne angažiranosti, uz pomoć hrvatskih prijatelja i hrvatske Židovke, liječnice dr. Richtman, bračni par Kovač-Bauer dobio je zaposlenje na sveučilištu Los Andes u Venezueli (Merida).
Nakon određenog vremena, par se odselio i zaposlio u Shellu, u gradu Maracaibu, i dobio dvije djevojčice – Evu (Titi) i Adrianu.
Roditelji su ostali u Meridi, no Aničin otac ubrzo je preminuo, a suprug je emigrirao u Sjedinjene Američke Države.
Anica je, zaposlivši se uspješno u naftnoj industriji u Maracaibu i Caracasu, uz pomoć svoje majke školovala i podigla kćeri.
U Caracasu se pridružila hrvatskoj zajednici, zatražila hrvatsko državljanstvo i tu surađivala prevodeći s hrvatskog i na hrvatski književna i kulturno-povijesna ostvarenja Hrvata i njihovih potomaka u Venezueli te podučavala hrvatski jezik.
Djelovala je i kao potpredsjednica Kulturne udruge venezuelskih Hrvatica i sudjelovala u radu pjevačkog zbora.
Nakon nagle smrti 8. studenoga 2011., njezini posmrtni ostaci su kremirani. Prema vlastitoj želji, pepeo je rasut nad Karipskim morem.
Anica Bauer Berger ostaje trajni primjer hrvatske i židovske borbe za nezavisnost svojih zemalja – Hrvatske i Izraela.
Zdravko Sančević
Hrvat je svatko tek se tako osjeca - nema to nikakve veze sa hrvatstvom. Hrvati su bili prije pokstavanja HRVATI. Svaka slobodna osoba moze se osjecati ono sto zeli - maloumnici mogu samo kritizirati. Ponovo, vjera nema nikakve veze sa nacionalnoscu.