Kao i drugi nedomorodački stanovnici Australije, i Hrvati su na različite načine dolazili na ovaj kontinent. Oni danas ovdje, nakon Talijana i Grka, čine najmnogobrojniju zajednicu neengleskoga govornog područja.
U raznim pisanim izvorima različiti su i podaci o broju Hrvata u Australiji, variraju od 200.000 do 500.000. Istodobno, podaci iz popisa pučanstva koji se mogu obraditi na temelju uspoređivanja broja govornika hrvatskoga jezika, vjerske pripadnosti pojedinih sudionika u popisima i mjesta rođenja, daju znatno drukčiju sliku čiji je rezultat puno manji službeni broj australskih Hrvata.
Prema popisu iz 2006. godine u Australiji je registrirano 118.046 stanovništva hrvatskoga podrijetla, a od toga je 50.993 rođeno u Hrvatskoj. Međutim, računa se da je broj iseljenika hrvatskoga korijena znatno veći te da bi realan broj mogao biti oko 250.000.
Prvi hrvatski doseljenici
Prvi pisani tragovi ukazuju da su Hrvati počeli stizati u Australiju oko 1800. godine, iako je moguće da su neki i prije stigli na ovaj kontinent. Pisci koji su se bavili time navode kako je teško doći do starijih podataka, jer je u to vrijeme Hrvatska bila razdijeljena, a njezini se dijelovi nalazili u sastavu Austro-Ugarske i Otomanskog Carstva.
Proces sveukupna doseljavanja Hrvata u Australiju započeo je nakon 1890. godine. Većina se od njih naselila u zapadnoj Australiji, sjevernom Queenslandu i Novom Južnom Walesu. Najveća koncentracija hrvatskih doseljenika u tom vremenu bila je u naselju BoulderKalgoorlieu.
Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca dolazi do pojačana zanimanja Hrvata za iseljavanje u Australiju. Prije toga razdoblja hrvatski su doseljenici stizali uglavnom iz obalnoga područja Hrvatske, a sada su dolazili iz svih hrvatskih krajeva.
Proces osnivanja društava pod hrvatskim imenom, koji su započeli Hrvati prije Prvog svjetskog rata, prekinuli su doseljenici između dva svjetska rata. Oni su pristupali stvaranju organizacija pod jugoslavenskim imenom i jugoslavenske orijentacije. Bitna obilježja organizacija koje su osnovali doseljenici između dva svjetska rata jesu njihova ideološka privrženost internacionalnom socijalističkom pokretu i potpora koncepciji jugoslavenstva. Međunacionalne sukobe i probleme u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a poslije Kraljevini Jugoslaviji, oni su pripisivali slabostima kapitalističkog i monarhističkog sustava.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata zaustavljeno je iseljavanje u Australiju, no ono će s posebnim intenzitetom oživjeti nakon Drugoga svjetskog rata. Političko iseljeništvo, brojne izbjeglice i raseljene osobe tražile su kutak slobodnog, pa su dolazile u Australiju. Među prvim poslijeratnim doseljenicima bila je veća skupina Hrvata, dok će kasnije početkom šezdesetih godina poći i ekonomsko iseljeništvo "trbuhom za kruhom", tako da će sljedećih desetak godina trajati najdinamičnije useljavanje u Australiju.
Hrvatski useljenici u Australiju nakon Drugog svjetskog rata
Drugi val Hrvata stizao je u Australiju u razdoblju od 1954. do 1960. Ova je skupina Hrvata pripadala onom mladom naraštaju koji nisu bili izravni sudionici Drugoga svjetskog rata, ali se nisu slagali s komunističkom ideologijom jugoslavenske države u kojoj nisu mogli vidjeti svoju budućnost, pa su većinom ilegalno prelazili granicu i zaputili se u tuđinu.
Nakon prijelaza granice bivali su smještani po izbjegličkim logorima, da bi zatim bili raseljavani po svim kontinentima. Mnogi su od onih koji su pokušali ilegalno prijeći granicu bili uhićeni te su bivali osuđivani na velike zatvorske kazne, da bi neki opet nakon izlaska iz zatvora uvijek iznova pokušavali domoći se slobodna svijeta. Naravno, nekima je to uspijevalo, a neki su bivali i ubijani. Mnogi su stigli u Australiju, te su se kao svjesni Hrvati odmah uključivali u rad hrvatskih organizacija u ovoj zemlji.
Treći val doseljavanja Hrvata u Australiju šezdesetih godina prošloga stoljeća možda neki nepravedno smatraju ekonomskim emigrantima, ali njihovo stanje u ondašnjoj državi očito je pokazivalo neravnopravan gospodarski i politički položaj u kojemu su se Hrvati nalazili u komunističkoj Jugoslaviji, pa su razlozi u biti bili isti.
Od 1971. počinje novi val doseljavanja Hrvata u Australiju. Bilo je to vrijeme nakon Hrvatskoga proljeća, kada je nastupio progon mnogih hrvatskih intelektualaca koji su počeli razmišljati slobodarski i demokratski, koji su ukazivali na neravnopravan položaj Hrvata u jugoslavenskoj državnoj zajednici pod komunističkom ideologijom. Nastupilo je vrijeme noćnih uhićenja, dugih preslušavanja i teških dana za velik broj hrvatske inteligencije. Mnogi su vođe i sudionici studentskih nemira završili po zatvorima, dok su se neki ipak uspjeli skloniti u slobodnom svijetu, tako da je Hrvatska u to vrijeme izgubila velik broj svojih stanovnika koji su bili sposobni preuzeti važnu ulogu u političkom i gospodarskom vodstvu Hrvatske. Mnogi su došli u Australiju, gdje su se susreli s postojećim hrvatskim organizacijama na ovom kontinentu.
Politička platforma s kojom su se bili identificirali hrvatski iseljenici prije ove prijelomne godine nije se podudarala sa stajalištima Hrvata koji su se doseljavali u ovom razdoblju, tako da je jedan dio njih počeo osnivati vlastite organizacije, ali pod hrvatskim imenom.
Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj devedesetih godina uspostavljena je veza između iseljene i domovinske Hrvatske, koja je posebno u teškom ratnom razdoblju odisala suradnjom i pomoći koju su iseljeni Hrvati pružali domovini. U tom je vremenu dio izbjeglih i protjeranih Hrvata iz ratom zahvaćenih krajeva stigao i na ovaj kontinent, gdje su se smjestili i uključili u život hrvatskih zajednica u Australiji.
Dakle, u razdoblju između 1945. i 1990. dogodilo se najmasovnije iseljavanje Hrvata, od čega se računa da je u Australiju stiglo oko 200.000 Hrvata, dok ih je od 1800. do 1945. moglo biti oko 5.000. A najveći broj Hrvata naselio se u Victoriju u Novi Južni Wales. Većina hrvatskih doseljenika nalazi se u Novom Južnom Walesu i u Victoriji. U Victoriju su ih, kao i druge "lovce na sreću", privlačila zlatna polja gdje su se nadali pronaći dobru zaradu i postići cilj radi kojega su napustili svoju domovinu.
Naselja u koja su Hrvati dolazili navodi Ilija Šutalo u svojoj knjizi Croatians in Australia: Wedderburn, Inglewood, Epsom, Redcastle, Crooked River, Maryborough, Daylesford, Yandoit, Bucklandu, Woods, Ballarat i Bendigo, gdje su mnogi od njih pokušali potražiti svoju sreću na različitim zlatnim poljima i u rudnicima prije konačna doseljenja u Melbourne, gdje je na kraju završila gotovo trećina hrvatskih pionira Victorije.
Hrvati u Melbourneu
U Victoriji se najviše Hrvata nalazi u Melbourneu, zatim u Geelongu, Ballaratu, Wodongi, La Trobe Valleyu i Milduri. Bogata nalazišta zlata u Victoriji i priljev stanovništva u ovu koloniju učinili su da je Melbourne, glavni grad ove države, postao dinamičnom metropolom s velikim financijskim kapitalom u Australiji. U središtu grada nalaze se mnoge stare građevine podignute od 1851. do 1890. kao simbol "zlatnog doba" i bogatstva grada.
U tom je vremenu u Melbourne doselilo oko 130 Hrvata iz okolnih područja, većinom onih koji su prethodno radili u rudnicima po viktorijanskim nalazištima zlata. Najveći se dio hrvatskoga stanovništva skrasio u južnom Melbourneu, a zatim i u gradskim predjelima Carltona, Brunswicka, Footscraya i u sjevernom dijelu Melbournea. Zanimanja su im bila pomorci, težaci, radnici, ugostitelji, voćari i ribari. Mnogi su od njih bili radnici samo kratko vrijeme dok nisu osnovali vlastite tvrtke.
Šutalo u svojoj knjizi navodi nekima samo prezimena, a nekima i imena s poslom koji su obavljali i mjesto gdje su imali posao. Nakon 1890. počinje proces skupnog doseljavanja Hrvata u Australiju. Većina ih se naselila u Zapadnoj Australiji, Sjevernom Queenslandu i New South Walesu. No u isto vrijeme dolazi manja skupina Hrvata i u Victoriju, te se u ovoj koloniji naseljavaju uglavnom u Melbourneu i Mooroopni.
Između dva svjetska rata u Melbourneu je živjela mala skupina Hrvata, da bi nakon Drugoga svjetskog rata uslijedio val doseljenika koji su ovdje potražili utočište ne iz ekonomskih nego političkih, nacionalnih i ideoloških razloga. Ti su Hrvati najprije bili smješteni po izbjegličkim logorima Austrije, Njemačke i Italije od 1945. do 1948., da bi zatim pronašli utočište u Australiji. Ovi su doseljenici bili pristaše hrvatske državnosti, suprotstavljali su se južnoslavenskoj državnoj tvorevini bez obzira kakva političkog ustrojstva bila, jer su držali da je ta država zatirač hrvatskoga nacionalnog bića i prijetnja opstanku hrvatskoga naroda i vlastitosti hrvatskoga jezika.
U ideološkom pogledu bili su uvjereni protivnici komunizma, a u vjerskom protivnici ateizma. Zbog spomenutih razloga, poslijeratni Hrvati odbili su priključiti se u rad postojećih organizacija koje su osnovali prijeratni doseljenici, a koje su bile pod jugoslavenskim imenom i jugoslavenske orijentacije.
U Melbourneu se većina Hrvata naselila u zapadnim dijelovima u St. Albansu, Footscrayu, Sunshineu i Altone, a u istočnim dijelovima u Springvaleu, Noble Parku i Dandenongu.
"Ruka Gospodnja bijaše nad njima" o 50 godina pastoralne skrbi među Hrvatima Melbournea, 2014.
