Ivan Česmički smatra se najvećim pjesnikom humanista izvan Italije u 15. stoljeću. Njegova djela bila su obvezno štivo srednjoeuropske intelektualne elite.
Budući da je rano ostao bez oca, odgajao ga je ujak nadbiskup Ivan Vitez od Sredne.
Rođen je 1434. u Slavoniji, školovao se u Italiji, a kanonsko pravo doktorirao je u Padovi. Obavljao je razne crkvene dužnosti u Ugarskoj i s nepunih 26 godina postao je biskup Pečuha.
No, malo je vremena provodio u svojoj biskupiji budući da ga je kralj Korvin pozvao za svoga dvorjanina u Budim.
Putujući u Rim na poklon papi Pavlu II., od kojeg je tražio pomoć za borbu s Osmanlijama, dobio je novi poticaj za razvoj humanističkih znanosti.
Kratko je bio slavonski ban. Pisao je na latinskom pjesme u heksametru, elegije, epigrame...
Baveći se astronomijom napisao je Orfičku odu Suncu, u kojoj kaže da je Sunce gospodar zvijezda.
Ideje iz njegove knjige utjecale se i na Kopernika, koji je realizirao ideju o planetarnom sustavu, u kojem je Sunce u središtu.
Budući da je sudjelovao u pobuni protiv ugarskog kralja Korvina, morao je pobjeći kod zagrebačkog nadbiskupa Osvalda Thuza na Medvedgrad, gdje je 1472. godine i umro.
Pokopan je u samostanskoj crkvi u Remetama, a tijelo mu je kasnije preneseno u pečušku katedralu.
Krsno ime Ivan Česmički zamijenio je pjesničkim Janus Pannonius.
Lijepo!