Nedavno me, već drugi put, život doveo u Houston. U ovo vrijeme žalosti, kada Sjedinjene Američke Države oplakuju svog 41. predsjednika Georgea H. W. Busha, ovaj grad izgledao je dostojanstveno i lijepo.
"Otac je bio izvanredni vođa i državnik, ali iznad svega obiteljski čovjek", tim riječima opisao ga je njegov sin George W. Bush, 43. predsjednik Amerike.
Ovaj američki grad naslanja se na Meksički zaljev i duboko je rasprostranjen na kopnenom dijelu. Pokriva veliku površinu i lijepo ga je vidjeti noću kod spuštanja zrakoplova na jednu od njegovih dviju velikih zračnih luku: George Bush International i William P. Hobby. Podsjetio me na kanadski velegrad Toronto, ali s daleko savršenijim prometnim putevima koje prohodnim drže tri zaobilaznice ili prometna prstena grada.
Ovo je najveći grad u državi Teksas s nešto više od 2,3 milijuna stanovnika. Ovdje je smještena naftna i plinska industrija, razna proizvodna ili tvornička postrojenja, medicinski centri i farmaceutska industrija te svemirski centar (NASA Lyndon B. Johnson) pa je Houston poznat i kao "svemirski grad". Zato nije ni čudo što u ovaj grad dolazi nešto više od sedam milijuna posjetitelja godišnje.
Svemirski grad – NASA (National Aeronautics and Space Administration) doista vrijedi posjetiti. Sve prostorije i sadržaji su zanimljivi i edukativni. Potreban vam je cijeli dan da sve vidite. Mnogi eksponati i letjelice, ruske i američke, nalaze se u tim prostorijama za uvid i svjedoče povijesne datume i događanja u istraživanju svemira. Mislim da je ovdje politika maknuta u stranu, a nauka trasira put.
Ovdje se nalazi i Muzej pogrebnog zavoda s povijesnim eksponatima, a jedan od njih je i vozilo (Papamobile) pape Ivana Pavla II., korišten 1980. u posjeti Engleskoj. Tako bi se s pravom moglo reći da Houston ima za svakoga ponešto, i to za sve potrebe i zanimanja.
A to su davno otkrili i Hrvati. Dolaskom u svaki veći grad ovog kontinenta, na um mi dolazi misao "ima li ovdje našeg naroda?". Pa, tako i s ovom prilikom. Najprije otkrivam da u gradu djeluje Hrvatski dom "Lone Star Croatian Club“, a potom i hrvatska škola
"The Croatian School in Texas" koju predvodi Sanela Vuković Mimica.
To me neobično razveselilo, ali kod posjete prostorijama kluba vrata su bila zaključana. Potragu o klubu i školi odradio sam na internetskim stranicama i nazvao predsjednika kluba Mladena Siću. U kratkom, ali ugodnom razgovoru doznao sam da je on bivši predsjednik Hrvatskog kluba, da je iz Slavonije, a ovogodišnju predsjedničku dužnost obavlja Zorislav Ceurić. S njim sam se nedugo
potom čuo i porazgovarao o klubu i okupljanjima u Houstonu.
"Vrata kluba bila su zatvorena jer se sastajemo samo nekoliko puta u godini kada pripremamo određena slavlja ili druge
aktivnosti", rekao mi je Zorislav, koji je također Slavonac, iz Osijeka.
Doznao sam kako hrvatski klub ima pedesetak aktivnih članova te da se organiziraju blagdanske proslave i obavljaju druge društvene aktivnosti kako bi se sačuvali naši narodni običaji, kultura, jezik i identitet. Jedna od većih aktivnosti je sudjelovanja na Slavic International festivalu posljednjeg vikenda u rujnu te piknik u ljetu, na farmi od jednog klupskog člana. Na festivalu sudjeluje i klupska kulturna skupina "Lone Star Croatian Dancers".
O našoj hrvatskoj zajednici u Houstonu koju sačinjavaju stari doseljenici ili njihovi potomci i noviji koji se doseliše ovdje krajem 20. i početkom 21. stoljeća, doznao sam da po prilici broji oko 600 do 800 ljudi i da se sastoji od različitih zanimanja i strukovne spreme, počevši od ribara, radnika u tvornicama, električara, raznih zanimanja u plinskoj i naftnoj industriji, poljoprivrednika, uredskog osoblja pa do kemijskih i svemirskih inženjera.
Konzul Republike Hrvatske Siniša Grgić iz Los Angelesa ovdje dolazi jednom mjesečno zbog pružanja usluga, a dužnost počasnog konzula obnaša Philip Berquist.
Donosim 86 dolara na sat radeći od kuće. Bio sam šokiran kad mi je susjed rekao da je u prosjeku 95 dolara, ali vidim kako sada radi. Osjećam toliko slobode sada da sam svoj šef. učini to..........>>>>> www.WebJob33.Com