Naslovnica Priče

Topla priča! Kako je Kanađanin zavolio Hrvatsku

Kako ostaviti djecu i unuke, kako ostaviti grobove obitelji i prijatelja? Konačno, čak smo kupili i svoj grob – neka se nađe
13. svibnja 2017. u 11:13 3 komentara 3217 prikaza
Zagreb
Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Prije nekoliko tjedana, dok smo još putovali prema Torontu, nazvala me prijateljica i pitala kada ću imati vremena za jednu kavu. 

"Ma nije za mene, već za našu zajedničku prijateljicu, koja vas toliko želi vidjeti", rekla mi je. 

Franc Lajtman Život Franje Lajtmana Lijepa priča iz Kanade. Kako je Poljakinja postala Međimurka

Kad sam shvatila o kome se radi, zaista sam se obradovala.

Ni danas vam neću napisati njezino ime, no podsjećam vas na jednu rečenicu: "Nemam puno, ali imam sve!" 

S njom se u Hrvatsku vratio i njezin suprug, inače Kanađanin, zovimo ga John. Stalno sam razmišljala o tome kako će se on snaći među našim ljudima.

Njih dvoje došli su Kanadu na mjesec dana, obišli mnoge, no vjerojatno je najvažniji dio bio posjet Johnovim roditeljima.

Njegovi roditelji Kanađani stare, ne znam njihovo zdravstveno stanje, ali godine nose svoje. To znam po sebi i onima oko mene. 

Ah, koliko roditelja u Hrvatskoj čeka svoju djecu koja zarađuju negdje po svijetu i ne dolaze, nažalost!

Čim smo moj suprug i ja doputovali u Toronto, odmah sam ih nazvala i dogovorili smo se za kavu.

Gledam te moje drage prijatelje koji su se vratili u Hrvatsku sretne, zadovoljne, vesele. Srce mi je zaigralo! Nakon prvih zagrljaja i brzih pitanja o zdravlju, sjeli smo uz kavu, započeli razgovor.

Prijateljica je pitala dosta toga o mojoj knjizi "Snivala sam Božić u Hrvatskoj", rekavši mi kako sam bila na nekim mjestima na koja je i ona željela doći, no uglavnom su je tamošnji Hrvati uspjeli odgovoriti.

Potvrdila mi je time česte vaše komentare i razmišljanja o tome kako je domovina nešto što nije potrebno razgledati, diviti se prirodnim ljepotama, upoznati taj dar koji nam je Bog dao. 

Uspjela sam je nagovoriti, a nije bilo teško, poći – ne mojim stazama – već onamo kamo će je srce nositi. I poći će oni dvoje uskoro...
     
Dugo smo razgovarali o životu u Hrvatskoj, o svakodnevnim problemima, o nama u Kanadi i njenom stalnom pitanju: "A kada ćeš ti doma..." i mojem odgovoru: "Da, u posjet ću doći, ali moji živi i mrtvi su ovdje, nema meni povratka doma..." 

I to je istina, jer kako ostaviti djecu i unuke, kako ostaviti grobove obitelji i prijatelja? Konačno, čak smo kupili i svoj grob – neka se nađe...

I onda iznenađenje. Priča moja prijateljica kako joj je muž John, rođeni Kanađanin, doista nervozan, ne može dočekati "povratak doma". 

Doma? Pa njegovo "doma" je u Kanadi, tu se rodio, tu je proživio najveći dio života, tu su mu ostarjeli roditelji, obitelj...

"Ma ne", govori moja prijateljica. "Za njega je doma u Hrvatskoj!" 

Zaista? I onda mi ona priča kako se John stvarno dobro snašao, upoznao sa susjedima. Voli mjesto u kojem žive. Svi ga obožavaju, zato što je zaista dobar čovjek, milog osmjeha, čvrstog zagrljaja...

On je tako osvojio ljude u svojem malom mjestu. I sestra moje prijateljice rekla je kako susjedi stalno pitaju: "A kada će John doma, nedostaje nam!" 

I kad im je rekla da on sutra ima rođendan, susjedi su odmah odlučili nazvati ga u Kanadu.

I zazvonio je telefon u jednoj kući te subote u Mississaugi. Prijatelji iz njihova malog mjesta u Hrvatskoj izmjenjivali su se na telefonu pjevajući i čestitajući svom dragom prijatelju rođendan, govorivši mu neka se požuri kući, jer im nedostaje. 

Nisam bila pokraj njih za vrijeme tog telefonskog poziva, no znajući Johna i njegov sretni osmjeh, vjerojatno su mu i suze krenule jer shvatio je kako ga Hrvatska vuče i voli.

I jasno, moja je prijateljica imala zadnju, baš kao i svaka od nas žena. Podsjetila je svog supruga na vrijeme kad je ona, tih 20 godina koje je proživjela u Kanadi, plakala i čeznula za svojim "domom".

Razumije je tek sada kad je osjetio toplinu Hrvatske i dobrotu ljudi koji su ga prihvatili kao svoga.

Ovih dana oni odlaze "doma". John je sretan, to znam dobro. A supruga mu je još sretnija, jer jednako osjećaju. Imaju malo, ali imaju sve, kako oboje govore. 

Pitajte me jesam li im zavidna? Jesam. 

Hamilton Dom daleko od doma Život Hrvata u Kanadi. Rublje koje su ujutro stavljali na sušenje do večeri je bilo potpuno crno Lucija Josipović Veliko iseljeničko srce Kako su maturanti izbjeglice završili razred u Kanadi: Iako nam je to bilo lijepo iskustvo, svi smo jedva čekali vratiti se Slavonia Village Slavonia Village Hrvatica u Kanadi: Osamljenost je često strašna. Bolest dolazi

Elipso

  • ipomper:

    evo ja sam se vratio iz kanade silom prilika i mogu vam reći da mi se hrvatska još više gadi.

  • frankiesays:

    Jedan John na nivou statisticke pogreske. Koliko toplih prica bi bilo u suprotnome smjeru? Koliko Hrvata je sretno u Kanadi, jer ih tamo vole, cijene i gdje se osjecaju vrijedni, postovani i cijenjeni? Puno, jako puno. Nista vam ne vrijedi ... prikaži još!i hvaliti Hrvatsku kad je takva, kakva jeste. U Hrvatskoj ljudi ne ostaju ne zato sto je malo, vec zato sto su necijenjeni kao ljudi od svoje drzave i svojih sudrzavljana. A istovremeno im se licemjerno mazu oci vjerom u Boga, hrvatsvom i domoljubljem. To izaziva takav gnijev i otpor i osjecaj prevarenosti i iskoristenosti u dusevnome smislu da se negdje u unutrasnjosti pojedinca, koji ode iz Hravtske, gradi jedan osjecaj da je to drzava koja nema smisla da postoji. Bar ne kao takva. To tako brzo bude dopunjeno i zamjenjeno sa osjecajem pripadnosti nekim ljudima, koji su svi odnekle, ali se slazu i razumiju, kao takvi. A ne kao Hrvati ili sta vec. Niko od tebe ne ocekuje da budes domoljub a opet brzo postanes domoljub ne razmisljajuci o tome, kada ti se samo podje pojavljivati iznutra. Boze, koliko lijepih otoka, mora, rijeka i planina, a da te pune propagandom da je to najljepse na svijetu jer je - hrvatsko. Ili, koliko na ovome svijetu dobrih ljudi a vas i ne pitaju tko ste ili sta ste. Kada im kazete da ste iz Hrvatske, slegne ramenima i zove vas na vijetnamsko-engleskome na kavu da pricate o obicnim stvarima, bez psiholskoga opetercenja u pozadini, sta je neki "Klempi" opet bubnuo ovih dana...

  • elkomadante:

    nikakva patetika vam nece pomoci u raseljavanju hrvata, dok god mafija vlada zemljom,,

Message