Mnogo je napisano, a snimljeno je i nekoliko filmova o najvećoj katastrofi u povijesti svjetskog pomorstva – potonuću gigantskog prekooceanskog broda Titanic nakon sudara sa santom leda 14. travnja 1912.
Među putnicima na brodu bilo je više od 30 Hrvatica i Hrvata te još oko 15 među članovima posade.
Usporedivši objavljene materijale i dosadašnja istraživanja s onima iz Engleske i Sjedinjenih Američkih Država, vjerujem da sam najbliže točnim podacima.
Tako bivši predsjednik Hrvatske bratske zajednice u glasilu "Zajedničar" od 23. kolovoza 1972. u članku o Titanicu spominje nekoliko naših sunarodnjaka iz Vragovine, a zapravo je riječ o moslavačkom selu Vagovina, nedaleko od Čazme.
Naime, iz tog mjesta bila je Mara Osman, navodno najljepša žena među 2223 putnika i jedna od 701 preživjelog. Mara je putovala svojem suprugu koji ju je pozvao da mu se konačno pridruži nakon šest godina samačkog iseljeničkog života.
Osim nje, spasila su se još samo dvojica Hrvata. Oni su skočili u more i doplivali do posljednjeg čamca u kojem je, srećom, bilo samo 45 ljudi.
To su bili 31-godišnji Nikola Lulić iz sela Konjsko Brdo kod Perušića u Lici i 29-godišnji Ivan Jalševac iz Topolovca, koji se ukrcao u luci Cherbourg s Josipom Draženovićem, ali Josip se nije uspio spasiti.
Svi ostali naši iseljenici ukrcali su se u engleskom Southamptonu, odakle je Titanic krenuo na svoj prvi i posljednji sudbonosni put za New York, 10. travnja 1912.
Gotovo svi su bili iz Like, a samo iz sela Široka Kula poginulo je čak osmero putnika.
U hladnim valovima Atlantika ostavili su živote sljedeći Hrvati: Cerin Balkić, Grga Luka, Marija i Manda Čačić, Petar Čalić, Bartol, Ivan i Ljudevit Cor, Branko Dakić, Joso Ečimović, Ignac Hendeković, Milan Krajić, Mate i Tome Pocrnić, Matilda Petranec, Luka, Marija i Jerko Orešković, Mile Smiljanić, Ivan Strilić, Stjepan Turčin, Ivan Vuk (Vook), Ivan Bartuš i Mirko Dika.
Na popisu putnika nalazimo još nekoliko imena za koje se ne zna jesu li bili Hrvati. Nekima to nije bilo prvo putovanje, pa su sva svoja imena amerikanizirali zbog lakšeg izgovora.
Tako se sa sigurnošću ne može reći jesu li sljedeće osobe bili naši sunarodnjaci: Kekić Tido, Marinko Dmitri, Elias Joseph, Pacic Jakob, Car Jeannine, Peter Ana i Mike te Delalic Regy.
Posebno je zanimljivo da je brod, čija je posada spasila 701 preživjelog putnika, plovio iz matične luke Rijeke za New York i da je njegova posada bila uglavnom sastavljena od hrvatskih mornara. To je bio austro-ugarski brod Carpathia koji je do Titanica došao za manje od četiri sata.
Inače, Carpathia je pripadala plovidbenoj kompaniji "Cunard Line". Ona je vrlo često prevozila naše iseljenike iz Rijeke i Trsta.
O tragediji Titanica bilo je pisano i u listu "Hrvatski svijet" od 22. travnja 1912., a koji je izlazio u New Yorku. Kopija tog članka, napisanog na osnovi iskaza preživjelog Ivana Jalševca, sačuvana je u emigrantskoj arhivi sveučilišta države Minnesote.
Dakle, u toj najvećoj pomorskoj tragediji Hrvati su bili ne samo među žrtvama nego još više među spasiocima, a kao takvi iskazali su se već mnogo, mnogo puta.
"...Najljepša žena na Titanicu bila je – Hrvatica..."___Nema druge, i dragi Bog je Hrvat, jer tko bi drugi mogao stvoriti ovako čudestan svijet?!