Hrvatska Katolička misija (HKM) u Beču na čijem je čelu fra Josip Koren, nedavno je svečano proslavila dvostruki jubilej: 60. obljetnicu svoga postojanja i 50. obljetnicu kako su Hrvati dobili od Bečke nadbiskupije na upravljanje crkvu Am Hof u središtu Beča. Misno slavlje, uz otkrivanje i blagoslov spomen-ploČe predvodio je Vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kardinal Vinko Puljić, uz asistenciju desetak svećenika među kojima je bio i voditelj HKM Beč i domaćin slavlja fra Josip Koren, što je bio i povod za ovaj razgovor.
Hrvatska Katolička misija djeluje pod tim imenom u Beču od 1969. godine. Kada je zapravo osnovana?
Fra Mirko Čović, franjevac splitske Provincije osnovao je 1969. godine ovdje u Beču hrvatski Dušobrižnički ured za potrebe hrvatskih vjernika koji su tada živjeli u austrijskom glavnom gradu. Kako je dolazilo sve više i više ljudi, uspjeli smo od Bečke nadbiskupije dobiti bečku Crkvu devet korova anđeoskih odnosno crkvu Am Hof u prvom bečkom stambenom kotaru u samom središtu Beča. I tako se od svibnja 1969. godine ovdje redovito održavaju Bogoslužja. Kako su naše dvije važne godine 1960. i 1969. odlučili smo jubileje proslaviti 2019 i 2020., pa smo slavlje započeli u svibnju prošle godine svečanom sv. Misom. Imali smo mnoštvo ideja i planova, ali nismo ih mogli ostvariti jer je sve pokvarila korona, zbog koje smo i završno slavlje predviđeno za svibanj ove godine morali pomaknuti na mjesec rujan.
Usprkos koroni bila je to velika svečanost, a slavlje Hrvata u Beču uveličao je svojim dolaskom i kardinal Puljić.
Naravno! Sretni smo da je s nama bio i kardinal Puljić, nadbiskup Vrhbosanski, koji je dan prije u subotu krizmao 196 krizmanika, podijeljenih radi korona mjera, u dvije skupine. Slijedeći dan, u nedjelju u 11 sati održana je završna svečana sv. Misa, misa zahvalnica, koju je predvodio kardinal Puljić s desetak svećenika. Kao uspomenu na proslavu 60. obljetnice Hrvatske katoličke misije i 50. obljetnice kako neprekidno djelujemo u ovoj Crkvi postavili smo u predvorju Crkve i spomen ploču, koja će nas podsjećati na ovaj dvostruki jubilej. Jer vrlo je rijetko u svijetu da jedna Hrvatska katolička misija, a ima ih 189 po cijelome svijetu, ima svoju vlastitu Crkvu. To je velika i posebna vrijednost!
Ugostili ste i ugledne goste.
U ime Bečke biskupije nazočan je bio prelat dr. Josef Weismayer, a s hrvatske strane ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu mons. dr. Tomislav Markić i veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Austriji Daniel Glunčić, a s nama je bio i jedan dobar dio subraće koja su ovdje u Beču djelovala. Nažalost zbog korone i mjera zaštite nismo mogli pozvati još više njih.
Kakvom bi ocijenili suradnju HKM i Bečke nadbiskupije?
Budući da je poglavar Bečke nadbiskupije kardinal Christoph Schönborn i poglavar Hrvatske crkve u Beču koja nije nadležna samo za Hrvate katolike u gradu Beču nego i za sve ostale hrvatske vjernike na području cijele Bečke biskupije koja se proteže i izvan Beča, onda je normalno da imamo dobru suradnju. Bečka je biskupija nama, htjeli to mi ili ne, na neki način poslodavac koji brine da imamo gdje služiti svete mise. A što se tiče Hrvata i Bečke nadbiskupije prelat dr. Weismayer je u svom obraćanju na kraju mise posebno istakao kako su Hrvati izuzetno dobri vjernici, marljivi i pouzdani ljudi, vrlo dobro integrirani u austrijsko društvo.
Koliko se vjernika okuplja na nedjeljnim misama u Hrvatskoj crkvi u Beču?
U dobra stara vremena prije korone imali smo na nedjeljnim svetim misama u Beču do 4.000 vjernika, a u 12 filijala izvan Grada Beča na sv. misama subotom a u nekim i nedjeljom još dodatnih 600 do 700 vjernika, znači ukupno njih između 4.600 i 4.700. No, korona je sve promijenila. Mise u filijalama smo morali ugasiti, pa smo ovdje u Beču u crkvi Am Hof uveli tri dodatne mise. Problem je bio što je na početku korone u crkvu smjelo ući samo 150 vjernika, koje smo morali popisivati kako bi se u slučaju pojave zaraze lakše mogli otkriti kontakti zaražene osobe. „Otvaranjem“ Austrije početkom lipnja vratili smo se na staro odnosno na tri sv. mise, a od rujna smo uveli još jednu dodatnu. Ali ono što je primjetno je činjenica da zbog korone i vladina ograničenja veznih uz okupljanje ljudi i ostale zaštitne mjere, u Hrvatskoj crkvi u Beču nedostaje čak jedna trećina vjernika.
Spomenuli ste manjak jedne trećine vjernika zbog korone koja se je očito uvukla ne samo u sve pore društvenog nego i vjerskog života bečkih Hrvata. Traži li sada zbog korone i osamljenosti, besposlice i drugih problema mnogo više ljudi od vas duhovnu pomoć kao u ratno i poratno vrijeme?
Od početka pandemije do pred Uskrs nismo imali sv. misa zajedno s narodom. Pred – i na sam Uskrs imali smo obrede virtualno i dobili izuzetno pozitivan odjek, jer je to ljudima, kako su rekli, bio melem na ranu. Sada smo ponovno svi zajedno u Crkvi, uz pridržavanje higijenskih mjera, držanje razmaka i nošenja maski na licu za vrijeme cijele mise, što vjernike, kako kažu, malo opterećuje. A i pjevanje smo morali smanjiti zbog korone. Ali ipak smo svi zajedno. Kako će to dugo trajati ne znamo, jer sve ovisi hoće li se uspjeti spriječiti širenje koronavirusa.
Iza mnogih Hrvata u Beču stoji strašan rat koji je ostavio duboke rane i ožiljke, koji je razorio mnoge obitelji i djetinjstva. I vi ste također bili za vrijeme rata u Osijeku, pa znate o čemu pričam. Vaša su iskustva također bolna, odakle crpite snagu da svojoj subraći i ovdašnjim vjernicima unatoč svim zlima današnjice, a sada koroni, podarite utjehu i ulijete novu nadu?
Crkva je uvijek bila ta koja je preko svojih službenika dijelila utjehu, hrabrila i pomagala. Normalno je da čovjek kada se nađe u nekim fizičkim i još više psihičkim poteškoćama traži utjehu. Ljudi su sve više osamljeni, mnogi se boje te samoće i dolaze na razgovor i traže pomoć. Mnogima smo pomagali i u vrijeme korone kada su bili izolirani u svojim domovima i nabavljali im i dostavljali hranu. To je normalno.
Za vas sigurno, jer ste poznati i po tome da ste spašavali djecu iz ratnih područja i organizirali njihovu evakuaciju u Austriju za vrijeme Domovinskog rata.
Svatko je u vrijeme rata, tko je iole vjerovao da treba pomoći, pomogao ljudima, kako je znao i mogao. Moja je zadaća onda u Osijeku bila pomoći ljudima na prvoj crti bojišnice, na Jugu 2, u Župi i šire. Kako sam znao njemački i uspostavio neke veze s Austrijom odveo sam za vrijeme rata pet autobusa djece kojima je prijetila opasnost da će izginuti u Osijeku, iz Osijeka u Austriju i smjestio dio njih kod austrijskih obitelji, a dio u raznim prihvatilištima. Neki od njih mi se i danas nakon 20 ili 30 godina javljaju jer mi se žele zahvaliti . To su divni i nezaboravni susreti. S nekima sam se više zbližio i trajna su uspomena, s nekima manje, koliko mi je posao dozvoljavao, jer ideš iz jednog mjesta u drugo i susrećeš uvijek nove ljude.
Koliko vas je u Katoličkoj misiji u Beču, i na kojim zadaćama?
Osmero nas je: četiri časne sestre i četiri svećenika franjevca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, čija je centrala, crkva i samostan u Zagrebu jako stradali u vrijeme rata, pa su subraća otišla u druge samostane. Hrvatska katolička misija u Beču je nezamisliva bez časnih sestara. Tu su školske sestre franjevke bosansko-hrvatske Provincije koje djeluju neprekidno od 1969. godine kao vjeroučiteljice te u mnogim segmentima rada s djecom i odraslima, a kako bi sve funkcioniralo mora netko i kuhati, počistiti Crkvu i slično. Sada to rade sestre Dragana, Nikolina, Mira i Lucija. Uz nas su tu i naši suradnici laici koji nam mnogo pomažu, od Župno-pastoralnog vijeća, preko ministranata do raznih molitvenih skupina vjernika, glazbenih zborova i sl.
Austrijske crkve inače zjape prilično prazne, a u vrijeme korone su punije nego inače jer u njih navraćaju i Hrvati jer blizu stanuju. Koliko je hrvatskih katolika na području Bečke nadbiskupije?
Svi naši ljudi, zbog korone i mjera ograničenja nisu mogli doći u Hrvatsku crkvu Am Hof pa su odlazili u austrijske župe na mise na njemačkom jeziku. Svijeće možeš upaliti u svim bečkim crkvama, ali pjevati i moliti na materinskom jeziku Hrvati mogu samo u Hrvatskoj crkvi Am Hof. I zato dolaze u velikom broju. Tu se vidi i značaj Crkve u očuvanju hrvatskog jezika, identiteta i kulture u višejezičnom austrijskom prostoru. Svete mise, vjeronauk na koji dolazi i do 600 osnovno – i srednjoškolaca, zborno i pučko pjevanje i ostalo – sve to na hrvatskom jeziku. Mi računamo da na području Bečke nadbiskupije ima oko 35.000 hrvatskih katolika, od čega njih 30.000 u Beču, a 5.000 u okolici Beča.
A koliko, prema crkvenim statistikama ima ukupno Hrvata u Austriji?
Teško je to reći. Smatra se da onih kojima je hrvatski materinski jezik u Austriji ima oko 100.000.
