Silvije Strahimir Kranjčević bio je najznačajniji hrvatski pjesnik iz doba realizma. Bio je i buntovne naravi, zbog čega nije ni maturirao završivši gimnaziju u rodnom Senju. Kratko je boravio u Rimu želeći postati svećenik, ali relativno brzo odustaje i u Zagrebu se školuje za učitelja. 

Grabovnica, Pitomača, 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 1872.

General i najomiljeniji hrvatski pjesnik ilirskog razdoblja

Budući da u doba Khuena Hedervarija u Hrvatskoj nije bilo mjesta za njegovo zaposlenje, službuje u Bosni i Hercegovini – u Mostaru, Livnu, Bijeljini i Sarajevu. 

Još kao mladi pjesnik privukao je veliku pozornost književne kritike. Prva zbirka Bugarkinje objavljena je 1884. u Senju, a nakon toga su svjetlo dana ugledale još dvije: Izabrane pjesme (Zagreb, 1898.) i Trzaji (1902.). Izlazak posljednje knjige Pjesme (1908.), koju je sam uredio, nažalost nije dočekao. 

U njegovim pjesmama dominiraju: domovina, žena, položaj čovjeka u svijetu, društvo, svemir, religija, smrt, sloboda... Osobito je naglašena socijalna komponenta te tegobe hrvatskoga naroda. Neke od njegovih najpoznatijih pjesama su: Mojsije, Ditiramb, Angelus, Iza spuštenijeh trepavica, Moj dom... 

U Sarajevu je punih osam godina (1895. – 1903.) uređivao književni časopis Nada koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, kao najvažniji književni časopis hrvatske moderne. Bio je strastveni pravaš i borio se za samostalnost hrvatske države.  

Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.

Dubrovnik, 1508. – Venecija, 1567.

Upoznajte najvećeg hrvatskog renesansnog komediografa

Hvar, oko 1485. – Venecija, 1553.

Hvarski vlastelin i pisac prve svjetovne drame

Smokvica na Korčuli, 1902. – Bloomington, SAD, 1975.

Sociolog koji je proučavao društveni i politički razvitak Hrvata

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’