Naslovnica Priče

Roditelji odlaze u Njemačku jer više ne mogu vraćati kredite koje su podigli za svoju djecu

Među onima koji zadovoljno trljaju ruke su i prijevoznici. Uz to što ljudi odlaze raditi, dosta je onih koji s vremena na vrijeme idu u posjet obitelji, prijateljima i poznanicima...
31. svibnja 2017. u 09:29 14 komentara 32210 prikaza
Iseljavanje
Foto: Ivica Galović/PIXSELL

"Kći se udala, sin se oženio, a suprug i ja dali smo im koliko smo mogli. Podigli smo kredit kako bismo im pomogli ‘stati na noge’. Sad je voda došla do grla. Ja sa svojom plaćom više ne mogu vraćati taj kredit, suprug radi za dnevnice težačke poslove, ali i njih je manje nego što ih je nekad bilo. Stoga smo se dogovorili da ja odem u Njemačku i pokušam nešto zaraditi kako bismo vratili kredit. Vjerojatno će i kći i sin uskoro put Njemačke. Eto, što sam doživjela, da gotovo 50 godina, u vremenu kad bih mogla malo uživati u miru, ponovno moram raditi, još više i još napornije".

Mirko Lipotić Mirko Lipotić Otišao u Njemačku u 54. godini: Da imam milijarde, ne bih ni lipe uložio u Hrvatsku

Tim riječima jedna žena iz zapadne Hercegovine objašnjava što ju je snašlo i zbog čega se odlučila na odlazak u "obećanu zemlju". 

Nažalost, nije ni prva ni posljednja. Ljudi traže sigurnost za život i ekonomsku stabilnost, a u Bosni i Hercegovini je nemaju ni u jednom pogledu.

Politička kriza stalno je na vrhuncu, ona koči i ekonomski razvoj države. Stoga, umjesto da čekaju bolja vremena, mnogi odlaze "trbuhom za kruhom".

Samo u 2016. zemlju je napustilo 16 tisuća ljudi. Kad je Zapadnohercegovačka županija u pitanju, na popisu Unije za održivi povratak i integracije BiH stoji da je iz Ljubuškog prošle godine otišlo 150 obitelji. Grude je napustilo 38 obitelji. 

"Pratimo odlaske, a na konferenciji 'Iseljavanje građana iz BiH' predstavili smo općine i gradove gdje je situacija najteža", naglasili su iz Unije koja je organizirala i konferenciju pod nazivom "Gradovi koji nestaju odlaskom bh. građana". 

"Prvi nam je cilj bio upisati najugroženije obitelji i onda smo, obilazeći gradove diljem države, shvatili da ljudi nema. U Zvorniku smo zatekli deset obitelji, a nekad je bilo 60 kuća. Ljudi su tada davali 7000 KM kako bi ilegalno otišli iz BiH prema raznim odredištima. Oni ne odlaze samo iz ruralnih područja", istaknula je predsjednica Unije Mirhunisa Zukić. 

Naša sugovornica potvrdila je da se, osim za Njemačku, najčešće mladi odlučuju za Francusku.

Među onima koji zadovoljno trljaju ruke su i prijevoznici. Uz to što ljudi odlaze raditi, dosta je onih koji s vremena na vrijeme idu u posjet obitelji, prijateljima i poznanicima...

"Karte više nisu skupe, niti je Njemačka preko svijeta. Ide se autocestom čim se iziđe iz Hercegovine, tako da put u veće zemlje više nije problem. Ali, kamo sreće da ljude vozimo samo na odmor ili kratko putovanje. Nažalost, vozimo ih posljednjih godina najviše kao gastarbajtere", priznao je jedan prijevoznik. 

Hercegovci, uvijek puni nade, svjesni su da su tijekom stoljeća njihovi preci štošta preživjeli, različita vremena, a svaka su bila teška. Tako je i danas.

Ovi koji su odlučili ostati, ne gube nadu da će biti bolje. Brojni su se okrenuli zemljoradnji i nekim drugim privatnim poslovima. 

Priželjkuju uspjeh, a ako ga ostvare, vjeruju da će i druge motivirati ovdje raditi i zarađivati.

Povratnici Mladi povratnici Gastarbajteri se vraćaju kući: Ovdje je Amerika, samo puno naših ljudi to još ne vidi Željko Tolo Odličan primjer Nije dobio ribu, nego je naučio pecati: Zašto bih otišao iz domovine kada mogu ostati i živjeti od njemačkih eura? Razočarani gastarbajteri Vraćaju se kući Razočarani gastarbajteri: Dok sam radio u Njemačkoj, bio sam dužan svima
  • Avatar zagorac2
    zagorac2:

    a tko ih je tjeral da dizu kredite i trose tudji novac a znali su da nemaju od kud vratit - nemam za njih zaljenja

  • Avatar lunar777
    lunar777:

    Volio bih da netko napiše članak o životu novinara koji je napisao ovaj članak, baš bi me zanimalo... inače kredite se treba i vraćati.

  • DOBARDAN:

    Pomoći djeci da stanu na svoje noge znači dati im dobro znanje i zvanje s kojim će se sami moći brinuti o sebi. U našim krajevima to se drugačije tumači. U prvom mogućem roku djeci se plaćaju auto škole, kupuju ... prikaži još!u se auti, najmoderniji mobiteli, plaćaju skupe i velike svadbe da se ne bi zaostajalo za drugima, rješava stambeno pitanje. Tko se tako ponaša prema svojoj djeci neka ide i u Tunguziju da bi vraćao kredite, nije mi ga žao. Za što se takvo dijete u životu mora pomučiti? I što zna cijeniti kada je do tridesete gotovo sve dobio. Ti roditelji će i u Njemačkoj šparati da bi ovim potrošačima mogli slati.