U narodnom govoru i poslovicama ptice uspoređujemo s ljudima pa tako imamo selice i stanarice. Evo nekoliko primjera hrvatskih ptica, iz rane povijesti naših ljudi u zapadnoj Kanadi.
Ptica selica
Kasne 1858. godine, otkrićem zlata na obalama rijeka Fraser i Thompson, u Britanskoj Kolumbiji počela je luda jurnjava za plemenitim metalom. Možda čak i veća od one kalifornijske iz 1849.
U nepunih mjesec dana više od deset tisuća Amerikanaca, Iraca, Velšana, Engleza, Francuza, Poljaka, Šveđana, Nijemaca, Rusa, Kineza, Meksikanaca, Čileanaca i Hrvata uputilo se trajektima, splavovima, čamcima, kajacima i indijanskim čunovima, iz luka sjeverozapadnog Pacifika prema kanadsko-američkoj granici.
U prvom valu navale na kanadsko zlato našla se i grupica od desetak San Francisco Dalmatinaca: A. Belisch (Belić), M. Randovich (Randović), F. Dominis, G. Petkovich (Petković), J. Militisch (Miletić), P. Goldsmith (Zlatarić), S. Jerisich (Jerišić) i N. Tomović.
Nabavivši potrebne dozvole te nekoliko pijuka i lopata, hitno odlaze u unutrašnjost Britanske Kolumbije, na dodijeljene površine uz obalu rijeke Fraser.
Državna dozvola izdana hrvatskim rudarima 6. studenog 1858. u Hills Baru
Pročulo se da samorodnog zlata u riječnim nanosima i pijesku ima napretek te kako se bez mnogo muke može lijepo obogatiti.
No, snovi šačice neškolovanih ribara i malih, lakomislenih gospodarstvenika iz San Francisca, naglo se ruše. Domorodnom zlatu jedva traga.
Strpljivo oko moglo je pronaći još pokoje zrnce i ljuščicu u izgaženom blatu ili pažljivo prorešetanom pijesku.
Razočarane i financijski potrošene, hrvatsko-američke ptice selice jedna po jedna napuštaju svoja privremena, hladna te mokra gnijezda Britanske Kolumbije. Među prvima u toplije krajeve odlaze Jerišić i Zlatarić.
Budući pomorci, priučeni više veslima nego lopatama, u partnerstvu s još jednim ribarom, Portugalcem John Farragutom, kupuju drvenu brodicu i bacaju se u lov na morsko zlato. U vodama južnog Frasera te oko otoka Vancouvera lososa je bilo u izobilju.
Ostvarenom zaradom hrvatsko-portugalski trio upušta se u nove, još unosnije poslove - proizvodnju ribljeg ulja i sušene ribe.
Ulje prodaju pilanama za mazivo i rudarske svjetiljke, a suhu ribu prehrambenoj industriji za poznati Fish and chips.
Početkom 1866. Jerišić se ženi Anom Wilesh, punokrvnom Indijankom iz plemena Salish.
Godinu dana poslije hrvatsko-indijanskim roditeljima u Viktoriji je rođena kćer Carolina. Neposredno nakon poroda, iz nepoznatih razloga 34-godišnja ptica selica napušta obitelj i leti na jug, daleko od svog rodnog gnijezda Kotora, u čijoj je toplini odrasla.
Jerišić se nikad nije vratio u Kanadu.
Pročitajte drugi i posljednji dio priče o pticama stanaricama...
Želimir B. Juričić, profesor emeritus
University of Victoria
Matica
