Napunivši 12 godina, sa svojim vršnjacima odlazi u Trst tražiti ozbiljniji posao. Pod austrijskom upravom spomenuti grad postaje glavni izvoznik proizvoda iz Dalmacije i Podunavlja.
Prvo je radio na jednom starom teretnjaku, u stričevom vlasništvu. Sa željom da vidi daleki svijet, zapošljava se na američkom teretnom brodu Lincoln koji prevozi željezo i željezničke tračnice.
Zarađuje dobro. Godine 1889. osjećajući se kao milijunaš, 24-godišnji svjetski putnik s punim džepom novca napušta daleku Australiju i dolazi na Mali Lošinj.
Ondje upoznaje i ženi mladu Domeniku. Ne vidjevši budućnost na Jadranu pod austrijskom upravom koja je uporno kočila gospodarski razvoj, mladi bračni par odlučuje otići.
U zapadnoj Kanadi, nedaleko od Vancouvera, živi Markov daljnji rođak koji ih želi udomiti i zaposliti. Busanić odlazi prvi.
Putovanje na jednom starom, poluteretnom brodu dugo je i naporno: "Hrana i život bili su toliko loši da sam jedva izdržao", rekao je.
Nakon dolaska u Vancouver uputio se prema Port Gouichonu, današnjem Ladneru, malom ribarskom naselju na ušću rijeke Fraser gdje njegov rođak Matteo Busanić ima skromnu kuću i ribarnicu. Marku je dodijeljena sobica na prvom katu. 12 mjeseci poslije s kćerkicom Katy pridružuje mu se supruga Domenika.
Šezdesetih godina u Port Gouichonu žive većinom potomci poznatih lošinjskih obitelji. Busanići, Kozulići, Martinolići i Viševići bave se ribolovom te izgradnjom malih, drvenih brodica.
Od toga se moglo dobro živjeti, prisjeća se Markov sin Dominik: "U ono vrijeme život je bio vrlo jednostavan. Nije bilo radija, ni drugog prijevoznog sredstva osim konjskih zaprega. Pravih cesta nismo imali. Oko svojih kuća uzgajali smo voće i povrće. Neki su imali kokoši ili krave. Lovili smo ribu po kanadskim i američkim vodama, od ušća rijeke Fraser na sjeveru pa sve do San Pedra u Kaliforniji. Po burnim vodama sjeverozapadnog Pacifika posao je bio težak i opasan, ali isplativ. Ribu smo lovili, jeli i prodavali: cijena je bila oko 2,5 dolara za malo težeg lososa. Nakon nekoliko mjeseci provedenih na moru bilo je lijepo vratiti se u našu 'Slobodnu malu Hrvatsku', kako smo zvali Port Guichon".
Marko se cijeli život bavio ribolovom. Godine 1941. zbog slabog srca odlazi u mirovinu, no 85. rođendan nije dočekao. Iza sebe je ostavio suprugu i osmero djece.
Za razliku od Jerišića, Zlatarića, Miletića i drugih hrvatsko-američkih ptica selica čiji je privremeni kanadski boravak uskoro zaboravljen, ptice stanarice poput Marka Busanića i njegovih sunarodnjaka u "Slobodnoj maloj Hrvatskoj", ostavile su duboke tragove na život i gospodarstvo rane Britanske Kolumbije.
"U prvim danima ribarenja po vodama sjeverozapadnog Pacifika, oko ušća rijeke Fraser i istočne obale otoka Vancouver, Hrvati su imali oko 40 posto udjela u cjelokupnoj ribarskoj industriji Kanade. Njihova flota, sastavljena od malih čamaca do modernih brodova s najnovijom opremom, procjenjivala se na nekoliko milijuna dolara, a prosječan godišnji ulov ribe između jednog i dva milijuna kanadskih dolara", pisalo je u jednom vankuverskom dnevnom listu.
Na popisu kapetana spomenute ribolovne flote pišu prezimena ljudi koji vuku korijene iz najstarijih i najpoznatijih hrvatskih pomorskih obitelji: Bussanić (Busanić), Vidulić, Martinolić, Kozulić, Car, Stanić, Veljačić, Anzulović i drugi.
Neki od njih, poput Lošinjana, ne samo da su postavili temelje jednoj od najbogatijih industrija zapadne Kanade, nego su cijeli život neumorno radili na organiziranju ribara i radnika, značajno pridonijevši povećanju životnog standarda članova svoje obitelji.
Propustili ste prvi dio priče? Pročitajte ovdje...
Želimir B. Juričić, profesor emeritus
University of Victoria
Matica