Naslovnica Priče

Iseljenici znaju da je domovini potrebna pomoć i žele pomoći, ali ne znaju kako

Novo iseljeništvo izrasta u novu priliku. Samo je pitanje znamo li je iskoristiti. Tisućama tih mladih ljudi u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, zapadnoj Europi... treba poslati jasnu poruku
08. studenoga 2017. u 06:20 0 komentara 529 prikaza
Starica
Foto: Ilustracija Tomislav Miletić/PIXSELL

Misno slavlje protekle nedjelje u Melbourneu uljepšalo je krštenje male Emilije. Dok ju je don Josip uvodio u katoličku zajednicu razmišljao sam koliko će ona odrastati kao Hrvatica, a koliko kao Australka. Pretpostavljam da je treći naraštaj Hrvata. 

Australija Čović u Australiji I opet tražimo pomoć dijaspore

Njezin djed se, kao i većina drugih, odselio u daleku zemlju prije pet ili šest desetljeća. Većinom su to bili neobrazovani ljudi. U Australiji su radili najteže fizičke poslove. Progonila ih je UDBA. Rušili su Jugoslaviju i sanjali Hrvatsku. Dali su velike novčane i druge doprinose za obranu domovine. Dosanjali su svoju državu, ali malo ih se vratilo u nju. 

Danas su uglavnom u mirovini, čeznu za rodnom grudom i žele da ih se u njoj barem pokopa. Njihova djeca su uglavnom obrazovani mladi ljudi. Imaju Hrvatsku, ali Australija im je domovina. Integrirali su se u društvo. Mnogi su i politički aktivni. Govore i engleski i hrvatski jezik. 

Treći naraštaj su unuci doseljenika. Simpatična im je domovina njihovih djedova. Loše govore hrvatski ili nikako. Engleski je njihov materinski jezik. Australija će unuke stranaca asimilirati i zbog toga što Republika Hrvatska nema strategiju prema iseljeništvu u cjelini, a pogotovo ne strategiju prema različitim naraštajima u različitim zemljama. 

Tri naraštaja imaju tri različita odnosa prema domovini. Mladi Hrvati Australije stvaraju novo iseljeništvo. Ono moderno, obrazovano i ne previše emotivno vezano uz domovinu. Njihove veze s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom mogu biti stalne i konkretne ako se budu znale uspostaviti. Zato je potrebna nacionalna strategija umrežavanja. 

Novo iseljeništvo izrasta u novu priliku. Samo je pitanje znamo li je iskoristiti. Tisućama tih mladih ljudi u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, zapadnoj Europi... treba poslati jasnu poruku. Od njih se ne očekuju humanitarna ili socijalna pomoć. Na sreću, nije više potrebno ni fizički braniti domovinu. 

Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini potrebna je dvosmjerna komunikacija s iseljeništvom. I to ona u kojoj će se povezati potrebe, mogućnosti i potencijali domovine te znanje, kapital i moć iseljenika. Sazrele su za to političke i društvene prilike, ali i razvoj tehnologije i komunikacijske veze su danas takve da je lakše nego ikada povezivati se. Naravno, ako postoje volja i interes s obiju strana. 

Izravno sam se na Novom Zelandu i u Australiji uvjerio da kod naših iseljenika svih naraštaja, pa i nacija, postoji i jedan drugi preduvjet. Znaju da je domovini potrebna pomoć i žele pomoći, ali ne znaju kako. 

Mogu li i Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina odrediti smjernice dugoročne suradnje s mladim, novim naraštajima iseljenika. Svi komunikacijski kanali otvoreni su i za gospodarsku i znanstvenu pomoć, jedino ako ih sami ne zatvorimo. 

Iako komuniciraju društvenim mrežama, internetom, žive u tehno svijetu, ti naši mladi, obrazovani iseljenici znaju za priču iz domovine. Žele pisati nove stranice. Slike iz domovine preuzeli su od svojih djedova i očeva. Hoćemo li im pomoći da ih ne zaborave? Ne odričemo se hrvatskih korijena kako bismo zajedno razvili novo obiteljsko stablo Hrvata iz domovine i iseljeništva.

INTERVJU MIJO MARIĆ Želimo biti most suradnje između BiH i RH i Hrvata raseljenih diljem svijeta Čović u Australiji Potpora euroatlantskom putu BiH iz daleke Australije Novi Zeland maorska dobrodošlica Brojni Hrvati ostvarili su svoj životni san u zemlji 'na kraju svijeta'

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.